"SAMO naivni mogu misliti da Hrvatska nije izložena hibridnom medijskom djelovanju!" izjavio je krajem studenoga 2017. godine Andrej Plenković, u proljeću svoje karijere na čelu vlade i partije. Vlast, poznato je, korodira i iznimno čvrste materijale, daleko postojanije od najmoćnijeg hrvatskog političara, pretvara ih u kreature opsjednute zavjerama, uvjerene da im svi i svatko radi o glavi. Plenković nije iznimka, tek je, iz razumljivih razloga, nešto interesantniji hrvatskim državljanima.

Još prije četiri godine Plenković je govorio o hibridnom medijskom djelovanju

Hrvatska je, dakle, izložena "hibridnom medijskom djelovanju", izjavio je u Bruxellesu prije malo više od četiri godine, uoči početka summita EU i šest zemalja Istočnog partnerstva. Tim je riječima popratio tada aktualnu dramu oko izvještaja Sigurnosno-obavještajne agencije o Agrokoru. SOA je, naime, činjenicu da se Lex Agrokor ne primjenjuje u zemljama u kojima koncern Agrokor posluje nazvala "visokim rizikom". 

>> Plenković o izvješću SOA-e: Samo naivni misle da se u Hrvatskoj ne vodi medijski hibridni rat

Prošlo je, evo, nešto više od četiri godine, a Plenkovićevo je stanje gotovo nepromijenjeno. "Cilj je politički reći da ništa ne vrijedi i da treba zamiješati karte", otkrio je u utorak, nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, pa zapazio da su u proteklih godinu dana napadani redom: Hrvatski Crveni križ, civilna zaštita, Sveučilište u Zagrebu, HNK, HGK, HOK, HRT, Ustavni i Vrhovni sud, DORH, USKOK, vojska, policija, Stožer.

Sad govori o angažmanu neimenovanih aktera na demontaži države

Nije mu se omaklo, nešto slično izgovorio je i nekoliko dana ranije u intervjuu Hrvatskoj televiziji, a u povodu tridesete obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske konstatirao je kako "neki akteri" - nije ih imenovao - rade na "demontaži države". Točnije, rekao je: "Paralelno imate aktere koji rade na demontaži države i svih institucija.

Nakon Petrinje došlo je do orkestriranog napada i na Crveni križ. Unazad mjesec dana na tapeti su HNB, HRT, Vrhovni sud i DORH. Radi se o sustavnom napadu - oni idu salama taktikom i režu feticu po feticu svakih mjesec dana. Jedan je cilj ugroziti Schengen, a drugi europodručje."

>> Plenković: Neki akteri rade na demontaži države. Na tapeti su HNB, DORH, HRT...

Premijer ni u međuvremenu nije pokazivao osobito visok imunitet na paranoju. U listopadu prošle godine je, primjerice, izjavio: "Postojao je tijekom kampanje orkestrirani napad na kandidate HDZ-a u Zagrebu i Splitu, sad rade to Aladroviću. Ti političko-medijski napadi su fascinantni."

Tada je, kao i danas, čvrsto stao uz svoju uzdanicu, doktora znanosti Vicu Mihanovića, čiju je disertaciju HDZ-ovsko povjerenstvo osječkog sveučilišta sačuvalo od poništenja tako što je zaključilo da je ipak treba prepraviti, što je jedinstvena pojava u visokoj znanosti.

Za ovaj tekst sasvim je nebitno je li Plenković postao paranoičan da bi očuvao kontrolu nad HDZ-om, strankom koja stoji iza mnogih ratnih zločina i skoro svake sistemske pljačke i prevare, ili je, pak, izabran na to mjesto kao osoba s razvijenom patologijom kakvu je njegovao i utemeljitelj stranke. Bitno je da su mu kao čelniku izvršne vlasti i osobi koja kontrolira zakonodavnu vlast na raspolaganju svi instrumenti raskrinkavanja osoba angažiranih na demontaži njegove beznačajne države.

No, Plenković to ne čini. Odnosno, od 2017. godine do danas, otkako je spomenuo hibridni rat do ovih dana, nije ponudio ništa više od naznaka ozbiljne paranoje.

Paranoja je duboko u temeljima HDZ-a

Prezir prema kritici i neugodnim činjenicama usađen je duboko u temelje Hrvatske demokratske zajednice. Jučer nas je stigla vijest o smrti Ankice Lepej protiv koje se svojedobno angažirao hrvatski represivni aparat samo zato što je otkrila da je supruga utemeljitelja HDZ-a posjedovala novac koji nije bio upisan u imovinsku karticu.

Dotični utemeljitelj vladajuće partije u devedesetima je osmislio čitav sustav otežavanja života svojim kritičarima, napinjući maksimalno svoju oficirsku imaginaciju kako bi smislio dovoljno teške uvrede, a inaćenje oko preimenovanja zagrebačkog nogometnog prvoligaša i inzistiranje na tome da opozicijski političar ne smije biti zagrebački gradonačelnik dojmljivo su svjedočili o njegovu kompleksnom psihičkom stanju.

Postoji, dakako, mogućnost i da Plenković nije paranoik, nego lažov koji napadima na preostale neovisne medije i opoziciju pokušava prikriti činjenice da je aktualni guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić prije dvadesetak godina trgovao vrijednosnim papirima banaka čije poslovanje nadzire HNB - u toj aktivnosti Plenkoviću svesrdno pomaže Zoran Milanović, najveća štetočina u hrvatskoj politici izvan HDZ-a - ili da su mu stranački kolege pod sumnjivim okolnostima stjecali doktorate.

Neovisno o tome je li posljedica umišljaja ili dijagnoze, Plenkovićeva paranoja pokušava očuvati političku hibernaciju u državi o čijoj beznadnosti svjedoče rezultati popisa stanovništva. Ljudi bježe, HDZ-ovci varaju, a Plenković fingira složeno psihičko stanje.

Ili ne fingira?