PROTEKLIH dana se puno pisalo o odluci predsjednice Kolinda Grabar-Kitarović da da intervju za ekstremistički i filoustaški Hrvatski tjednik, glasilo poznato po tome da su papu Franju proglasili antikristom, a Kolindu - bestidnicom i lažnim patriotom.

Besramno ulizivanje ekstremnoj desnici koja ovaj put podržava Škoru

Skandalozno je samo po sebi da predsjednica Republike daje legitimitet takvom tjedniku svojim pristajanjem na intervju, a razlog za takav Kolindin potez očito je ulizivanje glasačima ekstremne desnice, koji su joj prošli put donijeli pobjedu na predsjedničkim izborima. Oni su se u međuvremenu razočarali u Kolindu i sada većinom podržavaju Miroslava Škoru.

No dok se većina pozornosti medija usmjerila na to da je Kolinda uopće dala intervju Hrvatskom tjedniku, zanemareno je što je ona uopće u tom intervjuu rekla i na kakva je pitanja odgovarala.

Index je pročitao cijeli Kolindin intervju za HT te smo izdvojili najskandaloznija pitanja i odgovore, kojih nije malo.

Kolinda tvrdi da je njena obitelj bila žrtva komunističkog režima

Intervju počinje dugim uvodom koji je napisao glavni urednik HT-a Ivica Marijačić, kojega je Kolinda primila na Pantovčaku. Marijačić je oduševljen jer je dočekan “iznimno srdačno”, i to na dan kada je Hrvatsku okupirala vijest o pogibiji hrvatskog vojnika u Afganistanu. Baš taj dan je vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH bez problema odvojila sat i pol vremena da razgovara s Marijačićem, a intervju za filoustaški list joj je očito bio toliko važan da ga nije odgodila unatoč neočekivanoj kriznoj i tragičnoj situaciji smrti Josipa Briškog.

Nakon toga slijedi prepričavanje Kolindinog monologa o njenoj obiteljskoj povijesti, koja “nije bila lagana”. Kolinda ističe da je njena obitelj bila duboko religiozna te da su ih zbog toga šikanirali u komunizmu i to tako što je njen otac mesar bio pod “rigoroznom poreznom presijom”. 

Dobrostojeća obitelj Grabar

“Jednom su obitelji obračunali porez za pet godina unatrag iako je zakon uveden te godine. S tim novcem mogli su, kaže gospođa predsjednica, kupiti stan za djecu u Zagrebu...”, navodi se u uvodu.

Kolinda je zapravo otkrila da je njena obitelj bila prilično dobrostojeća za vrijeme socijalističke Jugoslavije, s obzirom na to da je imala toliko novca da je mogla s Grobnika kupiti stan u Zagrebu, samo da nisu morali platiti porez.

“U nastavku je Predsjednica govorila o ukorijenjenosti svoga visokoga patriotizma. Nju osjećaj domoljublja obuzme ponekad i do te mjere da se previše opusti”, navodi se onda u uvodu, s time da bi ispravnije bilo reći da je Kolindin patriotizam dubok, a ne visok, ako je već ukorijenjen. Korijenje ne može biti visoko, no bilo bi previše očekivati od domoljuba poput Marijačića da poznaje hrvatski jezik.

Kolinda uredniku filoustaškog lista: I ja imam dušu za Hrvatsku kao što ju imate i Vi, gospodine Marijačiću

Sljedeći biser u uvodu intervjua je kad se Kolinda obrati uredniku filoustaškog lista ovim riječima: “I ja imam dušu za Hrvatsku kao što ju imate i Vi, gospodine Marijačiću”, a onda slijedi spominjanje “komunističkog zla” i napad na “jugonostalgičarski plitke i maliciozne novinare” koji su ismijali Kolindine laži o voćnim jogurtima u Jugoslaviji, za koje Marijačić piše da su bile “metafora za nedostatak izbora” te trijumfalno dodaje kako Kolinda “i danas stoji iza svojih tvrdnji” (koje su dokazano pogrešne).

Nakon dviju kartica uvoda i prepričavanja Kolindinih izjava, konačno dolazimo do prvih pitanja, a u njima Marijačić konstatira da je u Puli na filmskom festivalu nagrađeni film “Dnevnik Dijane Budisavljević” “četnička propaganda”, a ženu koja je pokrenula spašavanje tisuća srpske djece od smrti u ustaškim logorima naziva “sporednom osobom”. Kolinda na to uopće ne reagira, nego kreće u apologiju Ante Pavelića.

Apologija Ante Pavelića

“Svi smo mi ljudi, nitko od nas ne može prvi baciti kamen, ali Ante Pavelić učinio je neke fatalne pogreške. Mi možemo danas raspravljati o tomu zašto je to učinio, je li morao ili nije morao, ali to neće promijeniti činjenicu da jest, ni osjećaje ljudi koji su se osjetili prevarenima i izdanima. A posljedica su, uz ostalo, bili razni zločini nad Hrvatima”, kaža Kolinda, svodeći zločinački karakter ustaškog režima i NDH na zločine koje su talijanski fašisti počinili nad Hrvatima “u selu Podhum u mom zavičaju”.

Rasni zakoni, genocid nad Srbima, Romima i Židovima, logori smrti, masovno klanje civila, savezništvo s Hitlerom... Ništa od toga Kolinda ne osjeća potrebu spomenuti kao Pavelićeve “fatalne greške”.

Brandingom će Hrvatsku vratiti na put koji je zacrtao Tuđman

Kolinda se onda besramno prebacuje na reklamiranje religioznosti svoje obitelji u istom odgovoru, pa navodi da je njena nona “svaki dan kuhala ručak župniku” - još jedan koji se nažderao na tuđi račun, te da je Kolinda “išla na vjeronauk od prvog razreda”. 

I dalje u istom odgovoru Kolinda onda objavljuje da je njena misija “vratiti Hrvatsku na put koji je zacrtao predsjednik Tuđman” i baš tome je “posvetila sve svoje projekte, sada posebno i branding”. 

“Ne pristajem, dakle, da je Hrvatska mala država samo zato što je malena teritorijem i brojem stanovnika. Nije, i to smo mnogo puta dokazali”, ponavlja Kolinda jednu od svojih omiljenih laži, onu o tome da Hrvatska nije mala, iako je. Predsjednica zapravo zagovara da cijeli hrvatski narod sudjeluje u održavanju fatamorgane o tome kako objektivno mala Hrvatska nije mala. Kolinda se tome vraća već u sljedećem odgovoru pa kaže: “Hrvatska nije mala država, Hrvatska je država ljudi velikoga srca, država vrijednih, dobrih i umnih ljudi i država velikih mogućnosti.” Uglavnom, shvatili ste, tko kaže da je Hrvatska mala najvjerojatnije mrzi sve hrvatsko.

Kolinda tvrdi da joj ljudi diljem Hrvatske prilaze i govore da im je bolje

Na pitanje je li Hrvatska bolja nakon Kolindinog predsjedničkog mandata, ona odgovara da je i to ovako objašnjava: “Prije svega zato što je pokazala i dokazala da ima ljude koji je mogu učiniti boljom i najboljom. Drugo, vratili smo interese Hrvatske i hrvatskoga naroda u fokus politike, jače smo se povezali s Hrvatima u BiH i iseljeništvu. Treće, napredak pokazuju i statistički rezultati.” Kolinda dodaje da ne vjeruje statistikama, ali da vjeruje ljudima diljem Hrvatske koji joj govore: 'Predsjednice, meni je danas malo bolje, hajdemo raditi da nam bude još bolje.' Dakle, sad smo već došli u područje nemilosrdnog vrijeđanja inteligencije čitatelja, pa i onih Hrvatskog tjednika.

Marijačić se opet vraća na teme iz prošlosti pa Kolinda ponavlja floskulu da osuđuje “sve totalitarne režime” i dodaje da svatko tko je “ubijen bez pravednoga suđenja - uzimajući u obzir da je tadašnje pravosuđe gotovo svuda u svijetu predviđalo i smrtnu kaznu - nevin je”, čime zapravo amnestira tisuće ustaških i nacističkih zločinaca. Po Kolindinoj logici nevini su i Adolf Hitler, koji se ubio prije nego su mu sudili, i Ante Pavelić, koji je od suda pobjegao te su ga kasnije jugoslavenske tajne službe likvidirale u emigraciji.

Podrška tezama negatora Jasenovca

Kolinda se onda poražavajuće hvali time što “nije otišla ni u Jasenovac na službeni dio” te da je tamo išla isključivo kao “osoba, kao Hrvatica, kao majka i građanka”. Ali dužnost predsjednice je baš u tome da kao predsjednica ode u Jasenovac, što je Kolinda ipak učinila, i to u društvu izraelskog predsjednika. Ona zapravo laže čitatelje Hrvatskog tjednika jer i njen posjet Jasenovcu u društvu izraelskog kolege “službeni dio”.

Nakon toga Kolinda izjavljuje da u vezi Jasenovca “treba provesti kompletnu forenziku” te da ćemo “tek tada pouzdanije moći utvrditi što je sa žrtvama u Jasenovcu”, čime daje podršku najgorim filoustaškim lažima i negiranju zločinačkog karaktera ovog logora.

Paranoja o "projektu velikosrbizacije Vukovara"

U skladu s uobičajenom nacionalističkom retorikom Kolinda je u intervjuu izvukla i svoje “privatne Srbe”: “Imam prijatelja Srba kojima je njihova etnička pripadnost njihova privatna stvar, ali žele da Hrvatska napreduje i zato žele prije svega glasovati po političkom, a ne manjinskom kriteriju jer ovdje vide život svoje djece. To je ono što nas mora voditi.” Samo je još nedostajalo da kaže “nisam rasistkinja, ali…”

Marijačić je onda pita o Vukovaru i tome predstavlja li uvođenje dvojezičnih ploča “dio projekta velikosrpske srbizacije Vukovara kako bi se sutra, kad se uvede ćirilica na temelju vjerojatno lažiranoga popisa stanovništva, ucjenjivalo Hrvatsku s podjelom suvereniteta, da se stvori neka srpska autonomija”. Umjesto da se Kolinda suprotstavi tim paranoičnim teorijama zavjere, ona kliče: “Ne dolazi u obzir!”

ZDS je opet postao "stari hrvatski pozdrav"

Slijedi pitanje o ustaškom pozdravu ZDS i Kolindino najnovije objašnjenje, koje predstavlja najmanje četvrto mijenjanje mišljenja o ovoj temi: “Kad sam rekla da je "za dom spremni" stari hrvatski pozdrav, onda su me napali neki povjesničari tvrdeći da nije. Kad sam rekla da nije stari hrvatski pozdrav, opet su me napali. Pozdrav „za dom“ spominje se u književnosti, koliko znam, još od Vitezovića, imamo ga poslije i u libretu opere „Nikola Šubić Zrinjski“. Ukratko, Kolinda se opet vraća na laž o ZDS-u kao starom hrvatskom pozdravu.

“Dakle za branitelje HOS-a to nije upitno, a ako se tim pozdravom obnavljaju simpatije za NDH, onda mi taj pozdrav nije prihvatljiv, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što je Pavelić polovicu Hrvatske predao Talijanima, uključujući i nas”, zaključuje Kolinda svoju akrobaciju oko ustaškog pozdrava ZDS, no svojom tvrdnjom o tome da je “Pavelić polovicu Hrvatske predao Talijanima” provocira Marijačića.

Gmizanje pred Marijačićem koji se izderava na predsjednicu RH

“To nije istina! Jednostavno nije istina da je Pavelić prodao polovicu Hrvatske Italiji, on je samo potpisao Ugovore o stanju koje je davno bilo sprovedeno. Pavelića ne treba idealizirati, ali ni pakirati mu”, viče Marijačić na predsjednicu RH i dijeli joj lekciju što i kako s Pavelićem. Ona ga pokorno sluša i šuti, čeka da završi Marijačićeva filoustaška tirada, koja se nastavlja, te tako Kolinda ponižava cijelu našu Republiku, dozvoljavajući jednom takvom tipu da se istresa po predsjednici Republike na jedan kočijaški način. Kolinda ne samo da je sprema žrtvovati dostojanstvo RH za svoj reizbor i umiljavanje apologetima ustašluka, nego i vlastito ljudsko dostojanstvo.

Treći put u intervjuu Kolinda se vraća na spiku o tome da Hrvatska nije mala, pa kaže: “Imam veliko očekivanje od ministra Grlića Radmana koji je sa mnom radio 90-ih godina, da vratimo diplomaciji domoljubni zanos kojim smo radili i obnovimo politiku da Hrvatska nije mala država bez obzira na broj stanovnika i geografsko područje, već da je Hrvatska država koja je toliko toga pridonijela Europi i svijetu te ima pravo štititi i promicati svoje državne i nacionalne interese.”

Kolinda ne zna je li ratni zločinac Merčep pravedno osuđen

Ovo je još jedna teška besmislica, jer svaka država ima pravo štititi i promicati svoje državne i nacionalne interese, neovisno o tome je li mala ili velika, neovisno o tome je li puno toga pridonijela Europi i svijetu ili ne. Kolindino povezivanje svega toga je prazna priča koja bi trebala zvučati pametno, ali je jako glupa.

Slijedi apologija ratnog zločinca Tomislava Merčepa, za čiju presudu na hrvatskom sudu Kolinda kaže da “ne može znati je li pravedna ili nije”, ali zato zna “da je zaslužan za obranu Hrvatske od velikosrpske agresije i taj njegov doprinos poštuje”. Kolinda onda lamentira i što “u dvadeset četiri godine od rata mi još gotovo da nemamo pošten film o Domovinskom ratu” te s gnušanjem komentira činjenicu da je Rade Šerbedžija u Hrvatskoj dobio nagradu za životno djelo.

Onda dolazimo do još malo Kolindinog gmizanja pred Marijačićem, koji ju je pitao o posjetu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića: “Ali, molim vas, shvatite da braniteljske udruge i udovice nikada nisam nazvala marginalcima. Moja se izjava odnosila na one koji su nosili transparente poput - konju jedan. Bez obzira na to što tko mislio o bilo komu, ja sam uvijek protiv jezika kojim se vrijeđa.”

Malograđanska opsjednutost pristojnošću

Imamo, dakle, predsjednicu malograđanku kojoj je jako važno biti pristojan, a to što si četnik ili ustaša - sporedno je. Time se zapravo naslanja na slavnu tradiciju kardinala Alojzija Stepinca, koji je od Pavelića tražio da se ljudi u konc-logore deportiraju pristojnije, da mogu sa sobom ponijeti prtljagu i higijenske potrepštine. A što ih tamo čeka, to Stepinca nije zanimalo, kao što ni Kolinda nema problema s ustašoidnim Marijačićem ili četnikoidnim Vučićem, ali samo ako su pritom pristojni.

Kolinda onda potvrđuje Marijačićevu tezu da su “Jugoslavija i komunizam predstavljali zločin nad Hrvatskom i hrvatskim narodom” te intervju završava pozivajući se na Tuđmana koji je “svakomu dao priliku da pokaže svoje domoljublje. Kod nekih je pogriješio, ali neki koji su bili protiv njega i njegove politike danas su najveći pobornici njegove politike”.

Kolinda je dokazala da nema samopoštovanja i ujedno ponizila cijelu Hrvatsku

Sve u svemu, ovo je vjerojatno najskandalozniji intervju koji je dao neki predsjednik članice Europske unije ove godine. Kolinda je u njemu podržavala neofašističke stavove, dozvolila je da je se brutalno ponižava direktno u lice, lagala je, pričala svoje standardne besmislice i lansirala nove itd.

Predsjednica je ovim intervjuom logikom svoje funkcije i institucije koju predstavlja u osnovi ponizila cijelu Hrvatsku i sve građane. Da nije Hrvatskoj počinila nemjerljivu reputacijsku štetu, možda bi je se moglo sažalijevati zbog potpunog izostanka samopoštovanja.