Pročitajte ispovijest gay kršćanina iz Splita: Čega se sve neću odreći da bih bio poput vas

Foto: Goran Mehkek / Cropix

REVOLTIRAN konstantnim homofobnim člancima na dalmacijanews.com Duje iz Splita odlučio je poslati svoju verziju događaja na splitskom Prideu gore navedenom portalu. Kako je bilo i za očekivati, piše nam Duje, ovaj članak nisu objavili, već su za tvrdnje iznesene u njemu tražili razne dokaze, a da isto nisu tražili za prethodno objavljene članke. "Kao da im sam prijenos Pridea nije bio dokaz", navodi Duje koji nam je, kao odgovor na priču aktivistice udruge 'Volim Hrvatsku' objavljenu na dalmacija.newsu, poslao tekst kako bi se čula i njegova strana priče. Tekst donosimo u cijelosti:

Vidjevši da ste objavili članak od aktivistice udruge 'Volim Hrvatsku', koja se poziva na rušenje njene slobode, morao sam napisati članak o konstantnom rušenju sloboda i prava više od 10 posto populacije cijele država.

Da počnemo, ja sam Duje iz Splita, ove godine sam napunio 28 godina. Vjerojatno pretpostavljate da sam gej. Kako sam ja doživio ovaj Pride koji je održan za mene, moja prava i slobode, moju ravnopravnost?


Kada sam početkom godine čuo da se održava Pride u Splitu, prvo što sam pomislio bilo je da neću prisustvovati. Ali kako se vrijeme manifestacije primicalo, odlučio sam se malo više angažirati oko Pridea. Počeo sam sudjelovati u aktivnostima i skupovima koji su se održavali svakog mjeseca prije Pridea. Upoznao sam tu hrabru ekipu, koja volonterski ili za veoma male novce pokušava meni osigurati bolje sutra. Nisam mogao biti licemjer i prepustiti nekom drugom da vodi moje borbe. Čvrsto sam odlučio: IDEM NA PRIDE.


Jako je ružno vidjeti grad koji voliš, u kojem živiš išarana odvratnim, prijetećim i uvredljivim grafitima, koje nitko ne pokušava očistiti. Dapače, iz dana u dan brojnost im raste. Ja taj grad volim i njemu pripadam i njemu svojim radom pridonosim.


Još je ružnije vidjeti i čuti svećenike vjere kojoj pripadam, koja bi trebala biti vjera ljubavi, dobrote, poniznosti, neosuđivanja, tolerancije, prije svega mira, da pozivaju na svetoj misi na linč osoba, koja su također djeca Božja. Možda je naš stav drugačiji, nekim dijelom u suprotnosti sa učenjima Crkve, ali sam je Isus rekao: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen". Je li je Isus osudio Mariju Magdalenu ili joj je pomogao? Je li zvao pučanstvo da je kamenuje? Bog nam je dao slobodnu volju, i za svoje grijehe, ako ih imam, odgovarat ću sam.


Mnogi se pitaju je li nam je ta parada potrebna? Trenutno da. Iskreno se nadam da vrlo skoro neće biti potrebna. Dobivamo lažna obećanja, lažna prava. Vlada se stalno oglušuje na naše zahtjeve. Naposljetku, zbog čega bi nama bilo zabranjeno javno okupljanje koje je svima dozvoljeno? Prema Ustavu i zakonu imamo pravo izraziti svoje mišljenje, imamo pravo na mirne prosvjede. Heteroseksualne osobe imaju svoje parade svake subote. Kako bi bilo da se i te parade zabrane. Što li je vjenčanje, nego parada 'strejt' osoba koje svima naprasno nabacuju u lice svoju ljubav i svoja prava. Možemo im poručiti ono što oni poručuju nama: neka rade to što rade između svoja četiri zida. Ali za razliku od većine, mi smo tolerantni, poštujemo tuđa prava, tuđa mišljenja i volimo raznolikost.


Meni je svakako smetala policijska opsada grada. Mišljenja sam da su s namjerom napravljene tenzije prema LGBT osobama. Previše strašno je izgledao grad toga dana. Ali da je više tolerancije, ti policajci ne bi trebali biti tu.


Toga dana mi nismo tražili nikakva posebna prava, tražili smo ravnopravnost. Nismo tražili nekakve povlastice, tražili smo da budemo poput vas, ali smo i pokazali da smo poput vas. Iako je mnogo građana očekivalo karneval, pružili smo im normalnu paradu. Tko zna, možda je baš to i razljutilo građane? Strah da je i njihov sin, njihova kćer, susjed, osoba koju vole možda gej. Možda i strah od preispitivanja vlastite seksualnosti i strahova.


Je li ta parada bila puno drugačija on nekog vjenčanja, slavlja ili možda crkvene procesije? Nije. Nosili smo svoj barjak, pjevali pjesme, širili veselje, širili ljubav prema svojim partnerima, prijateljima... Iako je pravo ljudi da se odjenu kako žele, nisam vidio ni nedolično odjevenih.


Jedino loše što sam toga grada vidio jesu ti prosvjednici, Hrvati, kršćani željni krvi. Da, bilo je strašno vidjeti tu gomilu željnu krvi, još strašnije policiju koju plaćamo nezainteresiranu za našu zaštitu.
  Bile su tu horde divljaka očito upoznatih sa psovkama, od vjerskih pa na dalje, iskrivljenih lica, s očima punim mržnje. Zbog čega? Samo zbog toga što želimo biti ravnopravni.

Zanimljivo je čitati paćeničke ispovijesti ljudi kojima nije bilo dozvoljeno da kamenuju povorku, gledati patnje jadnih svećenika koji slučajno gledaju gej porniće. Osude od strane raznih vjerskih ljudi, žrtve nenasilnika, djecu koja još cipele ne znaju zavezati, ali su već naučili
  nacistička obilježja.

Povorci je bilo "veselo" koračati uskim prolazim, izbjegavati kamenje i razne predmete. Brinuti se je li netko od prijatelja ozlijeđen nakon što se čula eksplozija. Ljude su odvozili krvave, jedan od manijaka
  koordinirao je nasilnicima, metar od policajca koji ne izdao upozorenje zbog toga. Dovedeni smo pod paljbom na sredinu rive, samo na nekoliko metara udaljenosti od napadača, i posloženi poput meta. Možda je samo bilo vruće pa je policajce uhvatila fjaka, nije im se dalo podignuti malo ruke i pokušati nas obraniti. Neki su čak zaboravili pročitati domaći rad, pa su se s kartama snalazili po Splitu. Kada je Sanja zatražila evakuaciju jer je održavanje programa bilo nemoguće, znate li što je policajac pomislio?

"B.. ti, sjetio sam se što smo zaboravili. Da, zaboravili su plan evakuacije". Tek nakon neodustajanja od zahtjeva, politička odluka je pala. Zvoni telefon i horda se malo udaljava od nas.


Policajci tu nisu bili zbog nas, mi nismo radili nerede. Policija nas nije zaštitila, niti nam omogućila održavanje Pridea. Nas su zaštitili protivnici jer se nisu uputili prema nama. Policija je te iste protivnike i naoružala, puštala je ljude da kraj njih prolaze s kartonima punim kamenje i pomidora.


Policija nije zaštitila ni naš povratak kućama, dopustila je kameri jedne televizije da bude u automobilu koji je razvozio sudionike po kućama i tako su teško narušili
  sigurnost i privatnost osoba.

Naše institucije vlasti nisu reagirale, odgovorni nisu sankcionirani, čak je našoj premijerki teško bilo izgovorit da LGBT populacija zaslužuje zaštitu i ista prava. Puno je lakše bilo reći: 'Svi zaslužuju'. Možda ako ne izgovori te riječi, nećemo postojati.


Žao mi je što neke ljude moram razočarati, ali moram priopćit. U Splitu ima PEDERA. Nisu došla tri autobusa, nego jedan, nije bio niti pun.


Ovaj Pride je bar za mene pozitivno završio, shvatio sam da sam različit, više neću pokušavati biti isti. Ostat ću čista srca, voljet ću sve ljude bez obzira na rasu, spol, nacionalnost, vjeru ili orijentaciju, neću nikome željeti zlo, neću nikome nauditi, svakome ću pomoći, bit ću dobar, borit ću se za pravdu, vjerovat ću u Boga, voljet ću svoj grad, svoje susjede, svoju obitelj, štitit ću

slabije, neću biti pun predrasuda, neću lagati, to su stvari kojih se neću odreći da bih BIO POPUT VAS.

Duje
(podaci poznati redakciji)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara