U VARAŽDINSKOJ bolnici, čija je situacija među najtežima u zemlji, liječnici, medicinske sestre i drugo osoblje ulažu nadljudske napore kako bi pomogli bolesnicima.

''Vidjeli smo u proljeće slike iz Italije. Ovo sada je ista stvar i kod nas'', kaže za Provjereno Nedjeljko Sokol, liječnik anesteziolog na Jedinici intenzivnog liječenja OB-a Varaždin.

''Molio je da ga se uspava...''

O bolesnicima na intenzivnoj brine se 59 sestara i više od 20 liječnika, 24 sata na dan, u timovima. Među njima je Edita Horvat, koja je sestra gotovo cijelo desetljeće i svega se, kaže, nagledala, ali ovakvo nešto nije mogla doživjeti ni u najgoroj noćnoj mori.

''Jedan pacijent molio je da ga se uspava jer nije više mogao disati...'', kaže Edita. Drugi ju je pak molio za čašu vode, i to, kako je mislio u tom trenutku, posljednju u životu.

''Znate i sami da smo u jednom danu imali 10 preminulih. Mislim da nitko od nas nije spreman na toliku brojku preminulih dnevno. Najgore je kada ta smrt dođe iznenada, kada se i ne snađeš, nego slušaš monitor, čuješ zvuk za koji znaš što znači'', kaže Edita.

Ne mogu pričati, pa pišu na papiriće

Od ukupno 24 covid-pacijenta smještena na varaždinskoj intenzivnoj, 23 su spojena na respirator. Nisu pri svijesti i o njihovim vitalnim funkcijama brine se osoblje. No oni pacijenti koji su pri svijesti i mogu se micati, ali ne mogu govoriti, pišu poruke na papiriće.

''Najčešće nam pišu da žele nekoga čuti ili da se boje'', priča Ksenija Kukec, glavna sestra Odjela za anesteziologiju i reanimatologiju OB-a Varaždin.

''Mislim da ih je najviše strah smrti'', kaže sestra Edita Horvat.

Tešku spoznaju da ne mogu vidjeti one najmilije, osoblje im nastoji olakšati tehnologijom. Nedavno je jedan od pacijenata imao rođendan, bio je pri svijesti, pa mu je sestra dala svoj telefon na koji ga je supruga nazvala.

Sada ih, kažu sestre, ovi ljudi trebaju više nego ikada.