JOSIP FRIŠČIĆ ima jedinstvenu priliku dočepati se vlasti, ali za svoju i dobrobit svoje stranke trebao bi razmisliti kojoj opciji će se prikloniti: HDZ-u i njegovu autoritarnu premijeru ili SDP-u i kadrovskoj gužvi koja će nastati u njegovoj (eventualnoj) Vladi?

Nećemo se lagati: san svake stranke je dolazak na vlast. Ona donosi fotelje, unosne sinekure u državnim institucijama i poduzećima, ona donosi politički i medijski utjecaj, stranačkim hodnicima vlada zadovoljstvo koje potencijalne urotnike prisiljava da vrate noževe u korice. Pitajte Đapića kako se osjeća nakon što ni iz petog pokušaja nije uspio doći na vlast. No, te brige koliko se god čine slatke, Friščiću se na dugi rok mogu obiti o glavu.

Stranačke kolege može kupiti foteljama, ali članstvo i birače ne

Krenimo od HDZ-a. HSS ima dobrih razloga da se uključi u Sanaderovu Vladu. Prvo, tamo je manja gužva, manja je pomama za foteljama, i stranci koja donosi vlast bit će ponuđen mnogo veći broj funkcija. Drugo, premijeru je užasno stalo da ostane na vlasti i stoga neće oklijevati (ni prezati ni od čega) da pristane na sve zahtjeve koje će HSS istresti pred njega: od ZERP-a i NATO-a do šest milijardi kuna za poljoprivredu. Treće, HDZ-ova Vlada bit će stabilnija jer će se po njezinim hodnicima sudarati manje partnera. Četvrto, europski pučani bit će jako zadovoljni, ako to Friščiću uopće nešto znači.

S druge strane, HSS mora računati s negativnim aspektima. Dakle, mora biti spreman na to da će autoritarni Sanader nastaviti sa šamaranjem svojih ministara, njihovim vrijeđanjem, ušutkivanjem i okrivljavanjem za sve moguće grijehe. Mora biti spreman da će sudjelovati u jednoj organizaciji sklonoj korupciji, privatizacijskim marifetlucima, koja će se grubo obračunavati s protivnicima, silovati demokraciju i kontrolirati medije. Nadalje, mora biti spreman da će se obećanja selektivno (ili nikako) ispunjavati, a u desnoj koaliciji HSS bi mogao izgubiti svoj identitet i utopiti se u HDZ-ov populistički pokret.

Konačno, ali možda najvažnije, Friščić mora računati s time što će na njegovu koaliciju sa Sanaderom reći stranačke kolege, članstvo i birači. Prve će možda još i kupiti foteljama, ali drugi i naročito treći počet će se okretati novim strankama - na desnom ili lijevom polu, sasvim svejedno.

SDP kao utješna nagrada

I što Friščiću ostaje? Ostaje mu SDP, gotovo kao utješna nagrada. Tamo je velika gužva. SDP ima hrpu ljudi koje mora zadovoljiti, onda dolazi HNS, pa HSS, pa “gladne” manjine, pa tko zna tko još. Osim toga, SDP ima kandidata za premijera kojeg su se željeli riješiti u izbornoj noći, ima predsjednika stranke koji neće sudjelovati u Vladi, ima Radimira Čačića koji bi sve to želio voditi i s kojim su se Seljaci prepucavali u izbornoj noći. Ima i iskustvo HSS-a iz četverogodišnje agonije Račanove koalicije koja je jedva nekako doteturala do kraja mandata. Imat će za vratom i 66 opozicijskih HDZ-ovih zastupnika, a sjećamo se kakvu su atmosferu zakuhali 2000. godine.

Što se programa tiče, SDP podržava HSS-ove zahtjeve za referendum za NATO, proglašenje ZERP-a, poljoprivrednu politiku, ali teško je vjerovati da će Jurčićeva (ili čija god) Vlada tako lako iskeširati šest milijardi kuna za poljoprivredu.

Dakle, Friščiću i HSS-u svakako je bliži SDP, ali oni ni sami ne znaju što im je važnije: funkcije kombinirane s pljuskama, programi izgubljeni u koalicijskoj gužvi, trenutno zadovoljenje apetita ili ulaganje u budućnost?

Sa svime time Friščić još nije na čistu, a neće ni biti ako će se dogovarati sa Đurđom Adlešić, osobom koja kaže da vani sija sunce, a vi panično provjeravate kroz prozor.

Zato nije ni čudna posljednja zajednička izjava da će koalirati s onom strankom kojoj predsjednik Mesić povjeri mandat. A on ga može povjeriti samo onoj stranci s kojom će koalirati HSS! Čista kvaka 22. Ako nam takvi odlučuju o sudbini, lijepo nam se piše. Dijaspora, manjine i seljaci.

Divota. Doista su zaslužili da se Sanader iživljava na njima.

Tomislav Klauški