TOMO MEDVED, potpredsjednik vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja, ugodno se u subotu družio s Branimirom Glavašem, optuženim za ratne zločine nad osječkim Srbima.

Milanović vratio odlikovanja Glavašu, potpredsjednik vlade se druži s njim 

Nije ništa novo pod hrvatskom stranom nebeske kape da su ljudi iz vlasti bliski osobama optuženima ili osuđenima za ratne zločine. Tek bi se moglo postaviti pitanje je li potpredsjednikova spremnost za poziranje s Glavašem nekovrsni oblik političkog pritiska na sudstvo: prije nekoliko mjeseci predsjednik države Zoran Milanović vratio je Glavašu čin i odlikovanja.

Sad, Glavaša vidimo u društvu čovjeka iz samog vrha izvršne vlasti. Uz to, HDZ Andreja Plenkovića i Glavaš već su uspostavili suradnju na prošlim izborima kad je Glavašev čovjek Josip Salapić bio na HDZ-ovoj listi upravo na inzistiranje stranačkog vrha. Ušao je u sabor i galantno prepustio mandat Maji Grba-Bujević, a on je nastavio raditi kao državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa.

Glavaš i HDZ ipak se vole

Ukratko, Glavaš i HDZ ipak se vole. Ljubav se povremeno prikaže ovako, eksplicitno, kao na slici s Medvedom. Pa smo pozvali potpredsjednika i ministra u jednoj osobi. Zanimala nas je autentičnost fotografije, a potom smo htjeli čuti i smatra li primjerenim da kao predstavnik države pozira u društvu osobe koju ta ista država, posredstvom Državnog odvjetništva, progoni zbog ratnih zločina,

Medved je uzvratio znatiželjom i pitao gdje smo vidjeli njegovu fotografiju s Glavašem. Kad smo odgovorili - objavljena je na Facebooku u storyju čovjeka koji nije javna osoba pa ga ne spominjemo u ovom tekstu, a i nismo ga uspjeli kontaktirati - potpredsjednik vlade pokušao je objasniti: "U subotu je bila obljetnica bojne Frankopan u Ivanić-Gradu."

Pitali smo je li mu Glavaš govorio o svom slučaju.

"Ne, ne, ne. Dakle, mi smo bili na obljetnici na poziv predsjednika udruge Frankopan. Ja sam bio na obljetnici 30. godina bojne Frankopan", rekao nam je Medved.

Mislite li da je neprimjereno, s obzirom na vašu političku funkciju, da budete s osobom koja je optužena...

Ja sam bio na službenom programu, na prostoru gdje se obilježavala obljetnica svo vrijeme. Nisam nigdje odlazio dalje od službenog prostora, koji je bio u organizaciji bojne Frankopan, odnosno udruge.

Je li gospodin Glavaš bio u programu?

Vjerojatno je bio pozvan.

Koliko ste se zadržali s njim?

Sjedili smo zajedno na domjenku svi. Dakle, tu je bio izaslanik predsjednika sabora, bio je bivši ministar Bošnjaković, bio je izaslanik predsjednika Republike general Raos, bio je saborski zastupnik Željko Sačić.

Mislite li, s obzirom na vašu funkciju, da je primjereno ili neprimjereno...

Dakle, ja sam nazočio u službenom programu, isključivo u službenom programu, na poziv udruge bojne Frankopan, na službenom prostoru gdje su se držala obraćanja.

To razumijem, pitam vas za sjedenje s Glavašem.

Nisam ja radio raspored sjedenja.

Dakle, nemate neki problem s tim?

Ja sam sjedio s izaslanikom predsjednika države, izaslanikom predsjednika sabora, za istim stolom i dalje kako je organizator razmjestio goste i uzvanike.

Tu smo već odustali, Plenkovićev potpredsjednik očito se ne usuđuje odgovoriti smatra li primjerenim ili neprimjerenim sjediti i pozirati s osobom optuženom za ratne zločine.

Onda smo nazvali i njega. Glavaša, naime. 

"To je bojna Frankopan imala 30 obljetnicu pa sam ja pozvan kao gost bojne Frankopan jer su oni za vrijeme rata bili u Osijeku. Medved je bio, valjda, izaslanik premijera, Bošnjaković izaslanik predsjednika sabora i bio je jedan general, izaslanik predsjednika Republike", rekao nam je Glavaš.

Glavaš kaže da ni o čemu nisu pričali

Pitali smo jesu li razgovarali o njegovu postupku.

"Ne, o ničemu nismo pričali. Ručali su i otišli su i ranije. Nismo ni mi bili dugo, al oni su ručali i otišli. Nikakvih tema misterioznih nema", odgovorio je Glavaš.

On, inače, čeka nastavak suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu. Za zločine u Osijeku već je bio osuđen, čak i pravomoćno, ali je Ustavni sud ukinuo presudu. Zločini su počinjeni prije 30 godina na teritoriju koji je cijelo vrijeme pod kontrolom legalnih vlasti Republike Hrvatske.

Za što je optužen Branimir Glavaš?

Branimir Glavaš je jedan od osnivača HDZ-a i početkom devedesetih godina bio je ključna osoba u obrani Osijeka u Domovinskom ratu, isprva formalno s pozicije sekretara Sekretarijata za narodnu obranu općine Osijek. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u prosincu 1991. imenovao ga je zapovjednikom obrane Osijeka, a par dana prije toga je dobio i čin bojnika. Na kraju je došao i do čina generala bojnika HV-a te je dobio i sedam državnih odličja.

Tijekom Domovinskog rata su snage pod Glavaševim zapovjedništvom izvršile niz svirepih likvidacija osječkih civila srpske nacionalnosti koje su u hrvatskoj javnosti ostale zapamćene pod nazivima “Slučaj garaža” i “Slučaj selotejp”.

Iza tih naziva kriju se stravične priče o tome kako se zarobljene civile tjeralo da piju kiselinu iz akumulatora, kako ih se premlaćivalo i mučilo, kako su mnogi odvedeni u nepoznatom pravcu i zauvijek nestali te kako je bila uobičajena praksa zarobljene civile odvoditi na obalu Drave sa selotejpom preko usta i tamo ih smaknuti metkom u glavu, a onda njihova tijela baciti u rijeku.

Oko toga da su se ta ubojstva, odnosno ratni zločini, događala nema nikakvog prijepora. Zločine ne poriče ni sam Glavaš, ali tvrdi da on za njih nije odgovoran.

Svjedok: Premlatili su me, zalijepili usta trakom i dva puta mi pucali u glavu

Jedan od rijetkih koji je preživio takvo odvođenje na obalu Drave bio je osječki električar Radoslav Ratković kojeg su krajem 1991. iz stana odvela trojica pripadnika Zbora narodne garde. Ratkovića su prvo premlaćivali na njemu nepoznatoj lokaciji, ispitujući ga “tko su četnici s kojima surađuje”, iako nije surađivao s četnicima.

“Jedan me tukao nogom, drugi pištoljem, treći me udarao iz voleja po prsima. Pao sam sa stolice, da bi me jedan od njih dočekao vojničkim čizmama... Digli su me, ponovno posjeli, a onaj ‘pištoljdžija’, kojega tako zovem jer me tukao pištoljem, ponovno me udario. Tukli su me i tukli, ne znam koliko. Kad valjda više nisu imali snage da me tuku - a ja više od tolikih batina nisam ni osjećao bolove - izveli su me opet u onu prvu prostoriju gdje mi je taj ‘šef’ oduzeo osobne stvari”, ispričao je nakon rata Ratković novinaru Dragi Hedlu. 

Nakon što su Ratkovića premlatili i de facto opljačkali, ljepljivom su mu trakom zavezali ruke na leđima i začepili usta i teško pretučenog iznijeli ga iz prostorije. Ugurali su ga u auto i krenuli prema Dravi. Tamo su mu ispalili metak s lijeve strane u glavu koji ga nije odmah ubio pa je pao u rijeku. 

“Osjećao sam da se gušim, ali kako se dva-tri dana prije toga nisam brijao i kako mi je brada izrasla, ona ambalažna traka nije se dobro držala, opustila se s desne strane i ja sam nekako uspio, iako teško jer mi je jezik s donje strane bio ozlijeđen, izgurati jezikom onu lopticu papira. Koljenima sam dohvatio dno rijeke i izašao glavom na površinu, zinuo i glasno uzeo zrak. ‘Pištoljdžija’ je baterijskom lampom osvijetlio površinu vode. Kad je vidio da sam izvirio, još je jednom ispalio metak i pogodio me kroz otvorena usta, potpuno nevjerojatno, gotovo na istome mjestu kao i prvi put. Dva puta mi je pucao u glavu, ali me nije ubio. Bio sam svjestan da me čekaju, zaronio sam i mislio: moram se nekako držati obale”, svjedočio je kasnije Ratković koji je ipak uspio sve to preživjeti.

Ubijenog proglasili atentatorom na Glavaša

Jedna od žrtava Glavaševih ljudi čak je u notornom Slobodnom tjedniku pokojnog Marinka Božića proglašena teroristom koji je trebao izvršiti atentat na Glavaša, ali je spriječen u posljednjem trenutku.

Naime, Čedomir Vučković je bio satima mučen i premlaćivan u zgradi u kojoj je Glavaš imao svoj stožer te su ga čak natjerali i da popije sumpornu kiselinu iz akumulatora koja mu je izjedala unutarnje organe. Umirao je polako, u strašnoj boli te je u jednom trenutku sakupio posljednje atome snage i uspio istrčati iz prostorije u kojoj su ga mučili, da bi bio upucan i konačno ubijen u dvorištu tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu. Fotografija njegova leša je završila na naslovnici Slobodnog tjednika na kojoj je proglašen teroristom, iako je bio nevini civil.

Prema svjedočenju kasnijeg krunskog svjedoka protiv Glavaša 1991., tada 16-godišnjeg Krunoslava Fehira koji je bio pripadnik HOS-a, i sam Glavaš se, nakon što je čuo pucnjavu, pojavio u dvorištu nakon Vučkovićeva ubojstva te je naredio da se likvidira i drugi zarobljenik kojega su njegovi ljudi držali u istoj prostoriji i mučili.

Pravosudno raščišćavanje zločina nad civilima u Osijeku započelo je tek nakon što se Glavaš 2005. posvađao sa Sanaderom i osnovao regionalnu stranku HDSSB, što je Glavaš uvijek koristio kao argument da je žrtva političkog progona.