HELENA Begenišić, antivakserica i nadriliječnica koja već godinama promovira liječenje svega i svačega, od koronavirusa do raka, sredstvom sličnim industrijskom izbjeljivaču koje se zove MMS (Miracle Mineral Solution ili CD protocol), nastavlja neometano promovirati budalaštine koje njezinim neupućenim sljedbenicima i članovima njihovih obitelji opasno ugrožavaju život.

Zloupotreba jedne tragične smrti za osobne interese

U zatvorenoj grupi Detox 3, koja broji oko 10.000 članova, ona je ovih dana tragičan ishod borbe s rakom dojke 28-godišnje hrvatske blogerice i manekenke Adele Klobučar iskoristila za promociju MMS-a tako što je ustvrdila da su ona i njezina suradnica Barbara navodno uspješno izliječile bebu koja je imala čak tri raka (skrinšot dolje).

No, ubrzo potom, u nastavku komunikacije sa svojom sljedbom na zadanu temu, otišla je korak dalje - potaknula ih je na raspravu kojoj je konačan zaključak da je oboljele od raka, uključujući i djecu, bolje liječiti izbjeljivačem nego kemoterapijom koja je zapravo otrov.

>Šarlatanka koristi smrt 28-godišnje hrvatske manekenke za vlastitu reklamu

Uvježbavanje prozirne manipulacije

Tragikomično je pratiti kako se Begenišić trudi izvještiti u tom svojem šarlatanskom biznisu. Naime, ona dobro zna da bi izravnim uvjeravanjem ljudi da odbijaju preporuke liječnika, osobito kada su u pitanju djeca, mogla zaraditi kaznenu prijavu ili, u najmanju ruku, zatvaranje grupe Detox 3, koja je nastala nakon što joj je Facebook prije toga, zbog širenja medicinskih dezinformacija, zatvorio grupe Detox 2 i Detox. Kada bi pravna država funkcionirala, već bi više puta zaradila prijavu. Nažalost, to nije slučaj pa je procesuirana samo jednom i danas nastavlja neometano raditi.

Ona stoga nastoji izbjegavati previše očigledno nagovaranje na odustajanje od liječnika i lijekova (naravno, tu termin "previše očigledno" ovisi o perspektivi i sposobnostima promatrača). No, i bez toga, u konačnici postiže isti efekt.

Niz rasprava kreće od statusa u kojem Begenišić upozorava da je Klobučar umrla od raka u roku od nekoliko mjeseci, unatoč tome što je bila magistra farmacije. Štoviše, ističe da je diploma nije spasila te da je "umrla za vrijeme liječenja sustava kojemu je vjerovala". Drugim riječima, bila je žrtva svojeg povjerenja u medicinu i sustav.

"Jedan primjer mladog i ugašenog života. 28 godina i magistra Farmacije. Da li je spasila diploma? Nije. Umrla je za vrijeme liječenja sustava kojemu je vjerovala. Da li joj je netko objasnio možda od čega je bolovala? Nije. Postoji ime, ali ne postoji objašnjenje. (...) Lijeka nema, prevencije nema, medicinskih intervencija nema. S druge strane imate nas, bebu od godinu dana i par mjeseci, tri maligna raka u tijelu, oko četiri mjeseca protokola (Barbara ih je vodila). Zapadna nije mogla ništa. Nakon 4 mjeseca tijelo čisto. Zašto? Nismo magični nego razumijemo da se radi o OBIČNOM VIRUSU. Ali virusu koji uzme na desetke tisuća života godišnje."

(Pogledajte diskusiju u skrinšotu dolje. U tekstu je prenosimo sa svim jezičnim pogreškama).

Poznati, privlačan narativ teorija zavjere

Na taj status entuzijastično se nadovezuju članovi grupe Detox 3.

"Još jedna žrtva farmacije i sustava. Laži su toliko utkane u sve pore ovog društva a istina je ismijavana. Oni koji odbijaju progledati i kunu se u sustav ovako završe. Evo ja se uopće ne bojim raka, teško da će ga dobit netko tko je na protokolu, jede hrpu voća i povrća, i sve što napravi sam. Nisam tip koji kupuje gotove namirnice, koristi mikrovalnu i sl. Samo što prirodnija kozmetika. A i da ga dobijem znam kako se liječi pa me nije strah. Znam sigurno da nikad nebi išla na kemoterapije niti ikakve njihove tretmane", piše članica grupe koja se predstavlja kao Anita Petković, da bi već u sljedećem komentaru upozorila da ljudi zapravo "pretežno ne umiru od raka već od otkazivanja organa od kemoterapije".

"Sjećam se jedne priče kad je mlada doktorica to shvatila a nije smjela napisati kao uzrok smrti", poentira Petković.

Ovo je sjajan primjer kako se u sličnim grupacijama njeguju simplističke mantre teoretičara zavjera. Narativ je jednostavan, naširoko poznat, svima razumljiv, a nažalost, nekima i uvjerljiv. Zli plaćenici, liječnici i farmaceuti, u svojoj gramzivosti, ne žele priznati da službena medicina uglavnom ne funkcionira, već da, naprotiv, ubija, a osobito ne žele priznati da nešto tako jednostavno, jeftino i dostupno kao što je MMS spašava od svega mogućeg. To je za očekivati jer inače ne bi mogli uvijek iznova prodavati svoje skupe lijekove. Ako neki nepotkupljivi zviždač u redovima medicinskih djelatnika ponekad i poželi obznaniti istinu, ne usuđuje se, strah ga je da ga ne proguta mrak ili da mu nadređeni plaćenici u sustavu ne udijele otkaz. A sve to potkrijepljeno je neoborivim dokazom koji dolazi odakle jedino može doći, putem tajnih svjedočanstava iz stvarnog života, tipa "ja znam jednu takvu priču".

>Begenišić i Pernar šarlatanstvom ugrožavaju djecu, a nitko ništa ne poduzima

Begenišić: Može i kemo i MMS, a može i samo MMS, ali nikako samo kemo

Zanimljiv je obrat u kojem Begenišić na tren uskače u raspravu da bi velikodušno priznala kako kemoterapija čak i nije luda "kada se zaradi opak soj". "Ali bez ovoga što mi imamo samo postane hrana virusu i adio."

Kada govori o sojevima i virusima, očito misli na sojeve i viruse koji su, prema njezinoj tezi iz statusa, uzrok raka od kojeg je bolovala Klobučar, a koji su se mogli suzbiti MMS-om, što je uvjerljivo dokazano pričom o bebi s čak tri raka koja je nakon nekoliko mjeseci protokola bila čista.

Dakle, da ne bi bilo zabune, Begeništić poručuje da ona nije baš sasvim protiv konvencionalne medicine, pa čak ni protiv kemoterapije:

"Imamo mi iskustva, ali uvijek kombinacija kemo - protokol, ili sam protokol ako liječnici procijene da od kemo nema koristi. Ovi sojevi su Bože sačuvaj i sve su brojniji. Izašlo je par novih i pojma nemamo što mogu napraviti čovjeku."

Zatim piše:

"Nas nazivaju šarlatanima. U redu. Neka nas zovu kako god ih je volja, ali Zapadna nas treba. Iz kojeg točno razloga ne bi trebali raditi zajedničkim snagama na spašavanju života? Da ne bi netko umro?"

Ovakav narativ naizgled je višestruko dobitna formula za Begenišić. Njome može pridobiti ljude koji nisu spremni odustati od kemoterapije da uz nju ipak troše i protokol, odnosno MMS. Ako ishod bude loš, to se ne može pripisati njezinom nadriliječništvu i odustajanju od službene medicine. Naprotiv, i ona i njezini sljedbenici uvijek će lako svaliti krivnju na previše agresivnu kemoterapiju. Ako liječenje uspije, pripisat će ga, naravno, MMS-u. Konačno, nitko je ne može optužiti da je ljude nagovarala da u potpunosti odbace liječnike i lijekove.

Ukratko: službena medicina i njezino šarlatanstvo mogli bi živjeti u sretnom braku. Može i kemo i MMS, a može i samo MMS, ali nikako samo kemo!

Uvjerljivo, zar ne? Ne baš! Tu Begenišić ima nekoliko problema s dosljednošću.

Naime, namjerno ili ne, ona zaboravlja da je u svojem statusu jasno poručila da postoje dvije strane - njihova i naša - te da treba provjeriti od čega je zapravo umrla Klobučar - od raka ili od kemoterapije.

Nadalje, namjerno ili ne, zaboravlja da nema sretnog braka nadriliječništva i medicine. Nadriliječništvo egzistira i profitira upravo na demonizaciji službene medicine. Kada bi, recimo, u nekom ludom obratu medicina priznala MMS kao lijek, Begenišić bi ostala bez posla jer bi se on mogao nabaviti u ljekarnama, vjerojatno čak i na recept.

Je li Begenišić potkapacitirana pa brzo zaboravlja što je napisala koju minutu ranije pa svako toliko skače sama sebi u usta ili računa da su članovi grupe Detox takvi, teško je reći. Ili možda i ona i članovi "znaju bolje". Kako god, čini se da ne shvaća da izvan svijeta njezine grupe ima jako puno ljudi kojima je to što pokušava učiniti jasno k'o dan.

Kemoterapija je stvorena da ubija, a ne da liječi

Krenimo dalje u niz rasprave. Nakon Begenišić nešto tvrđim đonom na kemoterapiju ulijeće član koji se potpisuje kao Zeljko Solje. Prema njegovom "stručnom mišljenju", kemoterapija može jedino učiniti da pacijent brže umre.

"Kemo je brojni otrov imperit i izmišljenu je da ubije a ne da liječi", zaključuje mudro Solje.

Kada se na to članica grupe Brankica Milcic požali da u to "nikako da ubedi muža", Solje joj hladno poručuje da je to njegov izbor, što znači da "može umrjet ili odbacit pa se lječit prirodno", gdje bi pod prirodno vjerojatno spadao i industrijski izbjeljivač, odnosno MMS, koji bi bio spasonosan.

Sustav prisiljava ljude na službenu medicinu uz prijetnje otimačinom djece!?

No, Milcic odmah potom otkriva da njezin problem zapravo nije bolestan muž, koji bi, prema Solji, sam trebao biti pametniji, već, nažalost, dijete, a tu je stvar kompliciranija.

"Zeljko Solje da je on u pitanju nego dete nažalost a mišljenja sam kao i vi. Nisam sama u odluci čak bi me prijavili socijali i oduzeli dete jer nisam savestan roditelj. Sistem je takav da ucenjuju otimačinom. Teška situacija u porodici gde nema podrške...", tumači Milcic.

Tu dolazimo do onoga što se obično naziva meritumom stvari - nesretni ljudi, teški bolesnici ili roditelji teško oboljele djece, suočeni s turobnim prognozama i patnjama, hvataju se za slamku spasa, kakva god bila, odakle god dolazila. Što mogu izgubiti, zar ne? Nažalost, uistinu postoje neke situacije kada je rak toliko uznapredovao da ga više ni kemoterapije ni druge postojeće metode ne mogu izliječiti ni usporiti, tako da stvarno ne mogu izgubiti puno.

No Begenišić svoje članove neće informirati da takve situacije nisu ni približno tako česte kako to prodavači magle vole prikazivati ne bi li vodu skrenuli na mlin svojeg biznisa. Rak se danas mnogo uspješnije liječi ili usporava nego što je to bio slučaj prije nekoliko desetljeća. Naravno, ishodi liječenja ovise o vrsti raka, o tome koliko je uznapredovao, je li metastazirao i na kojima organima itd.

Naprotiv, kada u raspravi članica grupe Vjera Nada piše da je jedna osoba nakon dijagnoze raširenih metastaza uz AC kemoterapiju poživjela još godinu i pol kvalitetnog života, Begenišić reagira s: "Godinu i pol. Divno."

Nadalje je zanimljivo da Begenišić u svojoj objavi prvo osuđuje medicinske stručnjake što traže studije kao dokaz učinkovitosti terapija, što se, naravno, odnosi i na MMS, a potom sama traži "studije".

"Kažu: 'Daj nam studije. Ne zanimaju nas rezultati.' Ja bih postavila pitanje da li je djevojka umrla od raka, ili terapije. Želim studiju koja dokazuje da je umrla od raka. Ako nema studije, tko preuzima odgovornost? Aaaaaa, nitko. Jeeeer se odriču odgovornosti. Nema garancija, nema objašnjenja. Sve što postoji je naziv Maligni rak", piše iskusna nadriliječnica pa potom čitatelje upućuje na videouratke u grupi.

Nesretnoj Klobučar, koju je prethodno identificirala kao žrtvu vlastitih zabluda o sustavu, vraća se ponovno na kraju statusa molitvom Bogu da joj da daruje "pokoj vječni". Jer zdravstvena paradigma Begenišić nije materijalistička, nije motivirana profitom i ne isključuje Boga. To što joj članovi daju dobrovoljne priloge i što MMS nije besplatan ne znači ništa. Od nečeg se mora živjeti, a ona je svu svoju energiju darovala nesretnima.

Što kažu studije? Koliko su suvremene medicinske terapije uspješne?

No, vratimo se mi studijama kad ih već Begenišić tako ozbiljno zaziva. Prije svega, njezino suprotstavljanje studija rezultatima, gdje bi studije valjda trebale biti neko puko medicinsko teoretiziranje, dok su rezultati ono što pokazuje njezino iskustvo s MMS-om, za što je dokaz izlječenje jedne bebe s tri raka, toliko je ignorantsko i budalasto da je s njime teško ozbiljno polemizirati. No pokušajmo to učiniti za dobrobit njezinih članova, sadašnjih i mogućih budućih, barem onih koji smognu intelektualne snage i koncentracije da pročitaju ovaj članak do kraja.

Draga Beginišić i članovi grupe Detox 3, REZULTATI STUDIJA upravo su ono na čemu se suvremena medicina temelji. Studije nisu studije bez rezultata. Te rezultate potrebno je potvrditi u svim studijama koje istražuju i učinkovitost i nuspojave svakog tretmana prije nego što stigne u ljekarne i bolnice, kako bismo bili sigurni da je korist od lijeka veća od nuspojava i kako bismo znali u kojim okolnostima to vrijedi - za koje bolesti, za koje bolesnike itd. Štoviše, provode se i nakon što stignu u ljekarne kako bi se otkrila neka moguća rijetka nuspojava koja nije zabilježena na ograničenom uzorku. Zbog toga je posao mukotrpnog otkrivanja i testiranja lijekova prije stavljanja na tržište tako skup. Mnogi lijekovi do toga nikada ni ne dođu. Neki zapnu već u testiranjima na tkivima ili životinjama, a neki na ljudima. Neki rijetki budu i naknadno povučeni. Procjenjuje se da razvoj jednog uspješnog lijeka košta više stotina milijuna dolara! Razvoj i istraživanje MMS-a koštali su 0 dolara jer on nije ni razvijan kao lijek niti je testiran, niti je patentiran za ono za što ga nadriliječnici preporučuju.

Nadalje, Begenišićino pozivanje na provođenje studije koja bi utvrdila od čega je umrla neka osoba oboljela od raka dojke - od raka ili od terapije - je čista besmislica. Uzrok smrti, kada je to potrebno, obdukcijom utvrđuje patolog.

A što se medicinskih studija na temu učinaka i nuspojava kemoterapija tiče, one su provedene već mnogo puta. Istina, njima je utvrđeno da kemoterapije znaju imati teške nuspojave. One uistinu jesu otrov jer su namijenjene trovanju tumora. Nažalost, kolateralne žrtve tog trovanja za sada su još uvijek i neka zdrava tkiva bolesnika, no uopće nije upitno djeluju li kemoterapije ili ne. Danas se prilično pouzdano, barem statistički, može reći koliki je njihov učinak, i to u kombinacijama s različitim drugim terapijama kao što su, primjerice, kirurški zahvati, zračenje, hormonske terapije i sl.

Za ilustraciju, Američko društvo za rak (ACS) na svojoj stranici daje procjene petogodišnjeg preživljenja za različite faze razvoja raka dojke uz danas dostupne medicinske postupke.

Pritom ACS tumači da relativna stopa preživljenja uspoređuje žene s istim tipom i stadijem raka dojke sa ženama u ukupnoj populaciji. Na primjer, ako je petogodišnja relativna stopa preživljenja za određeni stadij raka dojke 90%, to znači da je vjerojatnost da će takve žene preživjeti sljedećih pet godina oko 90% vjerojatnosti koja vrijedi za žene u općoj populaciji.

Tablica ACS-a pokazuje da je vjerojatnost petogodišnjeg preživljenja za žene s lokaliziranim rakom dojke u SAD-u oko 99%, za žene s rakom koji se proširio, ali samo regionalno, oko 86%, a za žene kod kojih se proširio do udaljenih dijelova organizma oko 28%. Za sve stadije zajedno prosječna vjerojatnost je 90%. ACS napominje da su ti postoci danas, uz nove lijekove i terapije, koji se ubrzano razvijaju, sigurno i bolji.

To su rezultati ozbiljnih studija koje ozbiljno istražuju djelovanje dostupnih medicinskih terapija, koje su također utemeljene u ozbiljnim znanstvenim studijama objavljenim u uglednim časopisima.

Dakle, rezultat službene, konvencionalne medicine danas je taj da mnogim ljudima rak biva izliječen ili suzbijen dovoljno da mogu živjeti još cijeli niz godina, ponekad čak i cijeli očekivani životni vijek.

Prema Wikipediji, petogodišnje prosječno preživljenje oboljelih od svih vrsta raka u SAD-u danas je više od 71%, a desetogodišnje više od 52%. Najlošije prognoze očekuju se za neke oblike raka mozga i gušterače, a najbolje za rak dojke, prostate i štitnjače. Naravno, to je statistika od koje postoje odstupanja u oba smjera.

Nažalost, stope petogodišnjeg preživljenja oboljelih od raka u Hrvatskoj nešto su lošije nego u EU i u SAD-u, no i one s vremenom rastu (grafikon dolje).

Konačno, ponovimo još jednom dobro poznatu činjenicu: očekivano trajanje ljudskog života od početka 20. stoljeća do danas se toliko produžilo da se može reći da se više nego udvostručilo, ponajviše zahvaljujući medicini - cjepivima, antibioticima i drugim lijekovima, uključujući i one za rak (skrinšot iz Wikipedije dolje).

Pitanja za članove grupe Detox i naš pravosudni sustav

Za kraj evo nekoliko pitanja za sljedbenike Begenišić i jedno za naš sustav.

Zar stvarno vjerujete da se ne bi mogla naći neka kompanija koja bi uspješno znanstveno dokazala da MMS djeluje, da stvarno djeluje?

Zar stvarno vjerujete da to ne bi bilo u interesu osiguravajućih kompanija i zdravstvenih sustava država koje troše bilijune dolara godišnje na liječenje raznih bolesti među kojima prednjače maligne?

Nije li logičnije tumačenje da MMS nije na policama ljekarni samo iz dva razloga - prvi je to što ne djeluje, a drugi je to što je usto još i štetan, tako da je u nekim zemljama zabranjen, a neki njegovi promotori su čak završili iza rešetaka?

Kako to da, unatoč postojanju zakona o nadriliječništvu, Begenišić i njoj sličnima nitko već godinama ne uspijeva stati na kraj?       

...

Primajte na mail pregled najčitanijih vijesti dana, na kraju svakog dana. Pretplatite se na Index Newsletter.