AMERIČKI predsjednik Ronald Reagan pripremao se 11. kolovoza 1984. za svoje redovito subotnje radijsko obraćanje. Prije početka emisije trebalo je provjeriti radi li mikrofon, pa je Reagan, poznat po humoru i improvizacijama, odlučio malo zabaviti ljude oko sebe.

Umjesto uobičajenog testa mikrofona izgovorio je nekoliko rečenica koje bi, da su bile stvarna predsjednička objava, značile početak Trećeg svjetskog rata. "Dragi Amerikanci, sa zadovoljstvom vam mogu reći da sam upravo potpisao zakon kojim se Rusija zauvijek stavlja izvan zakona. Bombardiranje počinje za pet minuta", rekao je Reagan.

Ljudi koji su se nalazili u prostoriji nasmijali su se. Problem je bio u tome što je njegova šala snimljena. Ubrzo ju je čuo ostatak svijeta, uključujući Sovjetski Savez.

Hladni rat tada nije bio nimalo hladan

Sjedinjene Države i Sovjetski Savez raspolagali su golemim nuklearnim arsenalima, a odnosi dviju supersila početkom 1980-ih ponovno su se ozbiljno pogoršali. Reagan je u Bijelu kuću došao 1981. i zauzeo znatno tvrđi stav prema Moskvi. Povećao je američku vojnu potrošnju, pokrenuo Stratešku obrambenu inicijativu, poznatu kao "Ratovi zvijezda", i Sovjetski Savez 1983. nazvao "carstvom zla".

Ni druga strana nije smirivala situaciju. Samo nekoliko mjeseci prije Reaganove šale Sovjetski Savez objavio je da neće sudjelovati na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Godinu ranije sovjetska protuzračna obrana srušila je putnički zrakoplov Korean Air Linesa 007 nakon što je zalutao u sovjetski zračni prostor. Poginulo je svih 269 ljudi u avionu.

Strah od nuklearnog rata zato nije pripadao samo filmovima. Obje strane imale su tisuće nuklearnih bojevih glava i sustave spremne za brzo reagiranje u slučaju napada.

Sovjetima nije bilo smiješno

Reaganova izjava nije bila emitirana u sklopu njegova službenog govora, ali snimka je dospjela do medija i nekoliko dana kasnije postala međunarodna vijest.

Sovjetski mediji iskoristili su incident kao još jedan argument za tvrdnju da američki predsjednik vodi agresivnu politiku. Na sovjetskoj televiziji šala je predstavljena kao nešto mnogo ozbiljnije od nespretne dosjetke. Državna novinska agencija TASS Reaganov je postupak opisivala kao dokaz neodgovornog odnosa američkog predsjednika prema ključnim svjetskim pitanjima.

Postoje i izvještaji prema kojima su nekoliko dana nakon incidenta sovjetske snage na Dalekom istoku nakratko podigle stupanj pripravnosti. Japanski Yomiuri Shimbun kasnije je objavio da je 15. kolovoza iz Vladivostoka poslana uzbuna sovjetskim snagama te da su reagirale i američke i japanske snage.

Međutim, veza između tog događaja i Reaganove šale nikada nije nedvojbeno potvrđena, a američki i japanski vojni dužnosnici tada nisu željeli službeno potvrditi izvještaje o uzbuni. Zbog toga tvrdnju da je Reaganova šala sama po sebi gotovo izazvala vojni sukob treba uzeti s rezervom.

Reagan je nekoliko mjeseci kasnije priznao pogrešku

Incident se dogodio usred predsjedničke kampanje. Reagan se te godine borio za drugi mandat protiv demokrata Waltera Mondalea, pa su njegovi politički protivnici dobili priliku ponovno otvoriti pitanje je li predsjednikova oštra retorika prema Sovjetima opasna.

Reagan se u početku nije javno ispričao zbog izjave. Tek početkom studenoga, neposredno prije izbora, priznao je da je pogriješio. Istodobno je dio odgovornosti pokušao prebaciti na medije jer su objavili izjavu za koju je smatrao da nije bila namijenjena javnosti.

Političke posljedice na kraju nisu bile velike. Reagan je u studenome 1984. uvjerljivo pobijedio Mondalea, osvojivši 49 od 50 američkih saveznih država.

Još je zanimljivije ono što je uslijedilo. Čovjek čija je šala o bombardiranju Sovjetskog Saveza postala simbol napetosti Hladnog rata samo nekoliko godina poslije razvio je mnogo bolji odnos sa sovjetskim vođom Mihailom Gorbačovom. Njihovi sastanci i pregovori doveli su do sporazuma INF iz 1987., kojim je dogovoreno uklanjanje cijele kategorije američkih i sovjetskih nuklearnih projektila.

Reaganova rečenica o bombardiranju tako je ostala jedan od najpoznatijih gafova njegove predsjedničke karijere. Bila je zamišljena kao nekoliko sekundi humora prije radijskog nastupa, ali u svijetu u kojem su Washington i Moskva držali prste blizu nuklearnog okidača, čak je i šala mogla zvučati zabrinjavajuće ozbiljno.