Plodovi gnjeva na Pantovčaku: Jesmo li dovoljno ljuti za Kajina?

Foto: Davor Pongračić, Goran Mehkek, Damjan Tadić (Cropix)

PODUZETNICI Radimir Čačić i Nadan Vidošević imaju šest milijuna kuna u dionicama i milijune u nekretninama i pokretninama. Profesor Ivo Josipović ima imovinu u vrijednosti četiri milijuna kuna. Profesor Josip Jurčević ima nekretnine od više stotina tisuća eura plus ušteđevinu od 105 tisuća eura. Andrija Hebrang ima tri stana, vikendicu i pristojnu ušteđevinu od 75 tisuća eura. Čak i Miroslav Tuđman, potencijalni predsjednički kandidat, ima stan na Trgu bana Jelačića i vikendicu na Braču. A što ima Damir Kajin?

Predsjednički kandidat IDS-a u imovinskoj kartici koju je objavio Jutarnji list ima stan vrijedan 70 tisuća eura, poljoprivredno zemljište, dva stara automobila i pokretnine u vrijednosti, brat-bratu, 50 tisuća - ali kuna. U usporedbi s ostalim mogućim protukandidatima u utrci za Pantovčak, on izgleda kao Žila sa sjenika. Sirotinja. Goljo. Luzer. Vjerojatno nema ni za šampon protiv prhuti.

Bogataši, poduzetnici, profesori... I Kajin

To je prva stvar koja upada u oko kad se usporede najavljeni kandidati za predsjednika Republike. Sve redom dobro stojeći ljudi. Mnogi čak i bogataši. Poduzetnici. Čak i profesori. I pored svih njih - Damir Kajin. Najdugovječniji saborski zastupnik, politička legenda, nepokolebljivi oporbenjak, čovjek kojega je žena dva puta bacila u dugove i koji je zbog toga podnio zahtjev za rastavom braka. Nije li ovo pravo vrijeme za takvog kandidata?

Bit će to uzbudljiv prizor kad najesen krene kampanja. Zemlja će se naći u bankrotu. Izbit će socijalni nemiri zbog rezanja plaća. Gospodarstvo će biti u kolapsu. A gomila bogataša tražit će od osiromašenih građana da im poklone povjerenje na izborima za šefa države. I pored njih - Damir Kajin. Čovjek koji, poput milijuna građana, živi samo od plaće. Doduše saborske, ali opet plaće. Nema dionice. Nije u nadzornim odborima. Vraća kredite. Vozi šest godina stari Renault. I dvanaest godina stari Fiat. Žena ga dovodi do bankrota. Pa tko se ne bi mogao s njim poistovjetiti?

Sada je jasno zašto je stalno ljut

I dok mu stranački šef Ivan Jakovčić kupuje pitoreskna sela i stanove, dok mu stranačke kolege koriste blagodati Istre, dok mu razni Golemovići arče po županiji, Kajin godinama sjedi u zadnjoj saborskoj klupi i vodi ratove s kim god stigne: HDZ-om i SDP-om, špijunima i pokvarenjacima, bogatašima i tajkunima, s Thompsonom i Crkvom, nekad i sam sa sobom. Stalno je nešto ljut, a sad kad se vidi njegova imovinska kartica, jasno je zašto.

Ivo Sanader, na primjer, nikad nije bio tako gnjevan. Jednostavno nije imao potrebu. Nadanu Vidoševiću ne silazi osmijeh s onih rupica na obrazima. Jasno je i zašto. Radimir Čačić zna se naljutiti, ali često i nasmijati, pogotovo kad se sjeti svog bankovnog računa. Ivo Josipović i Josip Jurčević mogu se igrati politike kad sasvim lijepo žive od svojih profesorskih primanja, saborske plaće i gomile nekretnina. Damir Kajin živi od politike. Doslovno.

Gnjevan kao polovica hrvatskih građana

Govori se da bi se i Milan Bandić kandidirao za predsjednika Republike. I on isto živi od politike. Ali bolje od Kajina. Ivo Sanader bi također mogao banuti u kampanju, zajedno sa svojim satovima, BMW-ima, košuljama s monogramom, Guccijevim cipelama i ušteđevinom pokojnog oca od - pazite sad - 105 tisuća eura.

Kajin je toliki iznos vidio samo kad je morao vratiti dugove svoje supruge. I tko na njegovom mjestu ne bi bio ljut? I gnjevan? I nabrijan? S time se može poistovjetiti barem polovica hrvatskog društva. Ivo Josipović nastupa s parolom "Za pravednu Hrvatsku". Što bi onda tek trebao reći Kajin?

Naravno, nije ovo komunizam. Bogatstvo nije grijeh, čak ni po crkvenim mjerilima. Ali u ovom društvu bogatstvo nije uvijek bilo dokaz sposobnosti. Osim ako se ne govori o sposobnosti muljanja. Mnogi, a tu se ne misli na nabrojane predsjedničke kandidate, obogatili su se krađom, prevarom, pljačkom, otimanjem. O svemu tome najglasnije je u Saboru govorio Damir Kajin. I to od prvog dana. Uvijek je zvučao iskreno i sada je jasno zašto.

On se nije obogatio u politici. Nije kupio luksuzne stanove u elitnom dijelu Zagreba. Nije nas fascinirao kolekcijom satova ili umjetničkih slika. Nije čak ni kupio novi auto. A ne može se reći ni da se bogato oženio. I sad će hrvatski birači morati izabrati između njega i desetak drugih, financijski bolje stojećih kandidata.

Osmijeh ili ljutnja? Iluzija ili istina? Apaurin ili alarm?

Morat će birati između Vidoševićeva osmijeha i Kajinove ozbiljnosti. Između Josipovićeve ležernosti i Kajinove nabrijanosti. Između Hebrangova cinizma i Kajinove beskompromisnosti. Između Čačićevih skupocjenih odijela i Kajinovih polo majica. Teško je reći koga će odabrati. Lakše je reći - koga neće.

Hrvatski birači tradicionalno su se opredjeljivali za iluziju, a ne grubu istinu. Uvijek su radije posezali za sredstvima za smirenje, umjesto da su slušali pozive na uzbunu. I uvijek su prije vjerovali onima koji su se obogatili, nego onima koji su živjeli od (prosječne) plaće. Jer, misle oni, ako se dosad već nisu obogatili, onda nešto nije u redu s njima. Ako se nisu pobrinuli za sebe, kako će za nas. Kakve šanse ima Kajin u takvim okolnostima?

Mogao bi biti favorit -  da nije u Hrvatskoj

Otvorio je puno ratova. Zamjerio se mnogima. Bježi od kompromisa. Prežestok je za političke stranke. Preratoboran za hrvatske medije. Preopasan za financijere. Previše pošten za vlastito dobro. Sve su to argumenti koji bi ga mogli učiniti favoritom na izborima za predsjednika Republike. Ali ne Hrvatske.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara