Škoro: Ja ću biti prvi hrvatski predsjednik koji će sudjelovati u Hodu za život

Škoro: Ja ću biti prvi hrvatski predsjednik koji će sudjelovati u Hodu za život
Foto: N1

PREDSJEDNIČKI kandidat Miroslav Škoro za N1 televiziju govorio je o dosadašnjoj kampanji, Kolindi Grabar-Kitarović, Miloradu Pupovcu, odnosima sa Srbijom...

Razgovaramo nakon velikog skupa održanog u Lisinskom. Jeste li zadovoljni?

Ja sam predugo u javnom prostoru da ne primjećujem neke sitnice. Te sitnice su po meni bitne, one su više tehničke prirode, ali samim sadržajem, posjetom i porukama te reakcijom ljudi nazočnih jesam više nego zadovoljan, s obzirom na to da sam ja političar amater.

Ankete pokazuju da ste vi, Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović unutar statističke greške. Stalno ponavljate da neće biti drugog kruga. Ako ga ipak bude, tko će biti u njemu?

Statistika je jedna specifična stvar, meni osobno vrlo draga. Najdraža statistička knjiga mi je "Kako lagati statistikom", ona je vrlo kratka, mala. Zanimljivo je da te agencije kod nas koje funkcioniraju i rade po principu da oblikuju stvarnost, ne da je istražuju, kao što bi bio red, čine to ipak vodeći određenim interesima, koji su čak možda i razumljivi. Izbori su svakih par godina, ovo sve drugo ti moraš raditi s velikim klijentima, veliki klijent je država. Država funkcionira tako da kontrolira barem 60 posto hrvatskog gospodarstva, pa onda eto, to mjerenje javnosti ponekad izgleda kao da držiš toplomjer u hladnjaku usred ljeta pa onda izvadiš ga i kažeš aha, 4 je, a vani 30, onda kad ga izvadiš, onda se toplomjer malo uskladi. Oni su sad izvadili te toplomjere, oni su morali to napraviti, jer izbori su tu na pragu. Ja očekujem puno bolji rezultat, zbog toga što sam na terenu i zbog toga što su oni pokazali već da oni ne griješe već u onome što ste vi nazvali statističkom pogreškom ili devijacijom od nekoliko poena. U svakoj statističkoj priči morate imati uzorak, on mora biti reprezentativan, pritom morate imati nekakvo mjerenje, morate imati one koji ta mjerenja analiziraju i izražavaju se u nekakvoj devijaciji. Oni griješe preko 100 posto. Dakle, ja sam stalno s tim ljudima. Kad sam bio i na 19 posto, opet se tu može igrati, ako netko može imati i 23, lako je da je on na 19, a ja na 23. Ako se bavimo statistikom, moramo uzeti nešto što je relevantno. Relevantno je da su oni imali predviđanja i za prošle predsjedničke izbore i za prošle parlamentarne izbore i da su stvarno pogriješili jako.

Da bi se dogodilo neko iznenađenje u vašem slučaju, velik broj HDZ-ovaca mora glasati za vas.

Ja računam na glasove svih ljudi koji razmišljaju svojom glavom.

Ali posebno ste se obratili HDZ-ovcima.

Danas jesam, zbog toga što se njihovo vodstvo ničim izazvano već nekoliko mjeseci referira na mene. Ne samo na mene, nego i na moju obitelj i vrlo to ružno rade.

Zašto?

To bi trebalo pitati njih. Vjerojatno osjećaju otkud puše vjetar i potencijalnu opasnost u političkom smislu. Ja apsolutno nemam ništa protiv članova bilo koje stranke, posebice HDZ-a i ne stidim se priznati da sam bio i član HDZ-a, međutim, mislim da ljudi koji su preuzeli taj HDZ i koji ga vode u proteklih nekoliko godina, pa čak i desetljeća, ne rade to na zasadima onoga što bi HDZ trebao biti i to članstvo vidi. Prema tome, računam li i na glasove HDZ-a? Apsolutno računam. I oni računaju na mene, da se odmah razumijemo.

Spomenuli ste kao jednu od mana Kolinde Grabar Kitarović to što je Plenkovićev kandidat. Je li to najgore što mislite o njoj?

Ne mislim ja ništa loše o bilo kome kao o političkom protukandidatu, opet sam to stekao dojam na osnovu onoga što smo svi skupa mogli vidjeti. Dakle, ako se vratimo nekoliko mjeseci unatrag, onda vidimo da je najavljena kandidatura koja će biti objavljena jednoga lijepog dana, a ustvari premijer je kandidirao aktualnu predsjednicu prije nego što se ona sama i kandidirala. Tako da od prvog trenutka ja je doživljavam, apsolutno kao i većina javnosti, isključivo kandidatom Andreja Plenkovića. I ne samo to, vidjeli ste i na nekim situacijama da on i govori na njezinim predizbornim skupovima, vidjeli smo u nekoliko situacija da predsjednica, koja nije stranačka, vratila je svoju iskaznicu i predsjednica je svih građana, svih stranaka, svih članova, da se pojavljuje isključivo na tim skupovima. Sve u svemu, najzainteresiranija osoba na ovome svijetu i u ovoj našoj državi za pobjedu gospođe Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima je Andrej Plenković. O tome njemu ovisi njegova politička karijera.

Kad se osvrnete na njen predsjednički mandat u proteklih pet godina, što smatrate problematičnim?

Mislim da je tu nečinjenje jedna od stvari koje treba svakako spomenuti, zato što bez obzira koliko je predsjednik fikus, bez obzira koliko on nema političke odgovornosti, bez obzira koliko može davati odličja i eventualno nekakva pomilovanja. Evo, za početak, ona nije pomilovala nijednog hrvatskog branitelja. Mislim da to nije bilo u redu. Ona se nije svrstala kada su bile u pitanju referendumske inicijative gdje je narod nešto tražio. Nitko nije predsjednici branio da se ona svrsta u tom smislu, što ja apsolutno želim raditi, dapače, želim biti na čelu toga. U tom smislu, mimo ovih nekih gafova koji se njoj omaknu tu i tamo, mislim da je najgora stvar to nečinjenje i onda pozivati na kontinuitet i tražiti još jedan mandat, jer kao nisam stigla sve napraviti i tretirati taj program koji bi trebalo izložiti kao listu želja u vidu pisma Djedu Božićnjaku. To je meni neozbiljno. Ovoj funkciji treba vratiti dignitet koji je totalno srozan nakon 2000. godine.

Što joj je konkretno bio posljednji gaf? Mislite li na pjevanje?

Ne mislim ja da je pjevanje gaf, međutim, za sve postoji razina. Ja dolazim iz tog svijeta, svi mi znamo kako to izgleda kada je lijepo, nenametljivo, kada je onako kako to priliči.

Biste li vi zapjevali da ste predsjednik?

Pa Bože moj, zašto ne, ali ne bih preuzimao mikrofon, ne bih oduzimao feštu i, s druge strane, pazio bih u kojim društvima pjevam, ne bih nikome pjevao baš "Sretan rođendan", ne mislim da bi ni pokojni predsjednik Tuđman nekome baš pjevao "Happy birthday", to je malo specifično. Treba paziti, danas svatko ima kameru na mobitelu i davati takve izjave... Zadnja izjava je bila da se pokojni predsjednik Tuđman trebao povući ranije. Ne razumijem to jednostavno.

Uputili ste oštre poruke prema Srbiji. Je li Kolinda Grabar Kitarović pogriješila pozivom Vučiću?

Gledajte, i gospođa Grabar Kitarović i gospodin Plenković, a u krajnjoj liniji i drugi protukandidat, gospodin Milanović, pa u krajnjoj liniji i gospodin Gordan Jandroković, oni su svi iz Ministarstva vanjskih poslova. Oni su bili profesionalni diplomati, ja sam bio karijerni, ja sam bio ugovorni, svega nekih dvije i pol, tri godine. Moram priznati, kad idete raditi u diplomaciji, onda definitivno valja proučiti Bečku konvenciju, i jednu i drugu, jedna definira diplomatske, druga konzularne odnose, i svi najveći mislitelji i stručnjaci diplomacije govore da se diplomat rađa pa onda se malo i doškoluje i obrazuje. Mislim da u tom smislu oni ne funkcioniraju na način kako bi to trebalo biti primjereno. Postoje službe, i te službe moraju pripremiti svaki sastanak. Na sastanku između ozbiljnih, eto na razini šefova država, mora biti sve usklađeno do te mjere da nema iznenađenja. Ako postoje iznenađenja, onda je netko nekoga prevario i onda to treba iskomunicirati. Dakle nemam ja problema, što je rekao Tuđman, sjesti za stol i pregovarati s crnim vragom, ako je to u interesu Hrvatske, ali to treba biti bolje pripremljeno. Ja sam to iznio danas vrlo javno i to su stvari koje će se tražiti u pregovorima sa Srbijom. Postoje neriješena pitanja i sa Slovenijom, postoje neriješena pitanja i s Crnom Gorom, ali ne vidim razloga zašto ne bi to kvalitetno pripremili. Pa u krajnjoj liniji postoje nekakve razine tajnosti tih susreta i onda kada sve bude spremno da bi bili svi zadovoljni, izaći s tim van. Ovako je to nanijelo puno štete Hrvatskoj, a i njoj samoj.

Naveli ste popis stvari koje Srbija mora ispuniti. Pitanje je hoće li to Srbija sve ispuniti. Znači li to da Hrvatska nikad neće dati suglasnost za članstvo Srbije u Europskoj uniji?

Postoje stvari koje se zovu bilateralni odnosi i postoje stvari koje se zovu multilateralni odnosi i to se sve može regulirati. Dakle, bilateralni odnosi su odnosi između nas i Srbije, multilateralni su ono kada smo mi dio Europske unije i postavljamo se prema nekakvoj zemlji budućoj članici, kao što je Srbija. Ona mora, kao što smo i mi, ispuniti najviše demokratske standarde da bi ušla tamo, ali bilateralna pitanja jednostavno i dalje ostaju otvorena, na njima treba inzistirati i definitivno Hrvatska treba procijeniti u kojem je to trenutku postigla određenu količinu sporazuma sa Srbijom ili s bilo kojom drugom zemljom, da bi mogla za nekoga dići ruku. Ja sam rekao one stvari za koje držim da su minimum. Ja ne vidim zašto bi hrvatska arhiva bilo čega bila u Beogradu, zbog čega? Zašto bi Beograd znao bolje čuvati hrvatske arhive nego mi?

To je arhiva koju treba prekopavati?

To je arhiva koju definitivno treba preseliti u Zagreb i dati našim znanstvenicima da je jednostavno prekopaju. Mi to tako zovemo. Mi to zovemo rudarenjem, u tom dijelu posla.

Biste li se vi susreli s Vučićem?

Ako je dobro pripremljeno, apsolutno.

Koliko je diplomatska poruka vašeg stožera prema SNV-u prijetnja?

Mislim da nema potrebe. To je osebujni način izražavanja moga šefa odnosa s javnošću, koji je čak svojevremeno izjavio da će njega malo lupiti po nosu, a sad po nosu, po ušima, po džepu...

Treba li Milorad Pupovac strahovati od vas kao predsjednika?

Za Boga miloga. Pa gledajte, ja sam Hrvat, kršćanin, katolik. U toj cijeloj priči najvažnija je stvar da sam ja odgojen tako da imam onoliko prava koliko ima najmanji među nama. Druga stvar, postoji razina na kojoj određene strukture moraju funkcionirati. Mi smo se tu malo zaigrali. Mi se igramo jedne situacije u kojoj se skrivamo iza velike sintagme koja se zove parlamentarna demokracija. I u toj cijeloj priči, znači, može se biti predsjednik Sabora s 808 osvojenih glasova, u toj cijeloj priči mi smo dali određena prava hrvatskim manjinama da oni po krvnim zrncima, bez obzira na broj glasova, ulaze u Hrvatski sabor. Oni nemaju nikakav imperativni mandat, međutim, onoga trenutka kada uđu u Sabor, ne može ih nitko više opozvati i oni nisu više samo predstavnici hrvatskih manjina u Hrvatskom saboru, pa se bave manjinskim pitanjima, oni se bave svim. Ja smatram da svaki hrvatski državljanin može biti biran i može birati i svaki hrvatski državljanin ima pravo to konzumirati. Ne smije biti ni privilegiranih niti smije biti diskriminiranih. To je za mene demokracija.

Bi li trebalo mijenjati izborni zakon?

Trebamo sjesti i razgovarati.

Izborne jedinice bi onda također trebalo mijenjati.

Apsolutno da. Puno se toga dogodilo u demografskom smislu, tako da neke izborne jedinice više stvarno nisu vjerodostojne. Da ne govorimo o tome da vidimo i u zadnjem sazivu Sabora toliko je bilo tog pretrčavanja iz jedne političke opcije u drugu. Pa današnja Vlada i današnji Sabor funkcionira na razini projektne suradnje, ne može tu ni biti ozbiljnih reformi kad svatko diže ruku onako kako mu...

To je malo i problem birača, dali ste glas osobi, osobi pripada mandat.

Dali ste glas listi. Samo jednoj osobi ste dali glas. Jedna osoba na listi ima preferencijalni status, sve druge su liste, sve drugo ovisi o šefu stranke. Ali dajte da se vratimo da ne ispadne da vam nisam odgovorio na ono što je izašlo iz mog stožera kad je u pitanju Srpsko nacionalno vijeće. Dakle, apsolutno nitko nema protiv nikoga ništa, dapače, meni se svašta prigovara i ja sam zadnja osoba na svijetu koja će nekome brojati krvna zrnca. Međutim, u ovom smislu treba gledati situaciju tako da SNV bi, ja se divim njima koliko oni novca imaju, da se mogu poigravati nekim stvarima kao što je paralelna kampanja, pa će onda oni nas učiti ćirilicu. Što se mene tiče, ti njihovi prijevodi mogu biti na kineskom, na čemu god hoćete.

Stekao se dojam da su vas ipak uspjeli malo podbosti, isprovocirati sa svojom kampanjom.

Ne, nisu me podboli, dapače, oni su meni za one koji znaju ćirilicu samo pomogli. Ja sam besplatno dobio još plakatnih mjesta koje sam inače morao kupiti. Ali ona nisu jeftina. Pritom srpska manjina u Hrvatskoj ima ozbiljnih problema. Ima dijelova gdje ljudi žive, to su starci, pa nema ni vode, nema ni osnovne infrastrukture. Ja mislim da bi SNV možda trebalo više računa povesti o tome, moralo bi više povesti računa o zaštiti kulturnog identiteta i kad već hoće to da se bolje razumijemo, ja mislim da je to uloga SNV-a, kao što je, ne znam, uloga Demokratskog saveza Hrvata ta u Srbiji. Zbog čega bi sada morali to stavljati na velika zvona? A mogu vam reći i zbog čega. Znači zbog toga da se odvuče pozornost od bitnih stvari. Je li to, za Boga miloga, uopće bitno, piše li nešto na ćirilici ili latinici.

Ljudi koji žive u Vukovaru vrlo plastično mogu osjetiti da je razlika velika.

Pustimo Vukovar. Vukovar je mjesto posebnog pijeteta, ali ja sam sad došao iz Istre, najnormalnije piše nešto na talijanskom. Živio sam i živim, često budem u Slavoniji, imate jako puno mjesta koja su napisana dvojezično, mađarskim jezikom isto tako. Danas na skupu mi smo bili u velikoj dvorani, u maloj je bila Češka beseda, slikali smo se, pjevali smo neku pjesmu zajedno. Ne vidim razloga praviti od nečega tako veliku stvar. Hrvatska zemlja je zemlja koja je po Ustavu zemlja hrvatskog naroda i njezinih nacionalnih manjina, službeni jezik je hrvatski, službeno pismo je latinica. Ako netko želi provocirati i dizati to na razinu da bi sad davao tome toliki značaj, kao da se mi bolje razumijemo, pri tome prolaze velike i krupne stvari, koje oni ne rješavaju, onda je naša uloga da kažemo tim ljudima dobro ako sad ovi ljudi koji trenutno vladaju nisu u stanju s vama ozbiljno razgovarati o ozbiljnim stvarima, onda ćemo to napraviti mi.

Je li diplomatski potez slati vojsku na granicu, jer koliko onda fali do žice i koliko se razlikujemo od onih koje svijet kritizira?

Dobro, je li diplomatski potez tvrditi da nema nikakvih problema?

Tko tvrdi da nema nikakvih problema?

Država kaže, cijela Vlada govori da nema nikakvih problema, pri tome se događaju štete. Kad se državi kaže ajde vi obeštetite onda ove kojima je učinjena šteta, onda ujeo vuk magare, ne postoji problem. Problem postoji i oni zabijaju glavu u pijesak. Taj problem je evidentan, na razini cijele Europe.

Je li vojska rješenje?

Ako policija ne može zaštititi cijelu granicu, a Hrvatska ima jako dugačku granicu, takva je kakva je, onda moramo upregnuti sve službe koje su u stanju to napraviti, zašto ne i vatrogasce. Nije tu problem u činjenici da treba angažirati ili ne treba angažirati vojsku. Vojska je na to spremna, vojska je za to obučena, možda bi joj i dobro došlo.

Onda dovlačimo duge cijevi.

Dobro, pa duge cijevi su i na granici između Njemačke i Austrije. Ja bio neki dan. Stoje ljudi, zaustavljaju te.

Ali u kontekstu gdje se događa da pokoji migrant dobije metak.

U kontekstu običnog graničnog prijelaza Passau, u kontekstu običnog graničnog prijelaza kod Salzburga. Dakle, nije to baš, jednostavno, situacija je takva i ja razumijem ljude koji tvrde da to treba riješiti na izvorištu i slažem se s tim. Međutim, mi imamo objektivni problem i taj problem se sastoji u tome da policija više ulaže krajnje napore da kontrolira tu granicu.

Jesu li preblagi prema migrantima?

Ja mislim da policija obavlja svoj zadatak i svoju ulogu jako dobro. Ako se dogode određeni propusti i incidenti, pa čujte, to se uvijek dogodi. To je kao da mene pitate, ja dođem svojevremeno negdje raditi koncert pa se dogodi nešto tamo, to je stvar policije, nije to stvar pjevača, ni vaša ni moja. Dakle, u ovom slučaju ja smatram da policija radi najbolje što može, ako se dogodi neki incident na nama je da taj incident prepoznamo, da sankcioniramo onoga tko je napravio i da budemo ono što moramo biti. Moramo biti uljuđena zemlja koja prepoznaje da su neki od tih ljudi stvarno izbjeglice. Pa i mi smo bili, i trebamo im maksimalno pomoći. Moramo razumjeti da su neki od tih ljudi politički azilanti, dapače, prema njima se treba tako odnositi. Ali moramo razumjeti da je jedan dio emigranata ili migranata, koji žele prelaziti granicu neautorizirano. To ne postoji. Postoji zakon o boravku i kretanju stranaca, postoje zakoni kojima se to regulira, to si nijedna zemlja ne može dopustiti. Dakle, i ako mi govorimo Hrvatska nije ograđena, je, samo je ograđena od Mađarske i Slovenije.

Vratimo se na poruke sa skupa. Kažete otići ćete ako vam građani pokažu palac dolje. Vi zapravo od referenduma, prvi referendum bi trebao biti Ovršni zakon, zapravo radite referendum o sebi.

Da, to je ono što mislim da bi trebalo uvesti u hrvatsku politiku i gospodarstvo, kojim zapovijeda nemušta hrvatska politika, obavezno. To je odgovornost. Odgovornosti nema. Ako pogledate u političkom smislu, imali smo nekoliko situacija gdje ste vi, novinari, bjelodano dokazali da neki od ljudi, članova Vlade, krše zakon, rade stvari koje nisu primjerene i njih je bjesomučno branio premijer do zadnje kapi.

Ako povezujete svoju funkciju s pitanjem Ovršnog zakona, zapravo činite predsjedničku funkciju izrazito nestabilnom.

Ja smatram da je proces izgradnje demokracije proces koji nije čarobni štapić pa će biti od danas do sutra. Mi smo iz jednog entuzijazma, euforije i želje za promjenom prešli u nekakvu letargiju. Treba to malo uzburkati, zašto da ne. Zašto ne bi bila situacija takva da svatko od nas ima nekakvu odgovornost? Kod nas je odgovornost svedena na minimum. Izgovorena riječ nema odgovornost, postupci ljudi koji vode Đuru Đakovića, upropaste ga, odu u nekakvu drugu firmu, nema odgovornosti. Kad ste zadnji puta čuli da netko ima odgovornost? Nema.

Drugim riječima, ako građani kažu ne onoj varijanti koju vi predlažete na referendumu, vi odlazite s predsjedničke funkcije?

Apsolutno. Znači, nije to nikakva novost u političkom svijetu niti u političkoj povijesti. To je normalna stvar. Charles de Gaulle zbog nekakvog nebitnog uvjetno rečeno referenduma o preustroju lokalne uprave i samouprave. Ukoliko nema tog osjećaja, te vibre između čovjeka koji obnaša dužnost predsjednika Republike Hrvatske i naroda, pa to moramo zaustaviti. Što nama vrijedi što mi imamo sada i Vladu, imamo i parlament i kao naoko sve lijepo funkcionira, međutim, svi su nam rezultati poražavajući, demografski su užasni, gospodarstvo stagnira i mi ćemo sada još godinu dana sve to skupa gledati, jer je lege artis, sve je po zakonu. I predsjednik isto. Znači, sad će netko tamo još pet godina sjediti i bit će protokolarna figura, koja se neće ni u što petljati, ogradit će se sanitarnim kordonom. Ja vam dolazim iz realnog sektora. Kod nas to tako ne ide. Kod nas ti moraš raditi u vinogradu, ti moraš napraviti grožđe i mora biti nekakva odgovornost. Pritom moraš imati blagoslov dragoga Boga. Isto je tako i u nekim drugim firmama u kojima ja radim. Ne može bez odgovornosti.

Niste jedini koji po pojedinim pitanjima zagovara neka radikalna rješenja. Je li 11 kandidata previše za zemlju koja broji jedva četiri milijuna kandidata?

Kako bi rekao jedan od mojih protukandidata, upravo tako.

Nije vam simpatičan Mislav Kolakušić?

Ne da mi nije simpatičan, nego mi je simpatično kako on to kaže, upravo tako, bez obzira slaže li se ili ne. Ja volim činjenicu da je demokracija iznjedrila mogućnost da možemo različito misliti. Ja volim činjenicu pluralizma, ali ne volim kada netko s tim manipulira. Mi imamo jako puno rupa upravo u tim nekakvim segmentima u kojima imamo kvote. Recimo, kvota, broj potrebnih ljudi za referendum. To je kao zakonom nešto propisano, ali broj potrebnih ljudi koji su potrebni da izađu na taj referendum, e to smo morali nešto smanjiti pa de facto treba nam 10 posto birača da bi raspisali referendum, izađe jedan čovjek i referendum je prošao ako je on glasao za. To je meni čudno. Kako glasamo za saborske zastupnike? Na način da eto opet glasujemo da nekakva relativna većina to donosi, ali dvije trećine svih zastupnika mora glasovati za ustavnog suca. Znači, u svakom tom području mi pravimo problem. Kad je u pitanju predsjednik države, treba skupiti 10.000 potpisa. Manipulacije s tim potpisima su vrlo vidljive. Dakle, netko na tri štanda, gdje nitko nikada nije vidio ljude, skupi preko 10.000 potpisa.

Što to znači, da treba taj cenzus napraviti višim, da treba biti stroža kontrola?

Opet bi malo trebalo postrožiti kontrolu, za početak. Vi ako predate i dva milijuna potpisa, provjerit će se do 10.000, možda nešto da se vidi da vi zadovoljavate taj, tko će sve to brojati.

Gdje biste digli tu granicu?

Sad me pitate stvar o kojoj nisam previše razmišljao, ali ne znam, ja mislim da bi jedno 50.000 potpisa ili barem 40.000 potpisa trebalo prikupiti da bi se čovjek kandidirao za nešto gdje treba dobiti milijun glasova.

Nije li to malo suprotno od vraćanja Hrvatske narodu?

A ne, dapače. Mi sad imamo ozbiljnih kandidata dvoje, troje, četvero, a ovo ostalo su sve kvazi kandidati. Upitno je svašta tu, kojim su razlogom, tko ih plaća, tko ih financira, odakle su potpisi. Ali nema veze, recimo da su jednim dijelom i tu da bi naudili nekim drugim kandidatima. Ovo je vraćanje Hrvatske narodu. Ja ću sad izgovoriti nešto što nisam nikada komunicirao, ja bih uveo odgovornost prema svakome biraču. Ako je demokracija, ako su izbori, pa to je festival demokracije. To je razlog za slavlje. Onaj glasački listić je nevjerojatna jedinica količine neovisnosti i demokracije po osobi i to svatko od nas mora konzumirati i biti sretan. Pa nismo više u onom sustavu imamo jednog kandidata, jedna je stranka, jako se to meni ne sviđa. Jedan vođa, jedna stranka, on će sve odlučiti. Zar nije to lijepo? Idemo od toga napraviti festival demokracije i slobode.

Ali ta teza otkud se pojavio neki kandidat možete na svakoga primijeniti. Vi isto, pjevač, ide vam dobro u tom poslu. Što vam to treba? Zašto ste se vi pojavili na političkoj sceni?

Pa svi smo mi na političkoj sceni. I vi ste na političkoj sceni, ne možete to tako promatrati. Ili postoji neka škola za koju ja ne znam, gdje se završava za političara. Ja znam jako puno ljudi koji se bave različitim poslovima. Tko kaže da ne može, imali smo i bravara političara, doktora povijesti političara, šaljivdžiju političara. Svašta mi imamo i to je normalna stvar. Imali smo u svijetu glumca političara.

Što se to događa kod čovjeka koji jednom uđe u politiku, pa izađe iz politike da bi onda opet pokušao ući u politiku i to na najvišoj razini?

Ja smatram da tu nema vrata, sad sam izašao, sad sam ušao. Mi smo neprestance u politici, samo je pitanje koliko ćemo se angažirati. Ja imam dojam da su svi oko mene jako važni i ja im na tome čestitam, aktualna predsjednica, bivši premijer, sudac i pjevač. S tim da se to pjevač izgovara uvijek na način kao da to ispada da je to nekakav niži oblik postojanja. Meni to na neki način smeta, zbog toga što ja smatram da su pjevači ljudi koje je ipak malo dotaknuo Bog, pogotovo ako su pri tome još i autori, pa su kantautori.

Trebali ste malo bolje objasniti svoje motive, zar ne?

Pa samo odgovornost, dovoljno je odgovornost i želja da vratiš nekome ono što ti je pomoglo da postaneš to što jesi.

Zbog odgovornosti prema društvu ste vi spremni svoje milijune, koje ste zaradili, potrošiti?

Pa bih li ja bez toga društva zaraditi te milijune? Pa nisam ih ja zaradio na način da sam posredovao nekome u nekakvim poslovima. Nisam ja to zaradio u državnoj upravi. Dakle, u Njemačkoj je, recimo, normalno da veterinar bude predsjednik udruge za zaštitu životinja u nekakvom selu. Ti moraš u jednom trenutku fokus sa sebe prebaciti na zajednicu, samo je pitanje koliko će zajednica moći to prepoznati to i prepoznaje li to. Mislim da je taj ekskluzivitet, koji oni drže za sebe pa meni poručuju neka se ja bavim svojim poslom, a oni će raditi odgovoran posao. Za Boga miloga, pa to je odgovoran posao. Kakav je odgovoran posao, djeca ne idu u školu 36 dana? Onda se ti pojaviš kao frajer i kažeš sad ćemo mi to riješiti i kao vuk sit, ovce na broju. Da, ali onda pastir u zatvoru. Nemoguće.

Da bi netko duže preživio na političkoj sceni, potrebni su mu dobri savjeti, dobri prijatelji. Jako ste često odgovarali na pitanje o Mati Radeljiću. Možete li jamčiti da, ukoliko dođete na Pantovčak, Mate Radeljić neće biti u vašem timu?

Možete li vi meni dati jedan razlog zašto Mate Radeljić ili bilo tko drugi ne bi trebao biti tamo? Ja razumijem taj interes javnosti i to pitanje. Ja sam odgovorio uvijek i odgovorit ću opet. Dakle, što se tiče gospodina Mate Radeljića, kao i velikog broja drugih ljudi koje poznajem, ne samo u javnom prostoru, s mnogima sam kontaktirao i razgovarao i dali su mi dragocjene savjete. U krajnjoj liniji i on. On je radio tamo ne jedan dan, radio je tri ili četiri godine pa su ga maknuli otamo. Nisam još uvijek uspio saznati koji je to krimen koji je napravio, očito vi znate, ja ne znam, ali bih volio da mi to netko kaže. Definitivno mogu reći da, kada budem došao na Pantovčak, da ću napraviti inventuru svih onih ljudi koji tamo rade. To je normalno, ne zbog toga što je došla nova metla pa bi nešto maknula. Ja sam uvjeren da tamo postoji veliki broj ljudi koji vrlo profesionalno obavlja svoj posao, ali onaj dio, koji se pogotovo odnosi na te savjetnike, definitivno ću provjeriti i definitivno ću tražiti da budu ljudi kojima ja vjerujem. Međutim, ne na način da onda te savjetnike koji su sada ostavljam, što se događa i na HRT-u i na puno mjesta, pa onda dovodiš nove i povećavaš ih i hipertrofiraš tu cijelu birokraciju, državni aparat, nego na način da zahvalim. Mislim da bi to bila elementarna pristojnost. A kad je u pitanju konkretno gospodin Mate Radeljić, ja smatram da je čovjek koji zna taj svoj posao vrlo dobro, nisam do sada uspio saznati koji je krimen napravio, ali vjerujem da ću biti u poziciji pa ćemo onda moći vi i ja kompetentnije moći razgovarati na tu temu.

Ja ću ovaj odgovor shvatiti kao ne. Ne isključujete mogućnost da jednog dana on bude s vama na Pantovčaku, ukoliko dođete tamo.

Ja se do sada nisam nikada nikoga odrekao. Mene su se odrekli mnogi. Neki su bili izbačeni iz stranaka, jer su mi davali podršku, ne zbog toga što kalkuliram, igram ispod stola. Meni je najmanji problem reći ne pa to napraviti drugačije. Dakle, ja sam preodgovorna osoba da bih tako postupao. Tako se ne radi, u biznisu se tako ne radi. U poslu iz kojeg ja dolazim, dakle, iz realnog sektora, se ne može raditi tako da si isključiv ni u čemu. Dopustite mi da vi to tumačite kako vi hoćete, vaši gledatelji kako oni hoće, ali, ponavljam, dok ne napravim ozbiljnu inventuru svega što se događa i što se događalo, i što narod treba znati. Ono što ću napraviti, definitivno, to ću napraviti javno. Dakle, što god se bude događalo, birači će znati što se događa.

Jedno ideološko pitanje, s obzirom na vaš svjetonazor. Hoćete li biti na idućem Hodu za život?

Ni to nije nikakva tajna. Već su me to pitali. Taj ideološki set pitanja kod nas je vrlo osebujan, uvijek se svodi na dva-tri pitanja ovoga tipa, pa se malo ode u razdoblje'41.-'45., jer prije toga nije bilo svijeta, i ja sam na njega odgovorio pa ću odgovoriti opet. Ja stvarno uistinu podržavam život i jesam za život i čovjek sam koji će, ako ga budu pozvali na taj Hod za život, definitivno i doći. Ja ću biti prvi hrvatski predsjednik koji će sudjelovati u tom Hodu za život, naravno ako me organizatori pozovu.

Ako ne uspijete u ovoj utrci, gdje se vraćate?

Za razliku od svih ovih drugih mojih političkih takmaca koje sam stekao u zadnjih nekoliko mjeseci, ja ću se za pet godina, ako se ne budem odlučio ponovno kandidirati za predsjednika države, bez obzira koliko to bahato zvučalo, imati gdje vratiti, jer stvarno imam nekoliko poslova i ti poslovi su meni vrlo dragi. Ja sam sve svoje poslove, hvala Bogu, uspio složiti tako da sam sve svoje hobije pretvorio u posao i uspio sam ih posložiti tako da su samoodrživi. To bih volio napraviti i kad je u pitanju cijela ova naša lijepa zemlja.

Nećete se vratiti u neku političku priču?

Za razliku od ovih koji mi šalju takve poruke, mene više zanima ajte pitajte njih gdje će se oni vratiti. Gdje će se vratiti Andrej Plenković? Ja sam biznismen, imam tih svojih nekih firmi, nikoga od tih tamo ljudi gore ne bih zaposlio u svojoj firmi. Nikada im ne bih dao posao zbog toga što smatram da bi napravili više štete nego koristi.

Kažete da imate svoje poslove, isključujete li onda daljnji politički angažman ako ovaj ne uspije?

Ja sam rekao i danas na skupu i mislim da nije ništa preambiciozno, bilo bi dobro nakon ovih predsjedničkih izbora koji su još jedan test i unutarstranačkih demokracija i svega toga što se događa kod nas u političkom životu, bilo bi dobro, s obzirom da će to biti ozbiljna poruka gospodinu Andreju Plenkoviću, jer on je čovjek koji je kandidirao gospođu Grabar Kitarović za još jedan mandat, bilo bi dobro da Vlada podnese ostavku, da se raspusti Sabor i da se raspišu novi parlamentarni izbori. Definitivno nemam namjeru sve ovo što sam napravio do sada, a bili ste i na skupu, ostaviti ljude na cjedilu i taj narod koji jednostavno vapi za promjenama. Dakle, nema više nazad, kad je politika u pitanju.

Imate li u vidu ime stranke koju ćete formirati?

Nemam. Možemo se sad vi i ja probati dogovoriti. Ja sam mislio nešto da bude kao simpatično svima ljudima, da objedini sve. Imate vi neku ideju? Šalim se. Ja se silno radujem ovim izborima, sve pozivam da izađu na te izbore, neka daju glas kome god hoće. Bilo bi dobro da se dogode promjene. Ovo je za mene jedno sveto, veliko vrijeme, ja sam tako odgojen. Mi smo u Adventu, radujem se izborima, radujem se Božiću, radujem se novoj godini, bit će što Bog bude htio, i što hrvatski narod bude htio. Ja sam uvjeren, hrvatski narod nikada nije pogriješio, Boga nikad nije ostavio, neće ni ovoga puta, 22. prosinca će biti jedno veliko slavlje koje je ovaj narod zaslužio i zavrijedio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara