RAVNATELJ Crvnog križa Osijek Marko Đukić reagirao je na tekst objavljen na Indexu pod naslovom "Mesićevo "odmaralište za političare" sagrađeno uz pomoć tri ministra, Bandića i Hypo banke" a njegovo reagiranje objavljujemo u cijelosti.

U svezi teksta objavljenog 29. listopada 2010. godine u 8:53 pod naslovom „Afera HYPO Banka“ u naslovu, a pod naslovom Mesićevo „odmaralište za političare“ sagrađeno uz pomoć tri ministra, Bandića i Hypo banke“, s obzirom da je cijeli članak prikazan neistinito, tendenciozno i nestručno, kao odgovornoj osobi u Gradskom društvu Crvenog križa Osijek dužnost mi je izvijestiti javnost o slijedećem stvarnim činjenicama:

1. O naslovu

Obnova i nadogradnja Centra za edukaciju osječkog Crvenog križa u Orahovici ničim ne spada u tzv. aferu Hypo banke niti je to „odmaralište za političare“.

Poslovni odnos osječkog Crvenog križa sa Slavonskom bankom u Osijeku traje od njenog formiranja ( kredit o kojem se u tekstu govori sklopljen je sa Slavonskom bankom ).

Nadalje, ni jedan „političar“ tj. državni dužnosnik, nikada nije u Centru boravio na odmoru, već svi koji su službeno dolazili uglavnom su se vraćali u istom danu, a za vrijeme brojnih programa koji su se tamo odvijali u posljednjih nekoliko godina, u Centar su službeno dolazili hrvatski, bosansko hercegovački, crnogorski i mađarski predsjednici država, brojni ministri, veleposlanici  petnaestak država i brojni drugi dužnosnici.  
 
 2. O tekstu

      Taj Centar nije velebni ali jest lijep, zahvaljujući manirima dobrog gospodara i svakodnevnog održavanja. U njemu je 250 ležajeva najviše u šesterokrevetnim sobama uređenim za djecu. U Centru nema „grijanih bazena“ već postoji ranije izgrađeni školski bazen za obuku djece neplivača, dimenzija 17 x 8 i dubine 1 – 1,35 metara u kojem je u posljednjih pet godina naučilo ili usavršilo tehnike plivanja preko 12.000 djece od čega je gotovo jedna trećina iz socijalno ugroženih obitelji koja su u Centru boravila bez naknade.

Centar nije izgrađen „na vrlo sumnjiv način“ jer oni koji rade na sumnjiv način odrađuju posao tajno. U slučaju investicija u ovom Centru sve je rađeno pred očima javnosti od Donatorske konferencije koju su prenijele HTV, Tv Nova, RTL i STV do brojnih drugih pisanih i elektronskih medija uključujući i činjenicu da je kredit javno obznanjen.

      Autor teksta postavlja tezu o sumnjivosti zbog nepoznavanja načina financiranja Crvenog križa, jer po Zakonu o Hrvatskom Crvenom križu ranijem i sadašnjem, donacije su vrlo važan izvor prihoda. U ovom slučaju to su kapitalne donacije svih donatora i taj Centar nije „Mesićevo odmaralište za političare“ već je Centar u kojem godišnje ( po tjedan dana ) boravi cca 4.500 djece i odraslih kroz razne programe , a najviše škole u prirodi i obuke neplivača.Gruntovno 1/1 uknjižen je na osječki Crveni križ.

      Stoga, kapitalne donacije legalna su stvar ministarstava i ministra i nije bila nužna odluka Vlade jer je poznato da sredstvima u skladu sa Zakonom o proračunu i drugim propisima raspolažu ministri. 

      O neprofitnim organizacijama autor bi također trebao više znati jer neprofitne organizacije smiju ostvariti dobit, ali je ne smiju dijeliti svojim članovima niti dati trećim osobama. Dobit se mora ulagati u razvoj ili ostvarivanje svojih funkcija. Prema tome neprofitna organizacija kakav je Hrvatski Crveni križ također može podizati kredite shodno svojim razvojnim planovima.   

      U pogledu tvrdnje da je Centar „u rangu četiri zvjezdice“ pozivam autora da ga posjeti i sam se uvjeri, a neistinita je i tvrdnja da je to „okupljalište bivših i sadašnjih političara kao i uglednih stupova društva poput sudaca“.

      U svezi teksta „humanitarna udruga bez problema do 10 milijuna kredita preko Hypo banke“ treba reći da je kreditni aranžman stvar poslovnog odnosa i međusobnog povjerenja. Na tvrdnju autora da bi se Crveni križ „primarno trebao baviti humanitarnom  djelatnošću“ može se postaviti protu pitanje – ima li na ovome svijetu išta humanije od spašavanja dječjih života kroz obuku neplivača? Autoru, također, nije poznato da je osječki Crveni križ jedan od najboljih u Republici Hrvatskoj i da obavlja i  sve ostale humanitarne zadaće.

      Banka neće biti zakinuta bez obzira kada i kako će kredit biti u cijelosti podmiren.

Autor je u pripremi svog senzacionalističkog članka, meni kao odgovornoj osobi, postavio samo pet pitanja na koje je dobio istinite, iskrene i meritorne odgovore koje on na svoj način „secira“ i uklapa u kontekst svoga unaprijed utvrđenog zadatka tj. oblatiti. Tako npr. u odgovoru koji je na upit autor dobio iz osječkog Crvenog križa nigdje ne stoji da se nadamo „da će Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva ministra Božidara Pankretića do kraja godine platiti 2 milijuna kuna“ već da imamo potpisan Sporazum s rokom uplate do 31.12.2010. godine što je bitna razlika kao i da u odgovoru ne stoji da ćemo ostatak sredstava namaknuti iz donacija već – ako se iz donacija ne prikupe dostatna sredstva za povrat kredita, „s bankom će se dogovoriti novi uvjeti i rokovi otplate“.

      Isto tako autoru teksta nisam rekao da je osječki Crveni križ financijski „vrlo uzorna“ organizacija ali kroz 23 različita inspekcijska i nadzorna pregleda od strane državnih i pravosudnih tijela proizlazi jedino da je uzorno financijsko poslovanje. Također, postavljam pitanje odakle autoru argument da se kredit „zapravo – ne može vraćati“? 

      U svezi komentara donacija triju ministarstava mogu reći samo to da ih autor nepotrebno stavlja u kontekst pravno sumnjivih poslova. Autoru bi trebalo biti poznato da se svugdje u svijetu Crveni križ i njegovi projekti financiraju najvećim dijelom donacijama. Tako je zakonski regulirano i u Republici Hrvatskoj, a donatori mogu biti fizičke i pravne osobe.

Unatoč  činjenici da sam autoru dao do znanja da je predmetna materija bila stvar analize Županijskog državnog odvjetništva i čak mu dostavio mišljenje Županijskog državnog odvjetništva Osijek, on se ipak odlučuje za ovakav senzacionalistički pristup jer je očito unaprijed imao „svoje izvore“ koji su u tekstu i vidljivi.

  U telefonskom razgovoru s autorom, upitao sam ga odakle mu uopće informacija o kreditu, rekavši da smo sve stvari u vezi investicije davali u javnost kada su se one događale itd., a on je autoritativno odgovorio da ima informaciju „od Vlade Republike Hrvatske“. Sumnjao sam u iskren odgovor po pisanom upitu koji mi je postavio, a sada iz članka sam se i uvjerio da mi je lagao, te da mu je glavni izvor „ugledni osječki pravnik Vladimir Šplajt“.

      Tvrdnje tog „uglednog“ pravnika ja nikad ne komentiram. Sve komentare o njegovom djelovanju dajem u tri kaznena postupka koji se protiv njega vode kod Općinskog suda Osijek.

      Zbog svega rečenog, tražimo da se ovaj tekst u cijelosti objavi kako biste izbjegli pravni spor, a protiv autora Ilka Ćimića podnijet ću prijedlog Hrvatskom novinarskom društvu za razmatranje povreda odredbi novinarskog Kodeksa.  
 
 
S poštovanjem.
Ravnatelj: Marko Đukić, prof.