JEDNO je neovisno istraživanje otkrilo da počinitelji djela seksualnog zlostavljanja djece mogu koristiti sport kao paravan. Neovisna istraga o seksualnom zlostavljanu djece pokazala je da u nekim slučajevima treneri i instruktori iskorištavaju ranjivost djece, a sportovi s fizičkim kontaktom omogućavaju im da priđu djeci i da ih zlostavljaju, piše The Guardian.

Među 3939 žrtava seksualnog zlostavljanja koje su istupile kroz Truth Project, također dio istraživanja, te podijelile svoja iskustva od lipnja 2016. do ožujka 2020. godine, njih 64 opisalo je da se seksualno zlostavljanje u dječjoj dobi dogodilo u sportskom okruženju. Od tih 64 sudionika istraživanja 58 ih je prijavilo seksualno zlostavljanje od strane sportskog trenera ili volontera u sportskoj organizaciji.

Od 64 slučaja 39 ih se dogodilo u klubovima

Svi počinitelji o kojima se govorilo u ovoj skupini bili su odrasli muškarci, a zlostavljanje se najčešće događalo u sportskim klubovima (39 od 64 slučaja). Tijekom izrade izvještaja Truth Project je detaljnije analizirao devet od 64 slučaja te je uključio i karakteristike i okolnosti poput vremenskog razdoblja, dobi i spola žrtve.

Ovo je četvrta studija u okviru Truth Projecta, a prve tri fokusirale su se na zlostavljanja djece u vjerskim ustanovama, dječjim domovima te starateljskim ustanovama. "Za razliku od slučajeva seksualnog zlostavljanja djece u sportu u koja su bili uključeni vrhunski sportaši i koji su posljednjih godina privukli pažnju medija, iskustva sudionika ovog istraživanja Truth Projecta odražavaju veću raznolikost i širi kontekst", piše u izvještaju.

Sport je okruženje pogodno za fizički kontakt

Izvještaj je otkrio da postoje mnogi faktori povezani s omogućavanjem zlostavljanja koji postoje i u drugim životnim područjima (počinitelji prilaze roditeljima izvan sporta i bez nadzora se brinu o djeci te dogovaraju noćenja; nepažnja prilikom angažiranja odraslih koji rade u sportu), ali i pokazao da sport pruža još pogodnije okruženje za fizički kontakt. Pritom su glavni počinitelji treneri, klupski i privatni, te drugi odrasli koji rade u sportskim objektima.

Žrtve su iznijele kako su trpjele razne oblike seksualno nasilnog ponašanja, a neke su opisivale zlostavljanje pod krinkom sportskih aktivnosti, primjerice tijekom plivanja ili u jami s pjenom u gimnastici, piše The Guardian.

Fotografiranje gole djece pod tuševima i neprikladno ponašanje u bazenu

"Na putovanjima bi ulazili pod tuševe i fotografirali golu djecu. I sve bi to radili kroz smijeh i šalu", govori jedna žrtva.

"On bi nas odveo na plivanje, a onda bi nam pokazivao i izvodio stvari ispod vode, praveći se da me uči plivati", otkriva druga žrtva.

Drugi su opisivali zlostavljanje u kućama i automobilima počinitelja ili u njihovim vlastitim domovima. Izvještaj je također otkrio da su počinitelji plaćali putovanja i poklone, da su pokušavali normalizirati određeno ponašanje pretjeranim tjelesnim kontaktom, seksualnim komentarima i tekstualnim porukama i da su djeci pokazivali pornografski sadržaj.

Što kad su zlostavljači oni kojima bi se djeca inače obratila za pomoć?

"Bilo je to pripremanje i prilaženje korak po korak. Dakle, nije bilo nekog naglog i neposrednog pomaka koji bi nas nagnao da pomislimo kako je to potpuno nenormalno. On je gradio svoj pristup. Ali dok si dijete, nisi naučio što je to nenormalno", govori jedna žrtva.

"Jasno je da nepostojanje osobe kojoj se djeca mogu povjeriti predstavlja značajnu prepreku u prijavljivanju zlostavljanja djece jer postoji osjećaj srama, krivnje i straha da im nitko neće vjerovati", kaže dr. Sophia King, glavna istraživačica u studiji.

Šira analiza Truth Projecta je u tijeku i na kraju istrage bit će objavljen cjelovit izvještaj s većim uzorkom, koji pokriva sve kontekste zlostavljanja, a sadržavat će i preporuke za promjene potrebne kako bi se osiguralo da institucije bolje zaštite djecu od seksualnog zlostavljanja.