Prije 30 godina osnovan je HDZ. Bolje bismo prošli s najezdom skakavaca

Prije 30 godina osnovan je HDZ. Bolje bismo prošli s najezdom skakavaca
Foto/montaža: Index/FaH/123rf

"SVA se voda u Rijeci prometnu u krv. Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. Ali egipatski vračari svojim vračanjem učiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajući ni to k srcu."

Ovo je citat iz Biblije, preciznije Starog zavjeta, u kojem se opisuje početak deset pošasti koje su poharale Egipat. Nakon krvavih rijeka došle su najezde žaba i komaraca, uslijedio je pomor stoke, proširile su se kožne bolesti, uništavale su tuča i oluja, nakon njih krenula je najezda skakavaca, sve je onda obavila strašna tama i na kraju je došla nemilosrdna smrt prvorođenih. Sve to može se shvatiti i doslovno i metaforički, kao što je slučaj s većinom onoga što je napisano u Bibliji, ali baš zato se može interpretirati i kao metafora događaja i društvenih procesa naše suvremenosti.

HDZ kao biblijska pošast

Danas se slavi 30 godina od osnivanja HDZ-a u baraci NK Borca na Jarunu, a u tih 30 godina HDZ se prema Hrvatskoj odnosio baš poput biblijskih pošasti. Prilagođeno kontekstu kraja 20. i početka 21. stoljeća, može se reći da je HDZ isto doveo do rijeka krvi, do smrti niza prvorođene djece, do gospodarskog opustošenja Hrvatske, do širenja nacionalističkog mraka u hrvatskom društvu i srcima i umovima Hrvata itd. HDZ je Hrvatsku i Hrvate unesrećio kao skoro nitko u cijeloj nacionalnoj povijesti, ali unatoč tome je i dalje na vlasti te se, nažalost, s pravom naziva "stožernom hrvatskom strankom".

A na vrhu te piramide nesreće, propadanja i zla u režiji HDZ-a i danas je, unatoč tome što je 20 godina mrtav, "faraon tvrdokornog srca" - prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, kako bi to rekli HDZ-ovci.

Sve je započelo - prevarom

Kako se kasnije pokazalo potpuno tipično za HDZ, osnivanje ove stranke započelo je prevarom. Naime, među osnivačima HDZ-a postojale su dvije frakcije: jednu su predvodila braća Veselica koji su imali auru mučenika za nacionalnu stvar zbog dugogodišnjeg sjedenja u komunističkim zatvorima, dok je drugoj na čelu bio Franjo Tuđman, bivši general JNA i priučeni historik koji je pisao nepodnošljive knjižurine u kojima je fantazirao o dobrim stranama etničkog čišćenja. Da bi se izbjegao izbor Marka Veselice za predsjednika HDZ-a, Tuđmanovi pristaše organizirali su tajno osnivanje stranke na kojem je bilo tek 48 ljudi, odreda lojalnih Tuđmanu, koji je tako i postao lider HDZ-a. Proslava osnivanja HDZ-a zapravo je proslava prve HDZ-ove obmane.

Tuđman je stranku u osnovi sastavio, kolokvijalno rečeno, od udbaša i ustaša, odnosno s jedne strane od pripadnika komunističkog režima koji su zbog ovog ili onog razloga pali u nemilost, a s druge od pripadnika ustaške emigracije i simpatizera ustašluka, ujedinjavajući ih u projektu stvaranja neovisne hrvatske države. Tu je i bio kraj Tuđmanove i političke imaginacije HDZ-a; kakva bi ta hrvatska država trebala biti, o tome nisu pretjerano razmišljali. Stoga je hrvatska država postala slika HDZ-ove psihopatologije mnogo više nego HDZ-ove politike jer HDZ je osnovan kao masovni pokret i zapravo nikad nije postao prava politička stranka, nego se zadržao u fazi plemenskog i pretpolitičkog. 

Beskrajni popis HDZ-ovih grijeha

U jedan članak jednostavno ne mogu stati svi zločini HDZ-a prema građanima Hrvatske, no pokušajmo nabrojati najpoznatije i najveće: privatizacijska pljačka, retradicionalizacija društva, uspostavljanje temelja za demontažu prava žena, širenje nacionalizma i šovinizma, propagiranje ideologije krvi i tla, podržavanje i skrivanje ratnih zločina, sudjelovanje u komadanju Bosne i Hercegovine, progon neistomišljenika, zloupotreba tajnih službi za špijuniranje opozicije i novinara, gušenje demokracije, zatvaranje Hrvatske u odnosu na svijet, potpisivanje Vatikanskih ugovora koji su Katoličkoj crkvi dali sumanuta sredstva iz državnog proračuna i ovlasti petljanja u sve i svašta, kič na estradi i u umjetnosti... 

Pod HDZ-ovom dugogodišnjom vlašću Hrvatska je od jedne od najliberalnijih, najnaprednijih i najbogatijih socijalističkih zemalja svijeta postala najjadnija članica Europske unije iz koje je već pobjeglo više od 300 tisuća ljudi i koju su davno pretekle zemlje poput Češke i Poljske koje su nas nekad gledale sa zavišću. 

Hrvatska kao plijen HDZ-a

HDZ je Hrvatsku čim je došao na vlast nakon prvih demokratskih izbora 1990. pretvorio u svoj plijen, usisavajući u sebe i sve oportuniste iz SKH, a zahvaljujući početku rata - čemu su pomogli i neki istaknuti HDZ-ovci - dobio je povijesnu priliku da taj plijen zadrži mnogo dulje nego što bi mu inače uspjelo. 

Pokušajmo na trenutak zamisliti kako bi izgledala alternativna verzija hrvatske povijesti od 1990. do danas u kojoj nije došlo do pobune krajinskih Srba i onoga što se danas naziva Domovinski rat. Stvari bi se najvjerojatnije razvijale tako što bi građanima Hrvatske svih nacionalnosti relativno brzo postalo jasno kakvu su skupinu štetočina izabrali na vlast te bi HDZ već sljedeće izbore izgubio. Moguće je da bi se HDZ ubrzo raspao s obzirom na sustavne frakcijske borbe u toj stranci, koju na okupu prvenstveno drži gola želja za vlašću, moći i državnim novcem. Franjo Tuđman bi se, pak, vratio u svoju vilu u Nazorovoj ulici te nastavio pisati svoje sulude knjižurine, čime bi definitivno Hrvatskoj nanio nemjerljivo manju štetu.

Bez rata HDZ nikad ne bi akumulirao moć koju ima

No rat je sve iz korijena promijenio, razrovao hrvatsko društvu na takav način da se HDZ u njega onda mogao ukorijeniti poput neuništive drače, koja već godinama proždire nekad društveno, kulturno i ekonomski plodnu Hrvatsku i pretvara je u trnovitu pustoš.

Možda je najreprezentativniji primjer toga Slavonija, koja je bila prosperitetna regija i u Austro-Ugarskoj, i u rojalističkoj i socijalističkoj Jugoslaviji, u koju se doseljavalo iz najsiromašnijih dijelova zemlje jer se znalo da se u Slavoniji može živjeti i prosperirati. Nakon tri desetljeća HDZ-ove vlasti Slavonija je postala crna rupa Hrvatske, opustošen i prazan prostor koji bi svaka druga vlast nakon rata uspješno revitalizirala, dok ga je HDZ-ova uspješno opljačkala. 

Živimo u društvu u kojem je statusni simbol titula "barakaš"

HDZ je omogućio i raznim skorojevićima i društvenom talogu da dođe u prvi plan hrvatskog društva i preuzme pologe političke i ekonomske moći, stvarao je tajkune poput Miroslava Kutle i Ivice Todorića, osmišljavao svoju specifičnu mitologiju, pa tako danas u hrvatskom društvu čak imamo i neformalnu titulu "barakaš" koja jamči društveni status. 

Bilo je bizarno danas na televiziji N1 gledati intervju sa stanovitim Marijem Kapulicom, koji zauzima funkciju predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a zahvaljujući tome što se 1989. smucao po barakama u kojima je Tuđman kovao svoje planove. Taj Kapulica - za kojega se ne može utvrditi da je ikad išta dobro učinio za hrvatske građane - napravio je tri desetljeća političke karijere doslovno ni iz čega, osigurao se materijalno i statusno, po čemu nije nikakav izuzetak nego baš obratno. On je samo jedan malo istaknutiji od 220 tisuća članova HDZ-a kojima je HDZ dao sve u životu dok je život isisavao iz Hrvatske.

Plenković pjeva standardni refren HDZ-ovske obmane

Kada HDZ-ovce suočite s bezdanom u koji su gurnuli Hrvatsku, oni će se većinom uvrijediti što se uopće usuđujete dovoditi u pitanje njihovu genijalnost i domoljublje, a naročito Tuđmana, kojega pomalo komično tituliraju kao Utemeljitelja. Tako je jutros na Mirogoju, nakon što je položio vijenac na Tuđmanov grob, standardni refren HDZ-ovske deluzije ponavljao i aktualni predsjednik stranke Andrej Plenković.

Plenković je izjavio da je HDZ osnovao predsjednik Tuđman s utemeljiteljima i braniteljima te da je ta stranka u prvih 10 godina samostalne i slobodne Hrvatske ostvarila ključne ciljeve. "To su stvaranje demokratskih institucija, obrana zemlje od agresije, oslobađanje teritorija, reintegracija hrvatskog Podunavlja te jasno zacrtani put prema EU i NATO-u", rekao je.

"Možemo biti ponosni na postignuća HDZ-a u tom razdoblju, na predvođenju procesa transformacije pravnoga i gospodarskoga sustava, na članstvu u NATO-u i EU", kazao je Plenković. HDZ danas, dodao je, radi na rješavanju ključnih pitanja za građane - gospodarstvu i socijalnoj uključenosti te nastojanju da se Hrvatska kvalitetno pozicionira.

HDZ je doveo do iseljavanja iz Hrvatske kakvo nije zabilježeno ni u ratovima

Istina je bitno drugačija od ovih riječi samohvale iz usta aktualnog premijera. HDZ je uništio gotovo sve što je dodirnuo - uvijek je gušio demokratske institucije, gospodarstvo je deindustrijalizirao, uništavajući pritom stotine tisuća radnih mjesta, i pretvorio u bolesno ovisno u turizmu, pravosuđe je konstantni cirkus, a građani svoja ključna pitanja rješavaju tako što odlaze iz Hrvatske, kojoj se - uz Latviju - nakon 30 godina HDZ-a predviđa najveći pad stanovništva na svijetu do 2050. godine. Dapače, znanstvenik bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije u nedavnom je izvještaju konstatirao da je iseljavanje iz Hrvatske toliko da nadmašuje i masovne selidbe stanovništva u ratovima, koji su povijesno najveći uzrok raseljavanja stanovništva s određenog područja. HDZ-u je uspjelo da u miru otjera više Hrvata iz Hrvatske nego ratovi 20. stoljeća!

O 30 godina HDZ-a Index je razgovarao s profesorom Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivanom Koprićem, jednim od najvećih hrvatskih stručnjaka za pitanja javne uprave.

Koprić o početku vlasti HDZ-a: "Nepotrebna grubost, česte javne difamacije svih koji se nisu pokorili novoj eliti"

Za početak smo Koprića pitali što bi izdvojio kao dobre strane vladavine HDZ-a - ako ih ima - a što kao loše.

"HDZ je u početku sam sebe iznenadio pobjedom na prvim višestranačkim izborima na kojima ni sami nisu očekivali tako uvjerljiv rezultat. Ubrzo su se počeli snalaziti u upravljanju zemljom, pri čemu je njihov način i smjer koji su odabrali svakako bio specifičan, pomalo grub i bez potrebne demokratske osjetljivosti prema drugačijim stavovima. Neki će reći da je to bila odlučnost, i uzeti kao dobru stranu, ja bih pak rekao da je bila nepotrebna grubost, stil napadački, uz česte javne difamacije svih koji se nisu bespogovorno poklonili novoj eliti. Prisjetimo se samo tzv. Zagrebačke krize kad je predsjednik Tuđman odbio potvrditi čak četiri demokratski izabrana gradonačelnika Zagreba, koji nisu bili baš nevažne osobe ili osobe bez demokratskog legitimiteta, profila i ugleda. Bila je riječ o Goranu Graniću, Jozi Radošu, Ivi Škrabalu i Draženu Budiši. Također, ostalo je zapamćeno oduzimanje koncesije Radiju 101 1996. Kao možda najveći problem koji je značajno odredio tijek daljnjih zbivanja spomenuo bih u najmanju ruku nonšalantni odnos prema ekstremno desno politički orijentiranim ljudima, od kojih su neki imali velike pretenzije i utjecaj na kasnija zbivanja. Previše toga se pokušalo ispraviti iz dotadašnjeg nedemokratskog sustava oslanjanjem na tradiciju i štovatelje tzv. NDH. Ta tzv. politika pomirbe značila je odstupanje od antifašističke tradicije i pokušaj relativizacije pravog karaktera tzv. NDH", rekao nam je Koprić. 

"Što se tiče javne uprave, bilo je tu dosta promjena na lošije, a nešto što se trebalo i moglo popraviti do danas je ostalo nepromijenjeno. Od najlošijih stvari treba spomenuti razaranje mogućnosti da lokalna samouprava postane nositelj razvoja i pružanja kvalitetnih suvremenih usluga građanima zarad oživljavanja ruralno-pastoralne slike Hrvatske i stvaranje mnoštva oslonaca stranačkog uhljebljivanja. Tamo gdje se trebalo osuvremeniti, kao što su primjerice efektivni sustav vladavine prava na svim razinama javnog upravljanja, novi koncept na rezultate usmjerene državne uprave i agencija, bolji upravljački kapacitet vlade, regionalizacija po modelu jakih makroregija (NUTS II jedinica), suvremeni jednostavni i digitalno podržani upravni postupci te cjelokupni sustav digitalnog pružanja upravnih usluga, nije učinjeno ni približno dovoljno, zbog čega smo stalno na ili pri zadnjem mjestu na listi EU zemalja. Veliki je iskorak učinjen ulaskom u EU, pri čemu je postignut konsenzus svih relevantnih političkih snaga u zemlji. Sličan je bio i konsenzus oko neprihvaćanja pobune u dijelu Hrvatske te obrane Hrvatske od agresije početkom 1990-ih. Afirmacija hrvatske državnosti je bio općenacionalni projekt i njega smatram izrazito pozitivnim. Sve zemlje u tranziciji krenule su putem nacionalnog osamostaljenja pa bi ostanak u kakvim državno-pravnim vezama s drugim zemljama bio neprikladan i neskladan uvjetima. Sustav zaštite prava nacionalnih manjina smatram jednim od boljih u Europi, uz određene mogućnosti poboljšanja koje i dalje postoje", objašnjava Koprić.

Uhljebljivanje kao rak-rana

Jedna od najnovijih afera HDZ-a, a to je stranka koja afere proizvodi na pokretnoj traci, jest misteriozni nestanak 17 milijuna kuna iz gradskog proračuna Virovitice, kao i navodno samoubojstvo pročelnika za financije, na kojega sada HDZ-ov gradonačelnik svaljuje svu krivnju. U jednim novinama je baš ovaj vikend izašla reportaža iz Virovitice s naslovom "Strahovlada je jedini problem, posla nema ako nisi njihov". Taj se naslov čini paradigmatskim za opis HDZ-ove vladavine Hrvatskom, i to jer s jedne strane detektira da ova stranka nikad nije imala problema koristiti strah i manipulirati emocijama ljudi kako bi ostvarila svoje ciljeve, a s druge, da je razvila sustav u kojemu stotine tisuća građana materijalno ovise o HDZ-u i radnom mjestu koje ovisi o lojalnosti stranci. Koprića pitamo kako kao stručnjak za javnu upravu - koja je u raljama HDZ-a - sve to komentira.

"Uhljebljivanje je rak-rana koja kao i svaka slična rana jede zdravo tkivo i mogla bi lako uništiti šanse da Hrvatska na kratki i na dugi rok postane moderna demokratska i otvorena zemlja. Ono određuje rezultate naših lokalnih i državnih izbora jer je u javnom sektoru gotovo 400.000 zaposlenih, a još više onih koji su ovisni, kao mali i srednji poduzetnici, članovi obitelji, vijećnici mjesne i lokalne samouprave i slično. Čitao sam nedavno zapisnike sjednica iz 1992. na kojima je sabor raspravljao o novoj teritorijalnoj organizaciji zemlje: tu se vidi takva grabež za foteljama, uz argumente koji nemaju veze sa strukom. Samo sam tri rasprave našao u kojima ima tragova racionalnosti, sve ostalo je u stilu 'daj i meni kad svima daješ'. Užasna literatura koja me ponovno deprimirala jer se tog komadanja zemlje na nefunkcionalne općinice i gradove dobro sjećam. Uz to, druga strana uhljebljivanja je negativna selekcija, situacija u kojoj dobri, kvalitetni, profesionalci teško dobiju mrvice dok podobni i rođaci dobivaju 'šnicle i kolače'. Taj brain-drain uz istodobno tvrdoglavo zatvaranje u neku zatvorenu, nacionalno homogenu zajednicu koja se, kao, užasava dolaska drugih i drugačijih ljudi u zemlju otvara dugoročne probleme koje će kasnije biti sve teže rješavati. Zadrtost i političko podupiranje zatvorenosti, arogancije, bahatosti i nasilnog branjenja granica od dolaska dobronamjernih ljudi, radno aktivnih, školovanih i željnih normalnog života je nevjerojatna perverzija. Koliko se zemalja višestruko okoristilo dolaskom stranih studenata, radnika, liječnika, znanstvenika, profesora, veterinara i drugih, pa i 'običnih' radnika – doista nam ne treba posebno dokazivati da je politika zatvaranja koju ponekad zastupa HDZ, loša za dugoročnu perspektivu demokratske otvorene zemlje ugodnog i kvalitetnog života", ističe Koprić.

"Tuđman je bio arhaičan"

Analizirati HDZ, a ne spomenuti Franju Tuđmana je nemoguće, on je u središtu njihove mitologije, koja se pokušava nametnuti i cijeloj Hrvatskoj. Zbog čega se u HDZ-u inzistira na tom gotovo titoističkom kultu ličnosti i je li to uopće spojivo s jednom demokratskom strankom, pitamo Koprića.

On ističe da je Tuđman "uspostavio autoritarni polupredsjednički sustav utemeljen na ključnoj ulozi župana kao kerbera koji na čitavom državnom području paze na političku 'pravovjernost' svih i svakoga, takav je sustav već bio arhaičan". Nadalje, malo je tko slijedio sličan put u razvoju institucionalnog mehanizma vlasti i javnog upravljanja, barem u krugu zemalja koje bi nam mogle i trebale biti kakvi-takvi uzori. 

Poništene pozitivne tekovine zadnje faze socijalizma

Koprić dodaje i da se zaboravlja kako je "već u tijeku zadnje faze socijalizma kod nas u Hrvatskoj došlo do značajne razine sloboda i zaštite prava. Hrvatska je imala prvi upravni sud na području bivše Jugoslavije, osnovan 1977., koji je štitio prava građana od državnog aparata. Mi smo kao studenti poslijediplomskog studija sasvim slobodno i otvoreno raspravljali s našim profesorima o prednostima višestranačkog sustava, vladavine prava bez vodeće uloge partije, kao i tržišne ekonomije. Da nije bilo te slobode, ne bi vjerojatno bilo ni odluke o raspisivanju višestranačkih izbora i punog poštovanja njihovih rezultata. U tim uvjetima je uspostava autoritarnog tipa vladavine bio retrogradan proces."

"Kad smo ušli u članstvo Vijeća Europe, upozorili su nas na neodrživost ključne institucije župana kao nekakvih gubernatora gotovo feudalnog tipa koji kao dobri vazali polažu račune centralnoj vlasti, a ne svojim građanima. Predsjednik Tuđman je, doduše, imao neke nepovoljne okolnosti, ali je imao i neke slobodne odabire koje nije najsretnije napravio, imao je izraženu osobnu osjetljivost koja ga je ponekad tjerala da bude grub kad tome nije bilo mjesta i slično. Sam je bio podvojen između svoje partizanske, antifašističke prošlosti i težnje da se nametne kao vođa svima, i onima iz socijalnih i političkih slojeva iz kojih je i sam došao, ali i onima s kojima je ušao u neke interesne i slične aranžmane. Uglavnom, imao je svoje dobre i loše strane, imao je dobrih i loših odluka, imao je dobrih i loših odabira. Slaviti ga kao neko nadnaravno biće i tvrditi da nikad nije pogriješio ne pokazuje realno poznavanje. Zato kad ga netko glorificira, mislim da je to više želja da se manipulira, da se svoje nerijetko potpuno partikularne i osebujne, pa čak i štetne za zemlju ideje 'proda' kao sakrosanktne kako bi izbjegao kritiku, a potencijalnim kritičarima začepio usta jer se 'ne smije biti protiv Tuđmana'", kaže Koprić.

Je li HDZ uopće moguće reformirati?

Skoro svaki novi lider HDZ-a izaziva tumačenja kako će baš on ili ona biti ti koji će reformirati HDZ. No čini se da HDZ u svojim metodama djelovanja uvijek ostaje isti. Je li uopće moguć neki bolji HDZ, neki HDZ koji bi bio poput, primjerice, CDU-a?
 
"Iz svoje sredine znam jako puno ljudi koji su nekad bili članovi HDZ-a, a danas to više nisu, a isto tako vidim i sve više novih članova koji zbog mladosti ili drugih okolnosti to prije nisu bili. Promjene su moguće, ali samo ako se provedu na sustavan način i na temelju nekih vrijednosti koje treba jasno izreći. Stranački život ima svoja ograničenja i uvjete pa nije lako nekome tko se popne na vodeću poziciju odjednom sve promijeniti. Uz to, važna su i pitanja vraćanja dugova onima koji su ga na vrh doveli, zaštite stranačkog mehanizma na terenu, pri čemu šef stranke nema mogućnosti upoznati baš svakog kandidata, i sličnih stranačkih obzira. U pokušaju transformacije ulogu su odigrali i Ivo Sanader, i Jadranka Kosor, i Andrej Plenković, ali svatko s nekim svojim idejama i na svoj način. Sanader je započeo neke reforme na tragu neoliberalnog modela javnog upravljanja, ali se čini da je zapeo u nekim novčanim tijekovima kojima se previše približio. Kosor je bila odlučna u rješavanju problema ekonomske krize, blokade ulaska u EU i slično, promocije uloge žena i mladih, itd. Plenković ima neke dobre poteze, ali je u početku bio u prilično slaboj poziciji i unutar stranke i u zemlji. Kasnije su ga neke za njega korisne 'pobjede' uvjerile da je najbolji pa je počeo ignorirati neka važna načela, izgubio potporu dijela javnosti koja ga je prije podržavala i u neku je ruku zapeo u modernizaciji stranke. Svojom početnom slabošću, osobnom osjetljivošću i kunktatorstvom otvorio je prostor onima koji bi ga na kraju mogli i smijeniti, a koje je već i sam počeo spominjati u javnosti", tumači profesor Koprić.

Inzistiranje na jakom vođi kao u vremenu do kraja 19. stoljeća

Hrvatska je demokracija u mnogočemu disfunkcionalna, nedavno ju je vaš kolega s Pravnog fakulteta Branko Smerdel - jedan od pisaca Ustava RH - proglasio neuspjehom. Što bi trebalo učiniti da ona ozdravi i je li to uopće moguće dok je HDZ relevantan politički čimbenik, pitamo Koprića za kraj.

"Nikad nisam HDZ smatrao zločinačkom organizacijom ni nedemokratskom strankom. Ona je slična drugima, s nešto malo više naglaska na tradicionalnim vrijednostima i konceptom države koji malo koketira s predmodernom fazom, s feudalizmom kakav se kod nas zadržao i poslije službenog ukidanja pa opstajao sve do kraja 19. stoljeća, čak i do Prvog svjetskog rata. Jaki vođa (car i kralj), nekakvi velikaši koji ne daju građanima da se izbore za svoje mjesto jer su posebnog i važnog porijekla, lokalni seoski vođe, sve je to na neki način ugrađeno u model koji gura HDZ", objašnjava Koprić.

Slabost centra i lijeve opozicije

No on ističe da je to ipak moguće promijeniti iako su potrebni raznoliki preduvjeti: "da postoje drugačije skupine građana, da postoji obrazovano građanstvo, da imamo odgoj i edukaciju građana za demokraciju, da poštujemo lokalnu demokraciju, da razumijemo da bez jakih lokalnih jedinica, a to znači i puno većih nego što su sadašnje, nema razvoja, stvari bi se mijenjale puno brže".

Koprić zaključuje da je odgovornost za stanje u Hrvatskoj velikim dijelom na HDZ-u jer i kad nije na vlasti i kad nije u svojoj najjačoj fazi, ipak ima snagu zaustaviti promjene, no dodaje i da "ostali imaju svoj dio odgovornosti".

"Pogledajte lijevi spektar i centar. Ponekad se pitam igraju li oni namjerno za nekoga drugog ili im tek nedostaje intelektualnog i organizacijskog kapaciteta. Dok su na tom dijelu tako smušeni, dok se građane koji nemaju dovoljno informacija i znanja o funkcioniranju demokracije može hvatati mrežama opsjene kao male girice, dotle će i HDZ ostati ovakav kakav je. Zašto bi se mijenjao kad i ovako može dobiti dovoljno glasova za opstanak na vlasti?!" zaključuje Ivan Koprić.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara