POBUNA na brodu Bounty dogodila se 28. travnja 1789. godine na britanskom brodu HMS Bounty u Tihom oceanu, pod vodstvom poručnika Fletchera Christiana protiv kapetana Williama Bligha. Brod je bio na misiji prikupljanja sadnica kruhovca s Tahitija za britanske kolonije na Karibima. Napetosti između posade i Bligha, uz teške uvjete i privlačnost tahitijanskog života, dovele su do pobune.

U ranim jutarnjim satima Christian i skupina od 18 pobunjenika, naoružani, uhitili su Bligha u njegovoj kabini. Unatoč njegovom otporu, Bligh i 18 lojalnih članova posade prisiljeni su ući u mali čamac od 7 metara s minimalnim zalihama hrane, vode i navigacijskih alata. Pobunjenici su preuzeli kontrolu nad Bountyjem i otplovili prema Tahitiju, a kasnije se dio njih nastanio na otoku Pitcairn.

Bligh je, pokazavši izvanrednu navigacijsku vještinu, uspio dovesti čamac s posadom na sigurno do Timora, putujući gotovo 6.700 kilometara u 47 dana, suočavajući se s olujama, glađu i žeđu.

Po povratku u Englesku, Bligh je izvijestio o pobuni, što je dovelo do potrage za pobunjenicima. Godine 1791. brod HMS Pandora zarobio je 14 pobunjenika na Tahitiju, ali je potonuo na povratku, pri čemu su četvorica zatvorenika poginula. Od preživjelih, trojica su osuđena na smrt, dok su ostali pomilovani ili oslobođeni.

Na Pitcairnu su Christian i pobunjenici osnovali malu zajednicu s Tahićanima, ali unutarnji sukobi doveli su do Christianove smrti 1793. godine. Pobuna na Bountyju ostala je poznata po dramatičnim događajima, Blighovoj nevjerojatnoj plovidbi i pitanjima o njegovom stilu vođenja, koji je bio strog, ali uobičajen za to doba. Priča je inspirirala brojne knjige, filmove i rasprave o uzrocima pobune.