Sretan vam Uskrs u državi koja pokorno puže pred Crkvom

Sretan vam Uskrs u državi koja pokorno puže pred Crkvom
Foto: Čitatelj Indexa

STIGAO nam je i Uskrs, najveći blagdan za državljane Republike Hrvatske, htjeli to oni ili ne. U sretnijim državama, raduju mu se samo vjernici. U tvorevinama poput Republike Hrvatske, svi su poredani u slavljeničku formaciju: svećenstvo i časne, vladajući i opozicija, policija i vojska, djeca i odrasli, Hrvatice i Hrvati.

Ritualno se ponavlja o Isusovoj muci i uskrsnuću, pisanicama, javna je televizija mozaične, informativne i zabavne emisije pretvorila u beskrajni katolički show, sve novine nalikuju na Glas Koncila, sve novine su čak i dosadnije od Glasa Koncila, vjerničkog štiva s fašistoidnim punjenjem. Tamo gdje je država sekularna, odnosno pristojno udaljena od Crkve, čestitka glasi "sretan Uskrs"; ovdje, gdje države ima samo onoliko koliko Crkva dopušta, blagdan je primjereno čestitati kao prijetnju: "Nemoj da nekome Uskrs nije sretan!"

Govorimo o sekularnosti u Hrvatskoj, dakle o onome što potiskuju molitelji pred bolnicama, raspela u javnim ustanovama, vjeronauci u školama, popovi u policiji, vojsci i u bolnicama...

Uvertira u Uskrs

Kao uvertira u ovogodišnji Uskrs nedavno je u javnost puštena informacija da se povjerenstvo koje priprema novi zakon o pravu na prekid trudnoće usuglasilo o propisivanju obaveznog savjetovanja žena s liječnicima prije abortusa. Abortus nipošto nije jedina zona agresivnog prodora crkvenog utjecaja u društvo i potiskivanja sekularnosti, ali je idealan za njegovo dokazivanje. Upravo se u odnosu prema zakonskom uređivanju ovog pitanja razabire koliko smo kao društvo pritisnuti crkvenim fanatizmom.

"Ma nema uopće dileme da je odluka o obaveznom savjetovanju donesena pod pritiskom crkvenih krugova", kaže Dubravko Lepušić, ginekolog s dugim radnim iskustvom.

"Taj utjecaj se vidi već iz sastava povjerenstva gdje su inače meni jako drage kolege i stručnjaci poput profesora Ante Ćorušića koji je vrstan onkolog. U povjerenstvu je više od polovice kolega s prizivom savjesti, uključujući njega. To, u stvari, nije priziv savjesti, nego odbijanje vršenja legalnih medicinskih postupaka. Postavljam pitanje: Što ti ljudi imaju za reći o nečemu što a priori neće napraviti? Dakle, oni su protiv prekida trudnoće, protiv toga da se on legalizira i što će sada raditi na tom zakonu?" pita se Lepušić te se prisjeća vremena kada su svi ginekolozi, pa i ovi s naglo probuđenom savješću, obavljali abortuse. I nema, veli, problem s tim da ga katolici odbijaju izvoditi, ali:

"Znate u čemu je problem? U tome što oni žele da svi budemo kao oni. I zato rade agresiju, zato stoje pred bolnicama. To je taj, kako ga zovem, izvoz revolucije, svi moramo biti isti", smatra Lepušić pa se vraća na uvođenje obaveznog savjetovanja prije pobačaja.

Zemlja koja žene smatra glupačama

"Na taj se način ženu ponižava, da oprostite na izrazu, smatra je se glupačom. Ona nije u stanju donijeti vlastitu odluku, nego mora imati nekog tutora koji će reći što da napravi. U ove 32-33 godine koliko radim ginekologiju, nisam vidio ženu koja je promijenila mišljenje. Ako je odlučila prekinuti trudnoću, ona ima razloga zašto to radi. Istina, bilo je xy slučajeva da je žena došla neodlučna: 'Doktore, pa ne znam šta da napravim, šta vi mislite, ne znam ni sama bih li rodila.' U takvim bih slučajevima uvijek preporučio zadržavanje djeteta. Ali žena koja je došla s idejom da ne može zadržati dijete nikad nije promijenila mišljenje. Sve drugo je miješanje u njezinu privatnost. Uostalom, ja ne znam kakva joj je situacija, s kim ima to dijete ili na koji je način zanijela", napominje Lepušić.

A kako nam se deklarirao kao nevjernik, upitali smo ga osjeća li se pomalo ugroženim u današnjoj crkvenoj državi Hrvatskoj.

"Ne mogu reći da se osjećam fizički ugrožen, ali mogu reći da se osjećam ugrožen kao čovjek koji smatra, vjeruje i zna da smo u 21. stoljeću, da postoje standardi, znanstvena i tehnološka dostignuća, a da nam se nameće svjetonazor koji nas gura i vraća u srednji vijek. Imamo tu agresiju koja nam se gura pod katolički svjetonazor i ustašija se poziva na katolicizam i na ljude koji su radili odvratne stvari tijekom Drugog svjetskog rata, sramotili hrvatski narod kao takav. Danas imate toleriranje svega toga i pozivanje na katolicizam, pa Papa reagira iz Vatikana, a ne reagira Bozanić. Sve je to u jednoj sprezi gdje se osjećam ugroženim, smatram da Hrvatska ne bi smjela biti takva. Mislim da bi morala biti, neću reći liberalna, nego na nivou 21. stoljeća", naglašava Lepušić.

Alan Sorić, član Upravnog odbora udruge Protagora, koja štiti prava ireligioznih, trendove u klerikalizaciji Hrvatske naziva zabrinjavajućima.

"Smatram da je Hrvatska svakim danom sve manje sekularna, ali to nije posljedica nekakvih zakonskih promjena, nego inicijativa koje vrlo agresivno i sustavno rade na narušavanju sekularnosti", govori Sorić, a nas zanima žale li se Protagori ljudi na maltretiranja po religijskoj osnovi?

Diskriminacija djece

"Da, vrlo često nam se javljaju. I to ne samo ateisti i pripadnici manjinskih religija nego i katolici koji na ovaj ili onaj način doživljavaju ili smatraju da su doživjeli diskriminaciju na vjerskoj osnovi. Oni najčešće prigovaraju zbog onoga što smatraju nepravednim unutar same Crkve, pa traže našu pomoć, ali im nažalost ne možemo pomoći, jer je odvojenost Crkve i države dvosmjerna. Ako su odabrali biti pripadnici jedne vjerske zajednice, onda se moraju pridržavati pravila i kad ih smatraju nepravednima", objašnjava Sorić.

Odakle se najčešće javljaju ugrožene osobe, postoji li dio Hrvatske gdje je vjerska represija izraženija?

"Najčešće se javljaju iz manjih sredina. U gradovima ipak čovjek može pronaći svoj prostor i taj pritisak je manji. Što je sredina manja, to je teže ne biti dio većine, što uključuje i religijsku većinu. Najčešće se žale na tretman prema djeci zbog prisilnog sudjelovanja u vjerskim obredima u školama. Djeca su puno više izložena diskriminaciji po vjerskoj osnovi nego odrasli", informira Sorić.

Kada spominjemo diskriminaciju djece, red je da čujemo nekog tko svakodnevno radi s njima. Hajdi Sorić - nije u rodbinskoj vezi s Alanom - već je osamnaest godina profesorica engleskog u srednjoj školi u Omišu. Ateistica je, nije imala problema zbog svoga opredjeljenja.

>> Vjeronauk je "izborni predmet". Ovako izgleda ako dijete izabere ne ići na vjeronauk

"Znam da velika većina djece pohađa vjeronauk kao izbornu nastavu. Razrednica sam, imam samo dvoje učenika koji ne idu na vjeronauk. Mislim da ta djeca nemaju problem, da to nije loše primljeno među njihovim vršnjacima", priča nam Hajdi.

No pamti i bizarnije dane.

Vjeroučitelj djeci u školi puštao "krike iz pakla"

"U školi u kojoj radim imali smo priliku slušati i Očenaše na domjencima prije nekoliko godina kada je vjeroučitelj bio svećenik. Znao bi ugasiti svjetlo u razredu i onda puštati 'krikove iz pakla' djeci od 14 godina. Od kolega sam čula i da je pokušavao provoditi egzorcizam nad djecom", prisjeća se Hajdi Sorić vjeroučitelja koji, kako kaže, više ne radi s djecom. Ime mu ne spominje.

Zanima nas ima li problema kao ateistica.

"Nemam problema. Kad su božićni domjenci pa velečasni predvodi obred, stojim u kutu i gledam kroz prozor. Nema šanse da ću to raditi, ali nisam doživjela da se mene i mojih nekoliko kolega šikanira. Meni je, međutim, problem što se podrazumijeva da se rade vjerski obredi. Ne znam zašto bi se to podrazumijevalo? Zašto bi se podrazumijevalo da se moli Očenaš prije ručka?" nejasno je i nastavnici Sorić koja odgovara i na pitanje smatra li Hrvatsku sekularnom:

"Trebala bi biti, ali nije. Mislim da ljudi ne razumiju sekularnost. Čini mi se da se i ne ponašaju kao vjernici, nego da sve to prihvaćaju kao mehanizam po kojem se kotrljaju stvari. Velika većina ide za tim kao stado", govori naša sugovornica.

Jamac prava

Na koncu, kontaktirali smo i fra Dragu Bojića, a on nam je poslao svoj tekst napisan prije tri godine u povodu odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća o zabrani isticanja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama BiH. Izvlačimo pasus koji se čini i kao odličan zaključak naše teme:

"Ako povelje, konvencije i akti o ljudskim pravim zahtijevaju poštivanje dostojanstva, sloboda i prava svih ljudi, uvođenje konfesionalnog vjeronauka u obrazovne sustave često krši prava pripadnika drugih (manjih) vjerskih zajednica i prava onih koji ne pripadaju nijednoj konfesionalnoj zajednici. Uz 'pozitivno pravo' na slobodu vjere, postoji i 'negativno pravo' da se ne pripada nijednoj vjeri, nijednom svjetonazoru. Uz to treba naglasiti da je sekularna država jamac i 'pozitivnih' vjerskih i svjetonazorskih prava (da ih osigura i štiti njihovu nepovredivost), ali i 'negativnih' prava – pravo ljudi da ne pripadaju nijednoj vjerskoj ni svjetonazorskoj zajednici i da se zaštite od 'pozitivnih' vjerskih prava, primjerice konfesionalnog ideologiziranja javnog obrazovnog sustava ili isticanja vjerskih simbola u javnim institucijama", zapisao je fra Drago.

A vi nam, ugledate li sekularnost u Hrvatskoj, svakako javite.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara