Srbija oslobođena optužbi za genocid jer Haški sud Međunarodnom sudu pravde nije proslijedio svu dokumentaciju?
U PROLJEĆE 2003. godine, tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću, stotine dokumenta pristiglo je Haškom sudu s natpisima "Obrana", "Državna tajna" i "Strogo povjerljivo". U njima su se nalazili sadržaji sastanaka nekadašnjih jugoslavenskih političkih i vojnih vođa, te je ta "pošiljka" navodno obećavala najbolji uvid u srpsku ulogu u ratu u Bosni, piše The New York Times.
Ali, Srbija je, kao nasljednica Jugoslavije, uspjela "isposlovati" odluku Haškog suda da dijelove arhive može skriti od očiju javnosti. Oni koji su vidjeli spomenute dokumente, nazivaju ih inkriminirajućima. Suci i pravni zastupnici obiju strana imali su uvid u cenzurirani materijal, ali isti nije smio biti javno objavljen.
Kada su se beogradski odvjetnici sastali sa sucima Haškog suda kako bi tražili tajnost dokumentacije, sa sobom su donijeli i pismo potpore glavne tužiteljice Carle Del Ponte. U nedavnom intervjuu ona je rekla da je 2003. godine poslala pismo bivšem srpskom ministru vanjskih poslova, Goranu Svilanoviću, u kojem je obećala da će pristati na "razumne uvjete", ukoliko Srbija preda dokumente.
"Dobivanje tih dokumenta bila je duga borba, a zbog ogromne vrijednosti u procesu protiv Miloševića, pristali smo na njihove uvjete." - rekla je ranije Del Ponte.
Pravnici i ostali upućeni u srpski zahtjev za tajnošću dokumenata rekli su da Beograd ni tada nije krio svoju pravu namjeru: Cijeli vojni arhiv zadržati podalje od očiju Međunarodnog suda pravde, na kojem je tada trajao proces u kojem je Bosna i Hercegovina tužila Srbiju za genocid. Ako su podaci NY Timesa točni, misija Srbije je uspjela. Ona je, kako znamo, u veljači oslobođena krivnje za genocid zbog nedostatka dokaza.
"To je pitanje koje treba glasno postaviti. Zašto sud nije zahtijevao svu dokumentaciju? Činjenica da su neki dijelovi bili zacrnjeni implicira da su ti odlomci mogli imati ulogu u donošenju drugačije presude." - rekla je Diane Orentlicher, profesorica prava na Sveučilištu u Washingtonu za NY Times.
U presudi je bili navedeno da suci nisu vidjeli cenzurirane arhive, ali e i zašto Sud nije naredio Srbiju da dostavi potpunu dokumentaciju.
Iako je u ranijim suđenjima dokazana umiješanost Beograda, u obrazloženju presude navedeno je da nema dovoljno dokaza da se za ubojstvo 8.000 srebreničkih muslimana od strane bosanskih Srba dokaže da bilo pod naredbom ili kontrolom Srbije.
Tajni arhivi navodno još eksplicitnije dokazuju da su postojali kontrola i naredbe Srbije, otkrivajući nove detalje kako je Beograd financirao i podržavao rat u BiH, te kako je vojska bosanskih Srba, iako službeno izdvojena 1992. godine, praktično ostala produžena ruka Jugoslavenske armije.
Upućeni kažu da arhivi sadrže dokaze i sažetke sastanaka koji pokazuju da su snage Srbije, uključujući tajnu policiju, igrale glavnu ulogu u zauzimanju Srebrenice i pripremi masakra koji je tamo počinjen. Međutim, dva suda koji se nalaze u istome gradu i koji su organi iste organizacije, nisu mogli međusobno podijeliti informacije koje bi eventualno kaznile odgovorne za tisuće žrtava.
V.Š.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati