PODUZETNICA Snježana Köpruner, koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi tvrtke za proizvodnju preciznih strojeva sa 700 zaposlenih, upozorava na opasnosti ekonomije koja se temelji na renti, a zanemaruje proizvodnju. Odrasla u Zadru i poslovno stasala u Njemačkoj, danas otvoreno kritizira društveni model u kojem smo, kako kaže, uspjeh zamijenili prodajom djedovine i neradom. O svemu je otvoreno govorila kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u 2 na HRT-u..

Od Zadra i Njemačke do uspjeha u BiH

Rođena u Benkovcu, Snježana Köpruner odrasla je u Zadru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a karijeru započela kao razvojna inženjerka u Bagatu. Nakon magisterija sredinom 80-ih odlazi u Njemačku, gdje se specijalizirala za analize tržišta i troškova. "Mislim da teškoće i ne osjećate toliko kad ste na pravom putu. Ne smetaju vam. Često su me pitali je li mi studij strojarstva bio težak, no na kraju fakulteta nisam imala takav osjećaj. Nekako je sve išlo po planu", kazala je.

Radeći u Njemačkoj na projektima kojima se povećavala konkurentnost, stupila je u kontakt s ljudima iz Bosne i Hercegovine koji su tražili posao. Osjetila je, kaže, snažnu potrebu da im pomogne. Nakon što im je osigurala prve poslove, tvrtka je ušla u proces privatizacije. Njemački Messer, koji je iskazao interes, na kraju je odustao, a radnici su se ponovno našli u neizvjesnosti i obratili se njoj.

"Njihova borba za opstanak nekako je utjecala na mene. Tada nisam imala vlasničke udjele u tvrtki u kojoj sam radila pa sam počela nagovarati vlasnike. Na kraju sam uspjela i tvrtka je privatizirana 2004. godine. Tada je imala 52 zaposlenika i 400.000 eura godišnjeg prihoda, a danas smo došli na više od 700 radnika i prihod od oko 35 milijuna eura. To se možda ne čini puno, ali u metalnoj industriji i poslu kojim se bavimo, to je prilično složeno i teško", izjavila je.

Njezina tvrtka proizvodi dijelove za njemačke, austrijske i švicarske kompanije, a komponente se ugrađuju u bagere, alatne strojeve i strojeve za pakiranje. Krajnji kupci su svjetske kompanije poput Liebherra, Groba i DMG Morija. Tvrtka posluje u Travniku i Prozoru-Rami, a prosječna plaća je nešto viša od 2000 konvertibilnih maraka, što je osjetno iznad prosjeka u Federaciji BiH. "Plaće su kod nas veće za 30 do 40 posto od prosjeka Federacije. A ako gledamo samo naš sektor, mislim da smo barem 50 posto bolje plaćeni", rekla je. 

Glavni cilj je da ljudi rado dolaze na posao

Köpruner je prepoznatljiva po posebnom odnosu prema radnicima i brizi za njihove uvjete. U sklopu tvornice u Travniku izgradila je i vrtić za djecu zaposlenika. Objasnila je kako je na početku ključnu ulogu imao njezin suprug Austrijanac, koji je 2010. postao direktor. U prvom obraćanju radnicima rekao je da mu je glavni cilj da ljudi rado dolaze na posao, što je nju iznenadilo. Kasnije joj je pojasnio da to znači da su uvjeti rada, uključujući plaće, dobri i da sustav funkcionira, a taj princip i danas smatra važnim.

"Jedne godine rodilo nam se 29 djece. Vidimo to kad se dijele paketići za Novu godinu i Božić. Pomislila sam, imamo toliko mladih ljudi, prosječna starost u Travniku je 33, a u Rami 27 godina, svi su u reproduktivnoj fazi i sigurno će im trebati vrtići. Zgradu koju smo planirali za stanove radnicima pretvorili smo u vrtić. Tamo ide 63 djece i mislim da je taj vrtić primjeran za cijelu okolicu", izjavila je. Cijena vrtića je 400 maraka, pri čemu njezini zaposlenici plaćaju 25 posto, a samohrani roditelji ne plaćaju ništa.

Iako je prvotna zgrada prenamijenjena, tvrtka i dalje planira stambeni projekt. Krajem 2022. kupljeno je zemljište i izrađen projekt za stambeno naselje. Inzistira, kaže, na izmjenama jer ne želi apartmansko naselje, već funkcionalan kvart za život. Očekuje da bi radovi mogli početi do kraja godine.

"Stanovi se grade za mlade ljude koji ili ne mogu naći posao ili nemaju dovoljne plaće pa odlaze u Njemačku kako bi uštedjeli i vratili se tek u starosti. Moja je ideja da napravimo projekt u kojem bi oni ostali ovdje i odmah živjeli u svom stanu, bez plaćanja velikih stanarina. Mislim da je ideja izvrsna, interes je velik i zato jedva čekam da počnemo", rekla je. Model predviđa dugoročni najam na deset godina, tijekom kojeg bi stanari otplaćivali stan, a sve uplate bi se uračunale u konačnu cijenu. Odluke o kriterijima donose se u suradnji sa Savjetom radnika.

Kritika deindustrijalizacije i poziv na meritokraciju

Kao Zadranka, Köpruner je godinama pomagala kolegama iz bivšeg Bagata i SAS-a. Ističe da su domaći inženjeri i radnici tada bili u svjetskom vrhu strojogradnje. Nakon godina izbivanja, ponovni posjet nekadašnjim industrijskim pogonima duboko ju je razočarao.

"Vidjela sam Bagat u jadnom stanju, a kolege su mi rekle da se ondje planiraju graditi stanovi. Tu zgradu, koju je projektirao naš akademik Nikola Bašić, sve je rađeno po svjetskim standardima. Vidjela sam i novu obrtničku školu i pitala se gdje će ta djeca raditi. Savjest mi nije dopustila da šutim i ne kažem ljudima: 'Dajte, pogledajte što se događa, napravite nešto'. Bili smo industrijska nacija, u samoj špici tehnologije, a sada ćemo dopustiti da se zaboravi da je to ikada postojalo", kazala je.

Upozorila je na devastaciju znanja i industrije, navodeći primjer hidroelektrane u Rami koja je krajem 60-ih izgrađena isključivo domaćim znanjem. Danas je, smatra, takvo što nezamislivo. "Stalno mi smeta što svi govore kako su mladi nesposobni. Imam izuzetno dobro iskustvo s mladim ljudima. U Travniku postoji društvo za robotizaciju, dečki koji su bili deveti na svjetskom prvenstvu u Šangaju. To je potencijal kojem moramo omogućiti razvoj, u školstvo stavljati najbolje profesore, a ne one po političkoj funkciji. Trebamo graditi meritokratsko društvo", poručila je.

Upozorava na ozbiljnu devastaciju intelektualnog kapaciteta, što vodi slabljenju morala, etike i estetike kao temelja društva. "Nikad nismo bolje živjeli, ali ne zato što radimo, već zato što prodajemo djedovinu i živimo od nerada. To po mom mišljenju nije u redu. Tercijarne djelatnosti su potrebne, ali bez razvoja primarnih ne možemo ići u budućnost koja će donijeti prosperitet i potaknuti intelektualne potencijale naše djece", smatra Köpruner.

Problem je više u slici nego u stvarnosti

Köpruner smatra da u Hrvatskoj postoji iskrivljena percepcija Bosne i Hercegovine, koja se ne temelji na stvarnom životu. Ističe da u svom iskustvu nije stekla dojam da ljudi ne doživljavaju državu kao svoju, već da takve slike nameću politički narativi. "Mogu govoriti o svom iskustvu, ne o onome što vidim na televiziji. Govorim o onome što čujem od običnih ljudi. Kad pogledate BiH, ona izgleda kao maternica Balkana. Iz nje su ljudi stoljećima odlazili, uglavnom puneći hrvatske prostore. Ponekad mi se čini da je paradigma o Bosancima i Hercegovcima kao hrvatskoj dijaspori obrnuta. Oni imaju sve razloge biti ponosni na svoju zemlju. To je prekrasna zemlja, a oni su divni ljudi", izjavila je.

"Bila bih presretna da uspijem napraviti takvu tvornicu da se moj sin s obitelji vrati iz Njemačke i živi ovdje. Mislim da BiH pruža mnogo, bez obzira na probleme o kojima se priča. Vjerujem da su to više medijski napuhani problemi nego stvarni. Nacionalista sigurno ima, 5-10 posto kao i svugdje, ali sav ovaj normalan svijet je predivan", istaknula je. Svjesna je da je država nefunkcionalna i ograničena "dejtonskim okvirom", ali kroz rad u Ekonomsko-socijalnom vijeću Federacije vidi i ljude koji žele promjene.

Pad obrazovanja i kupljene diplome

Dotaknula se i pitanja obrazovanja, za koje smatra da je u ozbiljnom padu i u BiH i u Hrvatskoj. Zbog problema u praksi, u njezinoj su tvrtki počeli testirati znanje kandidata i uočili zabrinjavajuće nedostatke, od fakultetskog gradiva do osnovnoškolske matematike. "Profesori na državnim sveučilištima našli su se u situaciji da nemaju studenata jer svi idu kupiti diplome. Onda gledam roditelje kako podcjenjuju vlastitu djecu kupujući im diplome, umjesto da vjeruju da oni to mogu naučiti. Isto je i u osnovnim školama, gdje se maltretiraju nastavnici radi boljih ocjena. Za mene je to katastrofalno. To znači da ne vjerujete da vaše dijete može savladati gradivo osnovne škole", navela je.

Dodala je da zbog toga i profesori na državnim fakultetima snižavaju kriterije kako bi njihove katedre opstale. "Imate kaos u cijelom sustavu i to je podcjenjivanje tih mladih ljudi", zaključila je, dodavši da je obrazovni sustav zastario i da razmatraju izgradnju vlastite škole kako bi djeci omogućili suvremenije obrazovanje.