RUSIJA je 14. rujna 1917. godine službeno proglašena republikom. Bio je to povijesni prekid s višestoljetnom monarhijom, ali nova Ruska Republika gotovo nije dobila priliku zaživjeti. Samo nekoliko tjedana poslije, boljševici Vladimira Lenjina preuzeli su vlast i otvorili sasvim novo poglavlje ruske povijesti.

Zanimljivo je da Rusiju republikom nisu proglasili boljševici, nego Privremena vlada predvođena Aleksandrom Kerenskim. U tom trenutku Lenjinova revolucija još nije pobijedila, a budućnost zemlje bila je potpuno neizvjesna.

Car je već mjesecima bio izvan igre

Rusko Carstvo počelo se raspadati još početkom 1917. Zemlja je bila iscrpljena Prvim svjetskim ratom, gospodarstvo se nalazilo u teškom stanju, opskrba gradova hranom bila je poremećena, a nezadovoljstvo vojnika i stanovništva sve veće.

U revoluciji koja je izbila u Petrogradu, car Nikola II. odrekao se prijestolja u ožujku 1917. Time je okončana vladavina dinastije Romanov, duga više od 300 godina. Međutim, Rusija tada nije automatski postala republika.

Vlast je preuzela Privremena vlada, a konačnu odluku o budućem političkom uređenju zemlje trebalo je donijeti izabrano Ustavotvorno vijeće. Istodobno su se pojavili sovjeti, vijeća radničkih i vojničkih predstavnika, koja su imala golem politički utjecaj. Nastao je sustav poznat kao "dvovlašće": Privremena vlada imala je formalnu vlast, ali sovjeti su imali velik utjecaj među radnicima i vojnicima.

Kerenski pokušava spasiti državu

Aleksandar Kerenski tijekom revolucije izbio je u sam vrh ruske politike. U srpnju 1917. postao je predsjednik Privremene vlade, ali naslijedio je gotovo nemoguć zadatak. Rusija je nastavila sudjelovati u Prvom svjetskom ratu, vojska se raspadala, seljaci su tražili zemlju, a radikalne političke skupine jačale su iz mjeseca u mjesec.

Posebno ozbiljna kriza izbila je nakon sukoba Kerenskog s generalom Lavrom Kornilovom. Kerenski je njegove poteze protumačio kao pokušaj uspostavljanja vojne diktature. Kornilovljev pokušaj propao je, no Privremena vlada izašla je iz sukoba dodatno oslabljena. Ironično, boljševici su iz krize izašli snažniji jer su se predstavili kao branitelji revolucije od kontrarevolucije.

U takvim okolnostima Privremena vlada odlučila je konačno razriješiti pitanje državnog uređenja. Rusija je 1. rujna prema tadašnjem julijanskom kalendaru, odnosno 14. rujna 1917. prema današnjem gregorijanskom kalendaru, proglašena Ruskom Republikom. Dekret su potpisali Kerenski kao šef vlade i ministar pravosuđa Aleksandar Zarudni.

Republika koja praktički nije stigla zaživjeti

Nova republika trebala je biti prijelazno rješenje do izbora Ustavotvornog vijeća, koje bi zatim odredilo trajni ustavni poredak. No Kerenskom je vrijeme istjecalo.

Boljševici su obećavali ono što je iscrpljenoj Rusiji bilo izuzetno privlačno: izlazak iz rata, preraspodjelu zemlje i prijenos vlasti sovjetima. Njihov utjecaj u Petrogradu i Moskvi ubrzano je rastao, dok je povjerenje u Privremenu vladu nestajalo.

Samo 54 dana nakon proglašenja republike, 7. studenoga prema gregorijanskom kalendaru, počela je boljševička Oktobarska revolucija. Razlika u nazivima i datumima ponovno proizlazi iz kalendara: boljševičko preuzimanje vlasti dogodilo se 25. listopada prema starom ruskom kalendaru, pa je u povijest ušlo kao Oktobarska revolucija.

Boljševici su zauzeli ključne položaje u Petrogradu i srušili Privremenu vladu. Kerenski je pobjegao iz glavnog grada, a stvarna vlast Ruske Republike prestala je postojati.

Tako je između carske Rusije i boljševičke Rusije postojalo kratko i danas često zanemareno razdoblje. Rusija 1917. nije izravno prešla iz carstva u komunističku državu. Nakratko je bila republika koju su vodili umjereniji revolucionari i liberali, ali u kaosu rata i revolucije taj politički eksperiment nije potrajao ni dva mjeseca.