Ivan Čović je inženjer strojarstva, dvostruki prvak Hrvatske u judu i osvajač medalja s europskih i svjetskih kupova. Ivan je po majci podrijetlom iz istočne Ukrajine, iz Luhanska. I dan-danas vezan je za Ukrajinu. Za Index piše o događajima u ovoj zemlji, odnosima među ljudima te situacijama koje su dovele do ruske agresije.

RUSKA vojska je prvi put napala ukrajinska energetska postrojenja, a dio Ukrajine je ostao bez struje. Harkivska, Donjecka, Dnjipropetrovska, Zaporiška i Krivoroška oblast su na par sati ostale bez struje. Naravno, jedan dio javnosti u Ukrajini i na Zapadu vjeruje da je to bio čin osvete ruske vojske radi poraza u Harkivskoj oblasti.

Prema nekim ruskim analitičarima, iz različitih ruskih vojnih krugova dolaze informacije o promjeni termina "specijalna vojna operacija" u neki drugi termin. Nitko zapravo ne zna što bi to značilo, ali prilikom izvođenja vojnih operacija ili angažiranja trupa ruska vojska se oslanja na ono što naziva oblicima i metodama ratovanja. Ista se terminologija koristi više od četrdeset godina i stalno se ažurira kako bi išla ukorak s napretkom vojne znanosti i tehnologije.

Iako su pojmovi prisutni već desetljećima i zauzimaju istaknuto mjesto u ruskoj vojnoj misli, zapadni analitičari su ih previdjeli. Možda ih se na Zapadu često ignorira jer se doimaju kao da objašnjenje nije potrebno.

U tom kontekstu, kada bi se ruska vojska ograničila samo na područje koje trenutno kontrolira, ukrajinska vojska bi imala veliku prednost i pitanje je vremena kada bi novim ofenzivama do kraja istjerala rusku vojsku. Terenski gledano, ruska vojska je u nepovoljnom položaju, ukrajinska vojska putem željezničkih puteva lagano može dopremati naoružanje, oklopna vozila, logistiku i sve ostalo.

Gađanje energetskih postrojenja je možda i jedina stvar što Rusi sad mogu napraviti

Ako se ruska vojska prebacuje u defenzivu, potrebno je onemogućiti ukrajinskoj vojsci lagano dopremanje oružja i logistike. Jedini način da to oteža ili onemogući jest raketiranje energetskih postrojenja, telekomunikacijske mreže, mostova i ostalih infrastrukturnih objekata.

Suštinski, promjenom termina "specijalna vojna operacija" u nešto drugo izbjegla bi se mobilizacija te se ne bi izlazilo iz područja koje je pod trenutnom kontrolom ruske vojske, ali bi se novim terminom omogućilo gađanje ciljeva koji nisu isključivo vojni.

U javnosti se sve više čuju pozivi na mobilizaciju ili slično. Jedan od poznatijih opozicijskih političara Genadij Zjuganov pozvao je na potpunu mobilizaciju. Zasad ruski politički vrh odbacuje takvu mogućnost.

Stanje na terenu

Trenutno je stanje takvo da je ukrajinska vojska jako mobilna i fleksibilna te zbog raširene željezničke mreže lako može prebaciti naoružanje iz recimo Nikolajivske oblasti na jugu u Harkivsku oblast na sjeveru.

Kako je završena ofenziva u Harkivskoj oblasti, ukrajinska vojska je odlučila jedan dio naoružanja prebaciti na jug kod mjesta Vugledar, gdje bi otvorila još jedan smjer ofenzive. Onog trenutka kada su ruske snage razornim raketiranjem pogodile harkivsku elektranu, vlakovi su prestali voziti, a time se usporila dostava naoružanja. Ovim gađanjem elektrane ruski vojni i politički vrh želi vidjeti "benefite" takvog udara.

Dva glavna ukrajinska cilja

Može se primijetiti da ukrajinska vojska grupira snage između Zaporižje i Vugledara. Cilj je presjeći Donjecku oblast kod Volnovahe od ostatka teritorija koji kontroliraju ruske snage, a drugi je presijecanje linije Donjeck – Mariupolj.

Ruska vojska, čini se, ne namjerava započinjati ofenzivne akcije barem do proljeća, prebacili su se u defenzivu i pokušat će izmoriti ukrajinske snage koliko je to moguće. Eventualno bi ruska vojska mogla nastaviti napade na Bahmut i Soledar kako bi odmaknula ukrajinske snage od Donjecka i napravila svojevrsnu tampon-zonu prema Donjecku.

Ukrajinske snage su u ofenzivi u Harkivskoj oblasti koristile veliku količinu tenkova, oklopnih vozila i zapadnog oružja poput HIMARS-a. U ovom trenutku to oružje više nije potrebno na tom frontu te ga je potrebno prebaciti na jug, prema Vugledaru. Jedan dio naoružanja je prebačen na susjedni front kod Slavjanska, no plan je dio naoružanja prebaciti na jug.

Važnost željeznice za Ukrajinu

Upravo zbog raketiranja elektrane to oružje još nije prebačeno. Sada se Ukrajina suočava s problemom električne energije bez koje ne može koristiti željeznicu. Tu dolazi do izražaja i važnost nuklearne elektrane u Energodaru, koja je pod ruskom kontrolom i koja je proizvodila 25% ukupne struje u Ukrajini do rata.

Naravno, mogu se napraviti konvoji koji bi išli cestom. To otvara dva problema: prvi problem jest gorivo koje opet nekako treba biti dostavljeno na to područje iz unutrašnjosti Ukrajine, a drugi je problem što je konvoj laka meta za rusku avijaciju i topništvo.

Sličan problem je imala ruska vojska početkom rata, kada su viđeni prizori dugih, kilometarskih kolona ruskih tenkova na sjeveru Ukrajine, koji su bili laka meta za ukrajinsko topništvo.

Trenutno se velik broj ukrajinskih tenkova i oklopnih vozila nalazi u blizini harkivske glavne željezničke stanice, a baš iz Harkiva možemo vidjeti snimke razornog raketiranja ruskog topništva zadnjih dana.

Teritorij pod ruskom kontrolom jest vezan uglavnom za Rusiju. Ključna točka je ruski grad Rostov na Donu, preko kojeg se prebacuje naoružanje i sva logistika u Ukrajinu. Rostov je od Donbasa udaljen 200-tinjak km autocestom, preko Azovskog mora je povezan s Mariupoljem i Berdjanskom te mostom s Krimom. Stoga su ruski pravci dostave logistike i naoružanja u ovom trenutku relativno brzi i jednostavni.

Osim iz smjera Harkiva prema Zaporižji, gdje ruska vojska pokušava onesposobiti ili usporiti dostavu naoružanja, sličan problem bi se mogao dogoditi ukrajinskoj vojsci i na potezu Herson – Zaporižja iako je taj pravac također dobro pokriven cestama i željeznicom za brzo prebacivanje naoružanja.

Problem je što se na tom pravcu treba prijeći rijeka Dnjepar. Ako se pokaže da ruska vojska može uspješno usporiti pravce raketiranjem energetskih postrojenja, postoji mogućnost i da se odluče za gađanje mostova na Dnjepru u velikim gradovima, koji se nalaze na tom pravcu: Dnjipro, Zaporižja, Kremenčuk i tako uspori premještanje naoružanja s jedne točke na drugu.

Dani 12. i 13. rujna, Donbas

Na slavjanskom frontu, ukrajinske snage treći dan zaredom pokušavaju osigurati prelazak rijeke Sjeverni Donjec. Budući da je jako teško prijeći rijeku Oskol koja na nekim dijelovima više izgleda kao jezero nego kao rijeka, a mostovi su porušeni, ukrajinska vojska pokušava ući u Lugansku oblast iz smjera Slavjanska.

Upravo na potezu Liman – Jampol su najžešće bitke jer je tu prava prilika za ukrajinsko napredovanje u Lugansku oblast. Imajući u vidu opasnost od ulaska ukrajinske vojske u to područje, tamo su raspoređene dodatne rezervne snage ruske vojske.

Također, vlasti Luganske Narodne Republike proglasile su potpunu mobilizaciju. Ukrajinske snage su u tom dijelu uspjele prijeći rijeku Sjeverni Donjec na mjestu Brusivka i Stari Karavan te su prebacile dio naoružanja.

Prema nekim fotografijama i informacijama s terena, ukrajinske snage su ušle i u mjesto Svjatogorsk, sjevernije od Limana. Cilj je dobiti i pravac iz Svjatogorska i sa sjeverozapada nastaviti prema Limanu.

Treći pravac u Donbasu je onaj iz smjera mjesta Siversk prema Lisičansku. Prvo mjesto koje se nalazi na tom putu jest Bilogorivka, koje je prema nekim izvorima dospjelo pod kontrolu ukrajinske vojske. Ako se to potvrdi, to bi bio prvi put od srpnja da ukrajinska vojska kontrolira dio Luganske oblasti.

Promjena ruske ratne taktike

Zadnja dva dana su prošla u prebacivanju ukrajinskih snaga na druge fronte, kao i preslagivanje ruskih snaga na teritoriju koji kontroliraju. Izgledno je da će ruska vojska pokušati što je moguće više usporiti ukrajinsko napredovanje, ali i dostavu naoružanja. Jedan od primjera je već spomenuto raketiranje harkivske elektrane i grada Harkiva, gdje se još uvijek nalazi velik broj ukrajinskog naoružanja.

Također, moguće okretanje vojnog plana u vidu promjene termina "specijalne vojne operacije" koje se na Zapadu tumači uglavnom kao semantička fraza, moglo bi značiti svojevrsnu promjenu ratne taktike.

Tumačenjem ruske birokracije, značenje termina "specijalna vojna operacija", osim što podrazumijeva korištenje isključivo profesionalnog i dobrovoljačkog kadra (nema mobilizacije), podrazumijeva i ograničenja u drugim sferama vojnih djelovanja.

Tako gledano, gađanje harkivske elektrane je test za rusku vojsku. Ako se raketiranje energetskih postrojenja pokaže kao učinkovit način za usporavanje premještanja ukrajinskog naoružavanja, može se pretpostaviti da će se ruski politički vrh odlučiti za nastavak uništavanja ukrajinske infrastrukture koja nije isključivo vojna.