ŽIVOT na Zemlji postoji u ekstremnim okruženjima, od sušnih pustinja i smrznutih tundri do termalnih toksičnih otvora na dnu oceana. Ali život ipak ne može postojati u svakom kutku planeta, a znanstvenici su otkrili mjesto u Etiopiji u kojem se život ne može zadržati, pokazuje novo istraživanje o kojem piše CNN.

Za razliku od prijašnjih istraživanja, znanstvenici su proveli više testova i otkrili da u Dallolu nema života, čak ni mikroorganizama. Kao jedno od najekstremnijih mjesta na Zemlji, Dallol je nevjerojatno vruć, slan i kiseo. Njegova jezera protežu su preko vulkanskog kratera u etiopskoj depresiji Danakilu, a ispunjena su solju, otrovnim plinovima i kipućom vodom, što je posljedica ekstremne hidrotermalne aktivnosti. Čak i zimi, dnevne temperature mogu prelaziti 113 stupnjeva Celzijevih. Neki kiselinski i slani bazeni imaju negativnu pH vrijednost. Ove spoznaje objavljene su u petak u časopisu Nature Ecology & Evolution.

„Nakon analiziranja mnogo više uzoraka nego u prethodnim radovima, uz adekvatne kontrole kako ih ne bismo kontaminirali te dobro kalibriranu metodologiju, potvrdili smo da u tim slanim, vrućim i hiperacidnim bazenima ili susjednim slanim jezerima bogatim magnezijem, nema života mikroba“, kaže Purificación López García, autorica studije i biologinja Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja.

„Ono što postoji je velika raznolikost halofilnih bakterija, vrste primitivnih mikroorganizama koji vole sol, u pustinji i slanim kanjonima oko hidrotermalne lokacije. Ali ni u hiperacidnim i hiperslanim bazenima, ni takozvanom Crnom i Žutom jezeru Dallola, koja obiluju magnezijem, nema života. I sve to unatoč činjenici da je mikrobna disperzija na ovom području intenzivna zbog vjetra i posjetitelja“, rekla je López García.

Analiza otkrila veliku razliku

Istraživači su proveli sveobuhvatno sekvenciranje genetskih markera, koji su trebali pronaći i klasificirati sve prisutne mikroorganizme, kao i kulture za pronalaženje mikroba, citometriju za detektiranje pojedinačnih stanica, kemijske analize u slanim otopinama, te elektronsku mikroskopiju u kombinaciji s rentgentskom spektroskopijom. Na prvi pogled, minerali bogati silicijem mogu oponašati mikrobne stanice, kažu istraživači, ali analiza je otkrila razliku.

„U drugim studijama, osim moguće kontaminacije uzorcima bakterija s okolnog zemljišta, ove mineralne čestice možda su interpretirane kao fosilizirane stanice jer se u stvarnosti spontano formiraju u slanim otopinama, čak i ako nema života“, objasnila je López García.

Znanstvenici su dokaz života u ekstremnim sredinama na Zemlji koristili kao analogiju za uvjete u kojima život može postojati na drugim planetima Sunčeva sustava i izvan njega. Istraživači upozoravaju da u tom slučaju, samo zato što postoji tekuća voda ili zato što nešto pod mikroskopom nalikuje stanicama ili drugim biološkim aspektima, to ne znači da život zaista postoji.

Sprečavaju nastanak života

„Naša studija pruža dokaze da postoje mjesta na Zemljinoj površini, kao što su bazeni Dallola, koja su sterilna, iako sadrže tekuću vodu“, kaže López García.

Jezera Dallola zapravo sprečavaju nastanak života, jer sadrže kemijske barijere poput kaotropne magnezijeve soli, koje pomažu razgradnji vodika. U kombinaciji sa slanim, kiselim i vrućim okolišem, u tim bazenima ne postoji podrška za život.

„Ne možemo očekivati da ćemo pronaći oblike živote u sličnim uvjetima na drugim planetima, barem ne temeljene na biokemiji sličnoj zemaljskoj“, zaključila je López García.

Istraživači će nastaviti proučavati bazene kako bi utvrdili što je moguće više o granicama života.