U SEZONU je 1978./1979. Hajduk ušao osrednje. Tukao je Zvezdu, namlatio Napredak, dobio Željezničar, remizirao s Partizanom, Slobodom, Beogradom, Dinamom i izgubio u gostima od Olimpije. Dva dana prije nego što je Radnički trebao doći u Split, prvi put sam zakmečao u splitskom rodilištu pa je od sreće moj barba Toma potrčao do Hajdukovih kancelarija i učlanio me u Hajduk. Ni materine sise se još nisam pošteno dohvatio, a već su me bez pitanja krstili u navijača.

Bitno da mali zna s balunom

Još negdje među rodnim listovima, svjedodžbama, krštenicama, domovnicama i potvrdama o prebivalištu, postoji mala bijela knjižica. Na prvoj joj stranici grb Hajduka, onaj sa zvijezdom. Na drugoj ime i prezime s datumima učlanjenja i rođenja. Ne znam tko je bio pijan, moj barba Toma ili Hajdukov blagajnik toga dana, ali ispalo je da su me u Hajduk učlanili godinu prije nego što sam se rodio. Nije to čudo u Dalmaciji. Jebeš godinu - dvi, bitno je da mali zna s balunom.

Žao mi pivca

E, jebi ga. Ja nisam znao s balunom. U školi bi me stavili na branku jer sam tamo mogao najmanje štete napraviti. Trčati i driblati nisam znao. I kad bi me pitali koji je najbolji klub, rekao bih Tottenham.

Zašto Spursi? Jer je neki kreten prije utakmice zaklao pivca na terenu. A meni je bilo žao pivca. 

Hajduk statira u ligi da bi Dinamo imao gdje biti prvi

Bez obzira na to što sam u formativnim godinama povremeno zalazio na Poljud, nikad se zapravo nisam inficirao nogometom, a još manje Torcidom. Mimo mene prolazile su i pobjede i porazi i kriminal i stečajevi i čupanje iz dugova nekad moćnog kluba.

Hajduk, koji je u sezoni mog dolaska na svijet osvojio prvenstvo Jugoslavije s 20 pobjeda, 10 remija i 4 poraza, danas je sportski marginalna pojava. Samo jedan u nizu klubova koji statiraju u ligi da bi Dinamo imao gdje biti prvi. 

Što je klub slabiji, Torcida je jača

S druge pak strane, što je Hajduk slabiji, Torcida je jača. Nije ona više samo navijačka skupina, pleme s poljudskog sjevera koje postoji zbog kluba. Torcida je danas iz moje perspektive, i ne vjerujem da griješim, paralelna vlast u Splitu. Davno sam negdje pročitao da se na jugu Italije kapelice svetaca dižu tamo gdje vlasnik zgrade ima problema jer mu prolaznici pišaju po zidovima.

Stavi onda svetog Antu ili nekog drugog iz katoličkog Panteona i više nitko ne piša. Takav status u Splitu imaju Torcidini murali. Onome tko bi se usudio olakšati po priglupim navijačkim stihovima, crtežu nekog igrača iz davne povijesti ili samo žvrljotini "Torcida Barutana", bilo bi bolje da se poput Marinkovićevog Maestra popiša po dalekovodu. Smrt bi bila manje bolna.

Odlučili podići ljestvicu slaveći sami sebe

Prije devet godina Split je gorio za proslavu stotog rođendana Hajduka i otad ludilo ne prestaje. Sinoć i danas Torcida je ponovno zapalila cijeli grad. U proglasu kojim su najavljivali vatrometni teror znakovita je jedna rečenica. 

"Svi smo bili svjedoci veličanstvene proslave 100-te godišnjice Hajduka, a ovaj put smo odlučili ljestvicu podići još više, da još jednom pokažemo kako naš grad nema premca u obilježavanju proslava", prenosim je u svoj njenoj raskoši. Tom rečenicom, vjerujem nenamjerno, ali možda griješim, Torcida je samu sebe postavila iznad Hajduka. Njenih 70 godina važnije je i treba biti spektakularnije obilježeno nego klupskih 100. 

Zapalili noć, dimom ugušili dan

I zaista, ispalili su desetke tisuća raketa, zapalili još toliko baklji i ponoćno nebo nad Splitom pretvorili u crveni oganj. Ni to im nije bilo dosta pa su danas užgali dimne kulise i obojili zrak u narančastu boju kakvom su bile podstavljene navijačke spitfajerice u drugoj polovici osamdesetih. 

Agresivni pas koji obilježava teritorij

Torcida danas slavi samu sebe i još je jednom zapišala Split kao što pas zapišava ulicu koja mu pripada. Onako kako agresivni džukac mokraćom upozorava druge mužjake da se izgube s njegovog teritorija, tako Torcida svojom pirotehnikom i muralima koji će, sudeći prema najavama, biti zaštićeni pleksiglasom kao da ih je sam Dioklecijan dao nažvrljati, zapišava cijeli grad. I kad od tih silnih tona pirotehnike nastrada neki auto, krov ili čovjek, onda se Torcida u pravoj mafijaškoj maniri javlja da će popraviti štetu.

Za koga navijaš? Za Torcidu, brale

Oni su gazde grada, mogu što žele i kada žele i nitko se ne usudi reći da to ne valja. Čuje li se neki slabašni glas prosvjeda, na njega se svale prijetnje. Ljude se proglašava crvima samo zato što upozoravaju da Torcida ne smije biti vlast u gradu, da je Split više od navijačke skupine i da Hajduk ne postoji zbog neiživljenih mlatimudana koji navijaju sami za sebe. Za Torcidu, brale.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala