Slučaj Stepinac: Kako su desničari dokazali da nemaju pojma o Crkvi

Slučaj Stepinac: Kako su desničari dokazali da nemaju pojma o Crkvi
Foto: Index/EPA

PAPA Franjo je zaista papa ovog stoljeća. Čovjek širokog obrazovanja i životnog iskustva. Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu kao dijete talijanskih imigranta (tako da ima i talijansko državljanstvo). Zanimljivo, prvo je diplomirao kemijsku tehnologiju, a onda je odlučivši se na svećenički poziv završio humanističke studije pa potom i filozofiju te na kraju i teologiju. U međuvremenu je predavao književnost i psihologiju.

Dijete imigranata, čovjek s diplomom i prirodnih i humanističkih znanosti, čovjek odrastao u zemlji golemih socijalnih razlika, političkih diktatura i svakakvih nepravdi, pokazao se kao čovjek koje bitno usmjerava rad Katoličke crkve u ovom stoljeću. Kao čovjek s diplomom prirodnih znanosti odbacio je pseudoteorije o "inteligentnom dizajnu", želeći pokazati kako vjera i znanost nisu u sukobu. Kao čovjek koji se u životu nagledao svakakvih nepravdi i koji zazire od vanjskog pokazivanja sjaja i bogatstva, zalaže se i za socijalnu pravdu i za siromašne i za izbjeglice.

No taj isti Papa dobio je mnoge negativne komentare hrvatske desnice i klerikalnih krugova kada je na pitanje novinara Silvija Tomaševića o proglašenju blaženog Alojzija Stepinca svetim odgovorio: "Povijesni slučaj je ovaj: kanonizacija Stepinca. Stepinac je čovjek s vrlinama. To je Crkva izjavila time što ga je proglasila blaženim. Može ga se moliti. On je blažen. Ali u određenom trenutku procesa kanonizacije došlo je do nerazjašnjenih točaka. Riječ je o povijesnim točkama. I ja koji trebam potpisati kanonizaciju s mojom odgovornošću molio sam, promišljao, tražio savjet i onda sam vidio da trebam pitati pomoć Irineja (patrijarha Srpske pravoslavne crkve, op.a.). Irinej je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao. Osnovali smo zajedno povijesnu komisiju. Radili smo zajedno. Jer i Irineja i mene jedino zanima istina. Ne pogriješiti. Čemu služi jedna izjava o svetosti, ako nije jasna istina? Ne služi nikome. Znamo da je (Stepinac, op.a.) dobar čovjek, da je blaženik, ali da se učini ovaj korak ja sam tražio pomoć Irineja da se učini istina. Izučava se. Najprije je osnovana komisija koja je dala svoje mišljenje. Ali sada se izučavaju druge točke. Produbljavaju se neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne plašim istine. Ne plašim se. Samo se plašim suda Božjeg. Hvala."

Katolička crkva nije nacionalna crkva

Izjava je dovela do zgražanja priličnog dijela hrvatske desne scene - ali to zgražanje govori ponajviše o činjenici da ta scena ne razumije širinu i način djelovanja Katoličke crkve. Kao prvo, Katolička crkva je globalna crkva. Za razliku od pravoslavnih, nije ničija nacionalna crkva koja bi eventualno gledala samo nečije nacionalne interese. Katolička crkva je tu skoro 2000 godina i razmišlja ne samo unatrag, kao naši političari, nego i barem 1000 godina unaprijed. Otvorena je svima: Hrvatima, Romima, Srbima, crnima, bijelima, zdravima, bolesnima… Otvorenost svim ljudima svijeta je među osnovama njenog poslanja.

Koliko Katolička crkva razmišlja o budućnosti govori i činjenica da se na skupovima znanstvenika na temu izvanzemaljskih civilizacija često nalaze i predstavnici Katoličke crkve, mnogi i sami kvalitetni astronomi i biolozi. Na pitanje što ako nađemo inteligentan život u svemiru, jedan je od njih navodno odgovorio: "Pa, kao i uvijek - poslat ćemo misionare."

Katolička crkva se bavi cijelim svijetom: bavi se i Azijom (samo Filipini imaju preko 83 milijuna katolika), bavi se i Afrikom u kojoj katolicizam najviše raste (samo Demokratska Republika Kongo ima preko 43 milijuna katolika). Katolička crkva je organizacija otvorena svim ljudima koji je prihvaćaju. Nije u pitanju pravoslavna nacionalna crkva okrenuta svojoj državi i naciji!

Ono što sada rade neki desni komentatori i posebno neuka ekipa koja komentira po Fejsu - negiraju Papu i neke hrvatske nacionalne vrijednosti žele nametnuti Svetoj Stolici - upravo je ono što je tražio Tito, a odbijao Stepinac! Koja ironija!

Politika Katoličke crkve je umjerena i spora - ali dugoročna

Katolička crkva itekako prati sva politička događanja, ali ništa ne radi na brzinu. Svjesna je važnosti politike i sama često daje i političke poruke, ali pri tome nikada ne brza. U sadašnjem trenutku velikih političkih previranja u pravoslavlju, Sveta Stolica sve itekako prati. Naime, carigradski patrijarh (koji, najkraće rečeno, u pravoslavlju ima nešto veći značaj od ostalih) priznao je neovisnu pravoslavnu crkvu u Ukrajini, što se, naravno, nije svidjelo Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja je, opet, u jako dobrim odnosima s državom. E sada, kako su Rusi jaki tako su se stoljetni odnosi poremetili.

Je li to politika? Jest. Naravno da je sve vezano za politiku. Sveta Stolica (vrh katoličke crkve; Država Vatikanskog Grada je drugo, makar ista osoba, papa, vodi oboje) očito želi poboljšati svoje odnose s pravoslavnim crkvama. Pitanje Stepinca se tu pojavljuje kao političko pitanje, a Katolička crkva može čekati. Nekoliko godina, ili čak i nekoliko desetaka godina, za takvu organizaciju ne znači ništa.

Je li Stepinac mogao učiniti više?

Blaženi Alojzije Stepinac bio je, naravno, čovjek sa svim svojim vrlinama i manama. Činjenica je da je pozdravio osnivanje NDH, ali činjenica je i da je prvi koji je javno istupio protiv ratnog zločina ustaša u Glini, u svibnju 1941.: "Ovaj čas primio sam vijest da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću da podignem svoj glas i kažem da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno pa Vas molim da poduzmete najhitnije mjere na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti."

Prosvjedovao je i protiv toga da Židovi moraju nositi židovski znak. Godine 1943. napisao je kako je "sramotna ljaga čitavi Jasenovac". Na blagdan Krista Kralja, 25. listopada 1942. govori otvoreno protiv rasnih teorija: "Prva stvar koju tvrdimo jest, da su svi narod pred iznimke pred Bogom ništica. (…) Drugo što tvrdimo jest, da svi narodi i rase potječu od Boga. Stvarno postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa. (…) Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka."

Je li mogao učiniti više? Poznato je da Stepinac i Pavelić nisu bili u dobrim odnosima jer nadmen i slave željan poglavnik nikako nije trpio Stepinca. Da je Stepinac htio više, u tim vremenima bi možda i sam ostao bez glave ili završio u Jasenovcu. Imao je predratni čin jugoslavenskog poručnika, što se moglo iskoristiti protiv njega. Dodatno, ne treba zaboraviti da je i sam Vatikan priznao NDH samo de facto, a de iure je održavao diplomatske odnose s jugoslavenskom vladom.

Za razliku od Pavelića koji je pobjegao, Stepinac je ostao u Zagrebu čekajući novu vlast. Bio je uhapšen pa pušten. Dana 4. lipnja 1945. sastali su se Tito i Stepinac. Zanimljivo, dva dana ranije Tito se na sastanku s klerom sam izjasnio kao "Hrvat i katolik", no tražio je više samostalnosti za Katoličku crkvu u Hrvatskoj. Stepinac je odbio takvu mogućnost objašnjavajući kako katolik ne može mimoići svoju vrhovnu vlast, Svetu Stolicu.

Papa ne želi političke implikacije

Da ne duljimo, blaženi Alojzije Stepinac će vrlo vjerojatno biti proglašen svetim, no poruka je jasna - Papa ne želi da taj potpis danas ima negativne političke implikacije. Je li tome tako zbog vrlo složenih odnosa među pravoslavnim crkvama s kojima Papa ne želi izgubiti uspostavljene dobre odnose, je li se uza sve što je napravio pozitivno Stepinac ipak malo previše fotografirao sa saveznicima nacista pa se želi sačekati vrijeme kada će ljudi prema Drugom svjetskom ratu imati manje emotivan odnos, kao što ga danas imaju prema Prvom svjetskom ratu, ili je u pitanju neka treća priča - možda nikada i ne doznamo. Nije to Hrvatska pa da državne tajne cure kako se kome svidi. Tražiti od Pape da se odluka prelomi znači ne razumjeti kako Katolička crkva funkcionira. Kamo sreće da naša politika barem malo funkcionara na isti način…

Ovako naša desnica pokazuje kako je politički nezrela i nenačitana te kako uopće ne razumije odnose i funkcioniranje Crkve kojoj pripada. Možda bi mogli početi s prvom lekcijom: širenjem ljubavi, tolerancije i razumijevanja među svim ljudima svijeta. A žele li više neovisnosti od Vatikana i Pape, onda su na tragu onoga što je zagovarao Tito, a ne Stepinac. Povijest se, čini se, voli poigrati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara