RAT U UKRAJINI je ušao u fazu nestrpljivog iščekivanja ukrajinske ofenzive. Posljednjih mjeseci gotovo svakodnevno iščekivanje naprasno je prekinuto rušenjem brane u Novoj Kahovki, čije će se posljedice tek u potpunosti osjetiti.

Što se dogodilo?

Još u rujnu prošle godine, kada se ruska vojska povlačila preko rijeke Dnjepar, brana je u tom povlačenju oštećena. U to vrijeme ukrajinska strana je objavila kako su ruske snage minirale branu i kako pripremaju rušenje brane. Ruska strana je to oštro demantirala optužujući ukrajinsku stranu da priprema raketiranje brane. Već je tada bilo jasno da se obje strane pripremaju na to da će brana u nekom trenutku puknuti.

Što zbog obostranog raketiranja, što zbog opasnosti od rušenja brane, i ruska i ukrajinska strana su u dobrom dijelu evakuirale područje Hersonske oblasti s obje strane rijeke. Iako je ukrajinska strana slavodobitno ušla u Herson u devetom mjesecu, velik broj građana je ipak evakuiran iz grada. U isto vrijeme su se razmatrale i posljedice (tada još) eventualnog rušenja brane, što je uključivalo potapanje preko 80 naselja, uključujući i sam grad Herson.

Iako je brana oštećena u ruskom povlačenju, cijelo ovo vrijeme je izgledala prilično stabilno. Prvi znakovi da je brana uništena su došli rano ujutro 6. lipnja. Tada je RIA Novosti objavila izjavu gradonačelnika (imenovan od strane ruskih vlasti) Nove Kahovke koji je tada tvrdio da su vijesti o eksploziji na hidroelektrani "glasine i besmislice". Spomenuo je kako je situacija u gradu mirna i tiha.

Nedugo nakon te vijesti, Telegram kanali raznih ruskih vojnih blogera i novinara su počeli dijeliti informaciju kako je tek manji dio brane dignut u zrak. Oko sat vremena kasnije spomenuti gradonačelnik Nove Kahovke naglo mijenja priču tvrdeći da je brana probijena zbog ukrajinskog granatiranja. "Oko 2 sata ujutro izvedeni su brojni udari na hidroelektranu, koji su uništili ventile", rekao je gradonačelnik. 

U isto vrijeme ruski ratni izvjestitelji su iznosili informacije kako se brana počela urušavati zbog prijašnjih oštećenja i da nije bilo nikakvih eksplozija. Pisalo se također kako su oružane snage Ukrajine ranije više puta pogodile elektranu te da su ukrajinske vlasti vršile "nekontrolirano ispuštanje vode uzvodno".

Izjave visokih dužnosnika

S druge strane, oko 8 sati ujutro tog dana, druga grupa ruskih Telegram kanala, uglavnom propagandnih, pisala je slavodobitno o uništavanju brane pokazujući videozapise ukrajinskih snaga kako napuštaju položaje kako bi izbjegle potapanje. Obavještavalo se o tome kako ruska artiljerija gađa ukrajinske trupe koje se evakuiraju. Prema tim pisanjima se stvorio dojam da je ruska artiljerija djelovala sinkronizirano s uništavanjem brane. Kako je ubrzo bilo jasno da se radi o katastrofi velikog razmjera te da nije uništen samo manji dio brane, ruska strana je krenula s optuživanjem ukrajinske, kako po Telegram kanalima tako i kroz izjave visokih dužnosnika Ruske Federacije.

Kada je bilo jasno da će uništenje brane imati nesagledive posljedice za stanovništvo Hersonske oblasti i da je prouzročena katastrofa ogromnih razmjera, krenule su izjave i očitovanja visokih dužnosnika, kako zapadnih i ukrajinskih tako i ruskih.

Ukrajinska strana odmah je optužila rusku stranu za ovu katastrofu, a zapadni svijet je prenio te optužbe i u velikoj mjeri se priključio u osudi ruske strane. Izjave ruskih dužnosnika su očekivano bile dijametralno suprotne, optužujući Ukrajinu za ovu katastrofu. 

Situacija na terenu

Situacija na terenu je prilično kaotična. I ukrajinske i ruske vlasti najavile su evakuaciju. Nekoliko desetaka gradova i sela je djelomično ili potpuno potopljeno. Prema riječima volontera na terenu, ljudi bježeći od vode ostaju na tavanima i krovovima kuća, a ono što se događa na terenu se više može opisati kao panični bijeg nego organizirana evakuacija.

Najteža situacija je svakako u gradu Oleški, koji se nalazi pod kontrolom ruskih snaga. Grad je skoro potpuno poplavljen, a nakon granatiranja izbio je i šumski požar. Prema izjavama ruskih vlasti, 6. lipnja poslano je stotinjak autobusa za evakuaciju, ali su se ljudi (tko je mogao) organizirali kako su znali. S druge strane Dnjepra je istog dana također poplavljen velik broj naselja, a mnogi stanovnici su sami napustili područje, ne čekajući autobuse za evakuaciju.

Zanimljivo je bilo gledati videozapis ruskog čelnika Hersonske oblasti kako daje izjavu iz Palače kulture u Novoj Kahovki u kojoj je voda već potpuno potopila dva kata zgrade. Do večeri se situacija uglavnom pogoršavala, volonteri s ukrajinske strane dobivali su zahtjeve za pomoć od stanovnika Oleškog, koji se nalazi pod ruskom kontrolom.

Komunikacije u potopljenim naseljima su u velikoj mjeri prekinute, a stariji ljudi, slabo pokretni, jednostavno ne mogu doći do autobusa za evakuaciju ili čak nazvati ili obavijestiti nekoga. Jasna je opasnost od zagađenja vode te je gotovo cijela regija ostala bez pitke vode. Prema nekim informacijama, lokalni šverceri ovu tragediju koriste prodajući flaširanu vodu po višestruko većim cijenama. 

U kontekstu rata

Iako je ovo ekološka, humanitarna i tko zna još kakva katastrofa, ovaj je događaj potrebno sagledati i u kontekstu samog rata. Jasno je da je ovaj događaj nanio štetu na obje strane, ali se mijenja pozicija na tom dijelu fronta.

Ruska strana ostaje bez pitke vode na Krimu (iako je tvrdila da Krim nema problema s pitkom vodom), ali i bez generalnog navodnjavanja, što će Krim vratiti u fazu u kojoj se nalazio od 2014. godine do početka rata prošle godine. Ukrajina je 2014. godine, nakon ruske aneksije Krima, blokirala vodovod prema Krimu, što su ruske snage odblokirale kada su ušle u Hersonsku oblast, već u prvom mjesecu invazije na Ukrajinu. Vegetacija na Krimu se drastično promijenila tih godina. Krim je praktički postao pustinja bez vode potrebne za vegetaciju. Sada će se naći u sličnoj poziciji.

Isto tako, javio se problem nuklearne elektrane u Energodaru, koji je također pod ruskom kontrolom. Budući da voda nadire preko brane, u gornjem toku rijeka se naglo povukla. Time se ugrožava hlađenje reaktora u NE-u Zaporižja.

Rafael Mariano Grossi, glavni direktor Međunarodne agencije za nuklearnu energiju, izjavio je da zasad nema neposrednog rizika za sigurnost elektrane. Ali je najavio da postoji dugoročna zabrinutost, zbog mogućnosti da postrojenje postane ponovo operativno u nadolazećim godinama. 

Nakon ruske invazije, svih šest reaktora je zatvoreno, s time da je pet reaktora potpuno ugašeno, dok je jedan u tzv. toplom gašenju. To znači da se reaktor održava na temperaturi od 200 do 250°C, radi lakšeg pokretanja.

Zašto bi Rusija raznijela branu?

Nabrajajući probleme s kojima se ruska strana sada suočava na teritoriju koji kontrolira, postavlja se logično pitanje - koji bi interes ruska strana imala da napravi ovakvu katastrofu? 

Moguće je da je brana popustila pod prijašnjim oštećenjima ili da je ruska strana pokušala napraviti kontroliranu štetu pa poplaviti jedan dio područja na kojem su se nalazile ukrajinske pozicije, a u nekom trenu je to otišlo u krivom smjeru. Činjenica je ipak da pucanje brane dolazi u trenutku u kojem je ruska strana dobila informacije o pokretanju ukrajinske ofenzive.

Jasno je da Ukrajina sada ne može na tom području pokrenuti ofenzivu jer će plima spriječiti mogućnost upotrebe i dovođenje artiljerije u to područje, kao i mogućnost brzog prebacivanja snaga preko rijeke. 

Sigurnosni stručnjak Maciej Matysiak je u svom intervjuu za Reuters rekao kako rušenje brane stvara dobru obrambenu poziciju za rusku stranu, koja je očekivala ukrajinsku ofenzivu. Pričuvni pukovnik ukrajinskih oružanih snaga Roman Svitan uvjeren je da su ruske trupe digle branu u zrak kako bi ukrajinskim snagama omele prelazak Dnjepra.

"Ovdje je bio dio priprema za ofenzivu - ispitivali smo obranu neprijatelja na lijevoj obali. Posljednjih dana pojačana je aktivnost izvidničkih skupina. Rusi nemaju resurse da pouzdano pokriju cijelu obalu, a ondje se možete iskrcati bilo gdje. Tako su se odlučili zaštititi na ovom području od desanta barem 10 do 15 dana, dok se voda ne slegne."

Istodobno, objašnjava kako će poplava naštetiti i ruskim snagama: "Voda će poplaviti sve rovove i obrambene linije na lijevoj obali. Prijenos ljudstva i drugih resursa bit će vrlo težak. Minska polja će biti odnesena niz Dnjepar."

Dakle, u čisto vojnom smislu, za određeno razdoblje rušenje brane će omogućiti ruskoj strani da ne rastežu svoje snage duž cijele fronte, nego da ih se koncentrira na područjima gdje Ukrajina sada pokušava probiti ruske linije.

Moguće je da je upravo to rastezanje ruskih snaga duž fronta bila jedna od taktika ukrajinskih oružanih snaga kako bi se osigurao proboj u jednom od planiranih područja. Jedan od tih pravaca je bio i Herson, gdje se na nekim dionicama Dnjepar uslijed toplijeg vremena povukao i gdje je bilo sasvim realno izgraditi pontonske mostove. Naravno, to nije garancija da bi zaista došlo do takve akcije, ali sama prijetnja je bila dovoljna da ruska strana razvuče svoje snage.

Da je ruska strana zaista osjećala tu prijetnju bilo je vidljivo iz masovnog raketiranja preko Dnjepra u Hersonskoj oblasti, koje na ovom području nije prestajalo.

Ukrajina je gubitnik

Uništenje hidroelektrane ne donosi Ukrajini nikakvu korist, ako se u obzir uzmu prvenstveno ekološke i ekonomske, a na kraju krajeva i negativne vojne posljedice. U međuvremenu se u Ukrajini raspravlja o scenariju u kojem bi Rusija gađala i druge hidroelektrane i tako stvorila dodatne probleme Ukrajini, prvenstveno s opskrbom energije.

Uništenje brane u Novoj Kahovki je stvorilo ekološku i humanitarnu katastrofu koja se uspoređuje s Černobilom. Posljedice ove katastrofe zbrajat će se možda i godinama i pitanje je hoće li se šteta ikada uspjeti popraviti do kraja. Već sada se procjenjuje da će popravak hidroelektrane koštati preko milijardu dolara i da će trajati godinama. Štetu na infrastrukturi i naseljima, kao i utjecaj na ljudske živote, nemoguće je i popisati. No najpotresnije je svakako pitanje koje se postavlja od početka rata u Ukrajini - hoće li ovo biti najgore što smo vidjeli?