ZA VOJSKU koja bi trebala zamaskirati svoje poteze otvorena priprema za nadolazeću invaziju na jednu zemlju svakako je najgori način pripreme. Ovo je paradoks očiglednog okupljanja ruske vojske na zapadu, nedaleko od ukrajinske granice. Kad bi Moskva zaista pokušala prekinuti vojno zatišje oko separatističke regije Donbas, koja se odcijepila od Ukrajine 2014. godine, bi li tako otvoreno signalizirala svoje namjere, pita se CNN.

Očiti ruski signali

Ruski signali su očiti. Brojni videozapisi na društvenim mrežama pokazuju oklopne kolone kako se kreću prema graničnom području. To je dovelo do toga da otvoreni obavještajni izvor @CITeam_en uoči konvoj od nekoliko stotina vozila nedaleko od ruskog grada Voronježa, više od 150 kilometara od Ukrajine. Ovo okupljanje zabilježeno je i na satelitskim snimkama Maxara, kompanije za svemirsku tehnologiju.

Bijela kuća ovaj tjedan je priopćila da Rusija sada ima više vojnika blizu ukrajinske granice nego u bilo kojem trenutku 2014. godine, kad je anektirala polutok Krim. Vojnoobavještajni izvještaji procjenjuju da je dalje na jugu oko 4000 teško naoružanih vojnika viđeno kako se kreće Krimom, prenosi CNN američke obrambene izvore.

Moskva se upustila i u verbalnu igru. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu najavio je hitnu inspekciju spremnosti vojske. Izaslanik Kremlja za ukrajinski sukob Dmitrij Kozak rekao je da će Moskva priskočiti u pomoć stanovništvu istočne Ukrajine bude li potrebno te da bi početak sukoba bio i početak kraja Ukrajine. Ruske deklaracije prilično su glasne.

S ukrajinske strane predsjednik Volodimir Zelenskij poslao je neke postrojbe bliže Donbasu te u četvrtak doputovao u to područje. Baš kao i u slučaju ruskog predsjednika Vladimira Putina, Zelenskijev rejting u domaćoj javnosti nije posebno visok. On govori jezikom mira, svjestan da je američki predsjednik Joe Biden obećao da će stati uz njega, ističe CNN.

Amerika dala naslutiti da bi mogla poslati ratne brodove

Bijela kuća je rekla da je "sve više zabrinuta nedavnom eskalacijom ruskih agresija na istoku Ukrajine", a američki su dužnosnici također dali naslutiti kako bi mogli poslati ratne brodove u Crno more, što je signal sve veće uključenosti iako američki zrakoplovi ionako redovito nadziru to područje.

Njemačka kancelarka Angela Merkel zatražila je od Putina tijekom razgovora u četvrtak da povuče svoje snage. Svi su vrlo brzo postali vrlo uzbuđeni. Nagađanja o onome što slijedi u najvećem kopnenom ratu u Europi u posljednja dva desetljeća opsežna su u onoj mjeri u kojoj se Kremlj tome nadao. U međuvremenu, jedini trošak zasad je račun za gorivo za premještanje gomile tenkova.

Ključno pitanje je neodgovoreno

Ključno zasad neodgovoreno pitanje je koji bi bio cilj Rusije u vojnoj intervenciji. Neki analitičari nagađaju da bi Rusija mogla svojim golemim "mirovnim snagama" zaposjesti separatistička područja i susjedne zone sukoba, nametnuti svoju volju i pravila na tom području i tako zapravo pripojiti Donbas. Ipak, to bi gotovo sigurno izazvalo odgovor Zapada, isprva vjerojatno u obliku sankcija. Moskva bi postigla u osnovi istu kontrolu koju sada ima na tim područjima, ali bi na kocku stavila puno ruskih života i opreme. Bilo bi to istiskivanje vrlo male količine soka i zato vjerojatno nije baš povoljna opcija za Kremlj.

Druga opcija s kojom se poigravaju analitičari uključuje stvaranje kopnenog koridora između separatista u Donbasu i Krima, anektiranog polutoka na jugu Ukrajine. Godinama je voda oskudan resurs na Krimu. Radi se o krizi za koju su viši ukrajinski dužnosnici prije dvije godine upozorili CNN-ova komentatora da bi mogla dosegnuti vrhunac u ljeto 2019. godine. Kriza traje i dalje, kao i širi izazov za Moskvu u smislu održavanja životnog standarda na Krimu morskim pošiljkama, kao i preko malog novog mosta koji je izgrađen preko tjesnaca Kerč. Dugoročno to nije održivo stanje za područje kojim je Rusija zagospodarila.

No kopneni koridor, koji bi prolazio kroz ukrajinski grad Mariupolj do područja Armjanska iznad Krima, također bi bio vrlo ranjiv za okupacijske ruske snage. One bi se našle između Azovskog mora i vrlo ljutite i sve bolje opremljene ukrajinske vojske. Da bi učinkovito držale taj koridor, ruske snage morale bi se probiti dublje u Ukrajinu i potom se suočiti s još većim otporom ukrajinske vojske i lokalnog stanovništva. Odavno je nestala nada iz 2014. godine da bi ruski vojnici mogli biti dočekani kao "osloboditelji" od korumpirane kijevske vlade. Neprijateljstvo je danas puno opipljivije.

Zadatak pred ruskom vojskom

Dakle, zadatak koji stoji pred ruskom vojskom je učiniti tako malo da neizbježne zapadne sankcije budu nametnute zbog minimalne dobiti. Ili napraviti toliko puno da godinama mora držati velike dijelove Ukrajine. Kaos u oba slučaja.

U očima Moskve možda je puno bolja opcija gomilati trupe, glasno govoriti o želji Ukrajine da ratuje te čvrstom diplomacijom i vojnom prijetnjom ispregovarati i iznuditi bolje rješenje. Naravno, to bi značilo da se u Kremlju uvijek donose najbolje odluke, ali Putin je također sposoban za pretjerivanje ili ludosti. Treća invazija na Ukrajinu 2021. godine također je mnogo opasnije kockanje po Putina od one koju je izvršio 2014./2015. Američki predsjednik Biden jasno je rekao da će Kijevu pružiti "nepokolebljivu podršku".

Stajalište Washingtona nepovratno je očvrsnulo prema ideji da je Rusija prijetnja. Ukrajinski lider Zelenskij, politički i vojno neiskusan, nesumnjivo će na unutrašnjem planu imati koristi od uvlačenja u sukob koji nije započeo.

Ipak preostaju dva dugotrajna i nemjerljiva rizika. Prvi je da će Putin u kaosu u sljedećih nekoliko tjedana možda vidjeti priliku za napad i jednostavno odlučiti nositi se s posljedicama kasnije. Drugi je neizbježna opasnost gomilanja ratobornih snaga s obje strane ionako aktivne crte bojišnice. Neočekivana pogreška s bilo koje strane mogla bi se pretvoriti u pravi rat. Ako se Moskva nada da će njeno gomilanje vojske značiti da će njezini telefoni početi češće zvoniti te da će se aktivirati diplomacija, onda bi bilo bolje da se to dogodi uskoro, zaključuje CNN.