Foto: Hina

O SMRTI Fidela Castra porazgovarali smo sa nekoliko domaćih političara različitih uvjerenja. O tome liku i djelu Fidela Castra, njegovom životu, vladavini, Kubi, ali i ostavštini, pričali smo s SDP-ovim Bojanom Glavaševićem, nezavisnim Željkom Glasnovićem i HSS-ovim Krešom Beljakom.

"Castro je nedvojbeno jedna od najprepoznatljivijih ličnosti 20. stoljeća. Nije bio demokrat i u tom smislu ne slažem se s njegovim političkim pogledima. Njegova smrt definitivno obilježava kraj jedne ere za Kubu, ali mislim da nema neku veću težinu za svijet i Hrvatsku. Oko njegovog lika i djela postoji jedan kult ličnosti koji mi se ne služa i mislim da zaslužuje objektivno povijesno valoriziranje. To su ljudi koji su pokretali revolucionarne promjene, ali su nerijetko te promjene završavale u totalitarnim režimima. Takve stvari treba pažljivo valorizariti", kaže SDP-ov zastupnik Bojan Glavašević.

Nezavisni Željko Glasnović opisao je za Index svoje dojmove s Kube na kojoj je bio osamdesetih godina.

"Ja sam osamdesetih godina letio iz Cancuna u Meksiku na Kubu i tamo sam vidio kako ljudi žive. I što sam vidio? Vidio sam da tamo vodi kolo ono crveno plemstvo, privilegirana klasa komunista na višoj razini, to sam vidio. Vidio sam također da obični puk skoro ništa nema. Vidio sam da ljudi nose te plastične vreće, ništa drugo nisam vidio. Vidio sam modu iz pedesetih godina i stare američke aute iz pedesetih, šezdesetih godina. Ja kao turist i oni koji su sa mnom došli, bio je to bugarski avion, mi smo živjeli u poprilično dobrom hotelu, a u koji obični kubanski puk nije mogao ući. Njima je bio zabranjen ulaz u taj hotel. Drugo, oni su mijenjali na crnoj burzi bezvrijedne kubanske pesose za američki dolar. Dolazili su i američki turisti, ali sa zamolbom da kad dođu u Kubu na kontrolu putovnica da im se ne stavi žig na putovnicu, da se ne zna da su bili na Kubi, da ih ne bi ispitivali kad dođu nazad u SAD, tada je bio embargo. To siromaštvo je posljedica tog jednog partijskog sustava, moramo znati da je Kuba preživljavala samo od pomoći uglavnom Sovjetskog saveza i saveznika kao što je bila Istočna Njemačka. Razgovarajući s običnim pukom, nisam sreo nijednog čovjeka koji nije želio sjesti u čamac i preveslati do Floride. Nijednog stanovnika Kube koji su nas vodili okolo, bio sam u restoranu gdje je jeo Hemingway, nije bio nitko tko nije želio pobjeći u SAD. Na kraju, što će biti ostavština njegova. Tamo se održavao jedan sustav koji je propao s padom Berlinskog zida. I  s padom Berlinskog zida propala je jedna najperfidnija i najubojitija doktrina u povijesti čovječanstva, a to je sekularna religija zvana komunizam koja još nije u potpunosti iskorijenjena i na ovim prostorima", rekao je Glasnović za Index.

"Dok je Kuba kao satelit Varšavskog pakta trošila ogroman novac na obranu i ratove u Africi, nije mogla proizvesti toster, obični toster koji bi bio konkurentan na svjetskom tržištu. Na kraju, rekao bih da će biti proslava u mjestima gdje imate Kubance na Floridi, sigurno će se dugo slaviti", zaključuje Glasnović.

HSS-ov Beljak kaže da se puno toga promijenilo u vremenu dok je vladao Kubom.

"Doživio je 90 godina, puno se toga promijenilo. On je na vlast došao revolucijom, to je tada za Kubu bilo pozitivno, ta borba protiv imperijalizma. Komunizam je u međuvremenu umro. Kuba je od jedne duboko kapitalistički raslojene zemlje pedesetih do osamdesetih godina postala katastrofa, izolirana zemlja. Padom komunizma dodatno se izolirala. Castro je obilježje ne samo Kube nego jednog svijeta. Vjerojatno će povijest za 50 godina reći o njemu konačnu riječ, ali i to je upitno, vidite da se kod nas ljudi ne mogu dogovoriti oko dosta stvari", rekao je Beljak.