IMA JEDNA dobra karikatura koju vrijedi prepričati: Klasična londonska ulica, lik ulazi u taksi i na brzinu kaže: "Waterloo!" Taksist upita: "Stanica?" Ovaj odgovori: "Da, mislim da sam prilično zakasnio za bitku…"

To što je, eto, zakasnio na bitku, ne 1815. već 1991., muči i Miroslava Škoru – čovjek sasvim legitimno nije sudjelovao u Domovinskom ratu s puškom, kao što uostalom nije ni većina građana. Da je i bio u Hrvatskoj, vjerojatno bi završio u nekoj "Art Gardi" kao pjevač i zabavljač jer u takva mračna vremena svakom zapovjedniku čovjek koji zna opustiti i zabaviti ljude vrijedi više s mikrofonom nego s puškom.

No, Miroslav Škoro je kandidat desnice. A desnica u Hrvatskoj nikako da dođe na zelenu granu što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu. Uostalom, i sadašnja desna vlada ima neobičnih likova, od anemičnih i nesposobnih za služenje vojske, pa sve do bivših podoficira JNA. Imali su naši desničari taj problem i prije – SDP-ova vlada je svojevremeno imala u registru duplo više dana u borbenom sektoru od prethodne HDZ-ove.

Kada lupa, onda stvarno lupa…

Taj, recimo tako, "nedostatak" vojnog sudjelovanja za njegovo biračko tijelo Miroslav Škoro odlučio je ispraviti potpunom glupošću. Je da se u predizbornoj kampanji lupa, ali ovaj je stvarno lupio. U 2019. godini predsjednički kandidat Miroslav Škoro govori: "Nije normalno na Trpinjskoj cesti u Vukovaru prije tužne obljetnice poručivati Vukovarcima da su ratovi gotovi. Nije normalno ignorirati njihovu bol. Nije normalno okretati glavu od činjenice da ti ljudi još uvijek traže svoje nestale i svakoga dana po gradu susreću ratne zločince koje hrvatsko pravosuđe do dana današnjeg nije kaznilo."

On se tom objavom referirao na predizborni plakat SDP-ova predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića na Trpinjskoj cesti u Vukovaru na kojem piše: "Normalno, ratovi su gotovi."

Rat je odavno završio. Štoviše, pobijedili smo

Koliko god Milanović imao kampanju koja podsjeća na lošu kopiju Alana Forda, ono što je Škoro izgovorio glupo je, pa i opasno na više razina. Rat je, naime, davno završio. Uskoro ćemo slaviti četvrt stoljeća od kada su hrvatski tenkovi ušli u Knin, a srpska paradržava je izbrisana s lica Zemlje. Više od 20 godina je prošlo i od mirne reintegracije – možda najvećeg političkog uspjeha Franje Tuđmana, kada je hrvatska vlast preuzela Vukovar i preostale okupirane teritorije bez jednog metka i žrtve, čime je uspostavljena teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske. Rat je davno gotov. Štoviše, pobijedili smo. U međuvremenu, čak smo ušli u NATO i EU, bivši agresor je izgubio i Kosovo, a nekada moćna vojna sila Srbije ovisi o ruskim poklonima. Djeca rođena u doba mirne reintegracije Podunavlja danas završavaju petogodišnje fakultete…

Čemu onda usred predizborne kampanje pričanje o tome da rat nije gotov? Pa upravo na Trpinjskoj cesti treba reći da je Domovinski rat davno gotov, pokloniti se onima koji su izgubili život u obrani Hrvatske, ali i biti ponosan jer je to danas dio Hrvatske. Agresor u svom naumu nije uspio!

Svi ratovi ostavljaju tužne uspomene i otvorena pitanja dugo nakon završetka

Naravno da nakon rata ostaju otvorena pitanja i tužne uspomene, da se još ne zna sudbina mnogih nestalih, no to s činjenicom završetka rata nema nikakve veze. Nestalih ima nakon praktično svakog rata, a zločinci se love još desetljećima – pa čak i danas traju suđenja nekim preostalim nacistima za rat dovršen 1945. godine. Tragovi ratova dugo traju – prije par godina se pisalo po portalima kako Sjedinjene Američke Države isplaćuju još jednu mirovinu iz Američkog građanskog rata (ženi od preko 80 godina, koja je smanjene radne sposobnosti, a dijete je veterana iz tog rata od prije 150 godina), isplaćuju nekoliko tisuća obiteljskih mirovina iz Prvog svjetskog rata i tako dalje.

Što se tiče neprocesuiranih zločina i zločinaca u Vukovaru – pa trebalo bi pitati upravo HDZ koji je nekada bio Škorin politički mentor zašto se teški zločini od mučenja zarobljenika do silovanja nisu procesuirali još sredinom 90-ih, zašto su mnoga zlodjela pogrešno i namjerno trpana pod Zakon o općem oprostu koji se (da ponovimo) odnosi samo na oružanu pobunu i klasično ratno djelovanje, a nikako ne na zločine nad zarobljenicima i civilima! To pitanje se samo i jedino može uputiti stranci koja je bila alfa i omega 90-ih: HDZ-u, i to baš negdje u vrijeme kada je upravo Miroslav Škoro bio generalni konzul Republike Hrvatske u Pečuhu. Valjda se i od te faze Škoro želi ograditi.

Škoro je prokockao šansu

Ako je i od Škore – puno je. Koristiti vukovarsku tragediju kao dio kampanje jednostavno je ispod svake razine. Tražiti da se zločini sankcioniraju (pitanje iznimno široko i krivo tumačenog općeg oprosta nije razjašnjeno!) je legitimno, tražiti da se od Srbije zahtijeva da kaže gdje su nestali, jer neke podatke sigurno krije, također je legitimno, ali tvrdnje da rat nije gotov nešto su sasvim drugo. Rat je davno gotov. Pobijedili smo. Kako je Gotovina rekao, okrenimo se budućnosti.

Od školovanog i elokventnog Škore mogla je nastati klica nekakve nove, suvremene klasične hrvatske desnice. Ali on po ratu, sve da bi se dodvorio ponekom postotku krajnje desnih birača. A lijepo je Škoro mogao, kao poduzetnik i doktor ekonomije, Milanoviću spustiti podacima o ekonomskoj štetnosti njegove vlade, predstečajnim nagodbama i drugim vrlo aktualnim primjerima.

Što reći – bit će Škoro zasluženi izborni gubitnik, još jedan od onih bezličnih likova s desnice koji nemaju drugih tema osim lupetanja o ratu, malo Domovinskom, malo Drugom svjetskom, davnim ratovima u kojima ionako nisu sudjelovali.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala