POSLJEDNJIH dana u Ukrajini je politička kriza doživjela svoju kulminaciju.

Ono što se javno prikazivalo kao tehničko restrukturiranje izvršne vlasti, u samo nekoliko dana ogoljeno je kao strukturalni i strateški problem unutar političkih struktura.

Najviše je odjeknula smjena iznimno popularnog ministra obrane Mihajla Fedorova, kojem su pripisani uspjesi asimetričnog rata kojim je ukrajinska vojska uspješno pokrenula destabilizaciju Ruske Federacije koristeći dronove.

Testiranje Europe

Posljednja faza ovog sukoba pokrenuta je nedavno, kada se u Vrhovnoj Radi glasalo o ključnim reformskim zakonima. Među njima su bile ključne izmjene carinskog zakona što su EU i MMF označili kao ultimativni zahtjev za daljnje kreditiranje.

Iako je predsjednik Zelenski održao sastanke sa zastupnicima vladajuće stranke, ni on ni predsjednik kluba zastupnika Sluge naroda David Arahamija nisu previše bili zainteresirani za osiguravanje većine za izglasavanje ovih zakona. Unatoč prividnoj mobilizaciji, zakon je odbijen u parlamentu.

Dodatno, iz procedure je povučen i zakon o oporezivanju digitalnih platformi, koji je također bio zahtjev EU-a i MMF-a.

Ovakav rezultat glasanja protumačio se kao testiranje zapadnih partnera. Kijev želi vidjeti hoće li Europa, unatoč rušenju reformi, i dalje financijski podržavati Ukrajinu. Nastavkom ovakve politike Kijev bi htio izbjeći i "opasniji" paket zakona kojim se predviđa smanjenje kontrole predsjednika nad policijom, sudstvom i drugim sigurnosnim institucijama.

Pad vlade

Nakon što su oboreni prijedlozi zakona, uslijedio je formalni čin ostavke premijerke Sviridenko. Prema ukrajinskom Ustavu, to automatski znači pad cijelog Kabineta ministara.

Takva ustavna procedura iskorištena je kao elegantan politički mehanizam za smjenu "nepoželjnih" ministara. Pogotovo se to odnosilo na ministra Fedorova. Ured predsjednika relativno je brzo predstavio novi sastav vlade na čelu s Sergejom Koreckim.

Ipak, ključan detalj su pozicije ministra vanjskih poslova i ministra obrane. Budući da te resore prema Ustavu predlaže izravno predsjednik države, Zelenski ih je odlučio postaviti samostalno, izolirajući te dvije pozicije od ostatka vlade.

Za vršitelja dužnosti ministra obrane privremeno je imenovan šef SBU-a, general-bojnik Jevgenij Hmara, a za razliku od drugih bivših ministara koji su raspoređeni po drugim pozicijama, Fedorov nije dobio takvu mogućnost.

Sukob Sirskog i Fedorova

Nakon smjene, Mihajlo Fedorov je održao izvanrednu konferenciju za medije, u kojoj je javnosti predstavio dugotrajni sukob ministarstva s vojnim vrhom. Predsjednik Zelenski je također potvrdio taj sukob. Sukob se može pojasniti na dvije razine.

Prva razina jest razlika vojno-strateške prirode. Fedorov je pokrenuo digitalizaciju vojnih sustava i izgradio sustav koristeći nove tehnologije.

Uvodio je korporativne standarde u tromi vojni sustav, pokrenuo otvorene natječaje za javnu nabavu, revizije starih obrambenih ugovora i prekinuo praksu automatskog odobravanja svih financijskih zahtjeva koje su generali postavljali.

Za konzervativni vojni vrh, miješanje civilnih tehnokrata u vojnu autonomiju i mikromenadžment je nedopustivo. Fedorov je u svom obraćanju potvrdio da je tražio smjenu generala Sirskog i još nekih ljudi iz vojnog vrha.

Prema Fedorovu, cilj je bio promijeniti doktrinu. Umjesto frontalnog rata, nova strategija bila je iscrpljivanje Rusije asimetričnim ratovanjem s minimalnim ljudskim gubicima - strategija oslonjena na rojeve dronova, automatizaciju i napredne sustave upravljanja.

Politička komponenta sukoba

Takva strategija u velikoj je mjeri promijenila dinamiku rata te je zahvaljujući tome rat uspješno prenesen na teritorij Ruske Federacije, a rezultati su doveli do sve većih problema u ruskom društvu. To je prepoznato i u ukrajinskoj javnosti, pa je Fedorov brzo postao iznimno popularna ličnost. Time je stvorena politička komponenta sukoba.

Predsjednik Zelenski i ljudi iz njegovog okruženja, poučeni iskustvom generala Zalužnog, iznimno su osjetljivi na pojavu figure koja bi mogla akumulirati značajnu popularnost i političku težinu. Fedorov je u velikoj mjeri podsjećao na generala Zalužnog. Dodatno, za razliku od generala Zalužnog, Fedorov je dobio i otvorenu podršku zapadnih političkih struktura. S druge strane, general Sirski je politički neambiciozan, medijski neaktivan te ima "uteg" ruskog podrijetla, što ga čini idealnom figurom za kontrolu vojske.

Vojni proračun i reakcije

Još jedan nezanemariv čimbenik jest borba za raspodjelu financijskih sredstava unutar ministarstva.

Fedorov je tijekom mandata oformio sustav proizvodnje i nabave dronova, koji su izravno povlačili sredstva iz proračuna. Time je stvoren sukob između poslovnih struktura i predstavnika raznih kompanija bliskih Uredu predsjednika. Uvođenjem novog poretka, kontrola nad financijskim tokovima i nabavom vraća se starim strukturama.

Odluka o smjeni popularnog ministra izazvala je reakciju unutar ukrajinskog društva, vojnih struktura, ali i u široj međunarodnoj javnosti. U nizu ukrajinskih gradova izbili su prosvjedi uz zahtjev za ostavkom generala Sirskog.

Unutar samih Oružanih snaga došlo je do ozbiljnih kadrovskih potresa. Brojni vojni stručnjaci, analitičari i operateri bespilotnih letjelica povukli su se iz savjetodavnih uloga. Generalno, dojam je takav da bi se povratkom na stari sustav moglo drastično oslabiti ukrajinsku asimetričnu prednost na bojištu.

Reakcija Zapada i Rusije

Europski povjerenik za obranu otvoreno je izjavio da je ostavka Fedorova "veliko iznenađenje" koje otvara ozbiljna pitanja za Europsku uniju, posebno nakon što je odobreno 90 milijardi eura za ukrajinsku obranu. Naglašeno je da je upravo s Fedorovom postignuta koordinacija koja je omogućila učinkovite udare dronovima na teritoriju Ruske Federacije.

Zapadni mediji su također oštro reagirali na ovu vijest. Nasuprot tome, ruska strana je ovu vijest dočekala s neskrivenim oduševljenjem. Mnogi ruski vojni analitičari otvoreno su proslavili smjenu ministra koji im je stvarao goleme probleme na bojišnici.

Rat u predvorju

Ovime se dolazi do najdublje dimenzije ove krize - prikrivenog sukoba ukrajinskog vodstva i europskih elita oko integracije Ukrajine u EU.

Vizija Kijeva je integrirati Ukrajinu u trenutnom stanju, s potpunom vertikalnom kontrolom predsjednika nad represivnim aparatom, regijama i pravosuđem, uz zadržavanje shema za upravljanje financijama.

Vizija europskih elita jest prenošenje ključnih poluga kontrole pod neovisni nadzor međunarodnih stručnjaka. EU opravdano strahuje da bi Ukrajina, jednom kada uđe u EU, s moćnom vojskom i pravom veta mogla biti puno zahtjevniji partner od Mađarske pod Viktorom Orbanom.

Stoga je Ured predsjednika procijenio da je sada idealan trenutak za promjene jer vjeruje da Bruxelles, u strahu od unutarnje destabilizacije Ukrajine u kritičnom trenutku rata, neće obustaviti financiranje niti pokrenuti kampanju za smjenu ukrajinskog predsjednika. Kijevu je također jasno da ionako neće biti ništa od ulaska u EU sve dok se rat ne privede kraju. A pravo je pitanje kako će i EU i Ukrajina izgledati nakon rata.