ŽUPANIJSKO državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv 54-godišnjeg državljanina Srbije kojeg tereti da je kao pripadnik srpske paravojne formacije 31. kolovoza 1991. u Doljanima kod Daruvara sudjelovao u ratnom zločinu protiv zarobljenih hrvatskih policajaca.

Tužiteljstvo je preciziralo da je 54-godišnjak bio član skupine koja je četvorici zarobljenih pripadnika hrvatske policije naredila da se skinu u donje rublje i legnu na cestu glavom okrenutom prema tlu. Potom su im žicom vezali ruke i pokušali na njihovim leđima zapaliti hrvatsku zastavu, a kada nije htjela gorjeti, kidali su je na komade i tjerali ih da je jedu.

Okrivljenika se tereti da je zajedno s pripadnicima paravojne skupine tukao zarobljenike kundakom pušaka i čizmama, a neki pripadnici te skupine su pucali u zavezane zarobljenike i pritom ubili dvojicu, dok je jedan zarobljenik preminuo od ozljeda. Četvrti zarobljenik je preživio unatoč teškim ozljedama, dodalo je tužiteljstvo.

Njegov pomagač je osuđen na 12 godina zatvora

Na zagrebačkom Županijskom sudu u ožujku 2019., zbog sudjelovanja u ubojstvu trojice zarobljenih hrvatskih policajaca u Doljanima, na 12 godina zatvora u odsutnosti je osuđen Stojan Vujić.

Vujića je optužnica teretila da je 1. rujna, nakon minobacačkog i pješačkog napada na Doljane, tukao vezane zarobljenike MUP-a i seoske straže u koje je, zajedno s ostalim pripadnicima tzv. Teritorijalne obrane Pakrac, pucao iz blizine, zbog čega su preminula trojica zarobljenika, a ostala petorica teško su ozlijeđena.

Pritom su Vitomir Polenus, Željko Hunjek, Alfons Tutić, Vladimir Zimić i Marijan Polenus teško ozlijeđeni, dok su Srećko Manđini, Željko Bublić i Eugen Lapčić zadobili mnogobrojne teške i po život opasne ozljede od kojih su preminuli, što je sve bilo u suprotnosti s odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima.

Radilo se o ponovljenom postupku jer je prvotni postupak, koji je protiv tada prvooptuženog Stojana Vujića i drugooptuženog Borivoja Pavkovića vođen pred Županijskom sudom u Bjelovaru, rezultirao oslobađajućom presudom zbog nedostatka dokaza.

Odlukom Vrhovnog suda od 12. listopada 2006. prihvaćena je žalba tužiteljstva te je ukinuta prvostupanjska oslobađajuća presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.