ASTRONOMI, ali i svi ostali zaljubljenici u svemirska istraživanja, napeto su 2015. iščekivali snimke u boljoj rezoluciji misterioznih svijetlih točaka usred patuljastog planeta Cerere (Ceres).

Mnogi su se pitali što bi to moglo biti – zaleđene planine, nepoznata geološka formacija, struktura koju je napravila neka drevna rasa vanzemaljaca? Podaci s NASA-ine letjelice Dawn pokazali su naposljetku da u krateru Occator svijetli velika količina natrijevog karbonata, odnosno vrste soli.

No, izgleda da nije gotovo s misterijem koji obavija ovo udaljeno svemirsko tijelo. Stručnjaci iza projekta Dawn, sonde koja je već godinama u orbiti ovog patuljastog planeta, zaključili su da bi se na Cereri mogao skrivati ocean koji pokriva skoro cijelu površinu ovog patuljastog planeta.

Planetarni znanstvenici smatraju kako bi bilo dobro poslati novu misiju na Cereru kako bi se detaljnije proučio njezin potencijal za podržavanje života, ali i istražilo ima li na tom svemirskom tijelu znakova vanzemaljskog života.

Od kuda je došla površinska sol?

Cerera se nalazi u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera te se radi o najvećem asteroidu u Sunčevom sustavu i jedinom patuljastom planetu koji nam je bliži od Neptuna.

To je također jedini asteroid u asteroidnom pojasu koji je dovoljno velik da ga vlastita gravitacija dovede u približno sferni oblik, što je i jedan od razloga zašto se po modernoj klasifikaciji Cerera smatra patuljastim planetom.

Izvor natrijevog karbonata na Cereri dugo je bio misterij. Je li nastao od podzemnog leda koji se topio pri udaru koji je stvorio krater, a zatim ponovno ohladio? Ili se u trenutku udara duboko ispod površine nalazio rezervoar slane vode koji je u trenutku udara došao na površinu, što bi značilo da je unutrašnjost Cerere mnogo toplija nego što se pretpostavljalo? A što ako se tamo još uvijek nalazi ocean slane vode?

Natrijev karbonat na Zemlji nalazimo oko hidrotermalnih izvora smještenih duboko u oceanu. Iako se nalaze daleko od sunčeve svjetlosti, ti otvori pršte životom jer se prehrambeni lanac na tom području temelji na bakterijama koje proizvode energiju putem kemijskih reakcija, a ne putem sunčeve svjetlosti, piše Science Alert.

Zadnji dani letjelice Dawn

NASA јe 2007. prema Cereri i Vesti poslala automatsku sondu Dawn. Nakon što je sonda prvi dio misije provela u orbiti oko Veste, uputila se prema Cereri, kamo je i stigla 6. ožujka 2015. Nakon tri godine orbitiranja sondi je 2018. nestalo goriva te je nastavila nekontrolirano letjeti oko ovog patuljastog planeta.

No, prije nego što su znanstvenici izgubili kontakt i kontrolu nad letjelicom, spustili su Dawn na nešto ispod 35 kilometara iznad površine, pri čemu su uspjeli snimiti predio kratera Occator u nevjerojatnoj rezoluciji.

Najnoviji podaci koji ukazuju na postojanje oceana ispod površine Cerere temelje se upravo na analizama informacija koje je poslala Dawn pri kraju svog života.

Dawn je uspjela detaljno zabilježiti varijacije gravitacije u krateru koje, u kombinaciji s termičkim modelima, sugeriraju varijacije gustoće koje su u skladu s postojanjem rezervoara slane vode duboko ispod kratera.

Iznenađujuće otkriće - prisutnost rijetkog minerala

Drugi tim znanstvenika, koji je koristio iste podatke, otkrio je kako je kora ovog patuljastog planeta prilično porozna, no da se poroznost smanjuje s dubinom.

Iako je krater star oko 20 milijuna godina, mnogi dokazi sugeriraju da je sol na površini puno mlađa, odnosno da je nastala nakon stvaranja kratera. Snimke visoke rezolucije površine pokazuju da su ledeni vulkani na Cereri mogli biti aktivni još prije dva milijuna godina, što ukazuje na to da na tom tijelu postoji izvor slane vode.

U prilog ovoj tvrdnji ide i iznenađujuće otkriće - prisutnost rijetkog minerala hidrohalita na samom vrhu najsvjetlijeg mjesta u krateru Occator. Ovom mineralu treba vlaga jer vrlo brzo dehidrira - unutar, prema izračunu tima, nekoliko desetaka do nekoliko stotina godina; što sugerira da je vrlo nedavno izbio na površinu Cerere.

Nova misija na Cereru?

Talog različitih soli na površini ovog patuljastog planeta ukazuje na još nešto – da su soli došle iz različitih izvora.

Vjerojatno se prvo nakon udara rastopila velika količina leda, što je promijenilo izgled terena na području kratera, a zatim je slana tekućina iz podzemnog rezervoara polako prodirala na površinu. To pokazuje da je Cerera mnogo čudnija i složenija nego što se mislilo.

Znanstvenici su u odvojenoj studiji analizirali udarne prijelome na površini kratera Occator i otkrili kako oni sugeriraju da se 40 kilometara ispod površine skriva poveći ocean, piše New Scientist.

"Radi se o prilično velikom oceanu", rekla je astrofizičarka Maria Cristina De Sanctis s Nacionalnog instituta za astrofiziku u Italiji.

NASA je nedavno počela ozbiljno razmatrati slanje nove misije na Cereru.

Nova istraživanja o postojanju oceana ispod površine Cerere objavljena su u časopisima Nature Astronomy, Nature Geoscience i Nature Communications.