Strava u Splitu: Ratni vojni invalid umro od gladi i žeđi

HRVATSKI ratni vojni invalid, 33-godišnji Zvonko Matijević, pronađen je mrtav u svom stanu u splitskom naselju Glavičina, izvijestila je PU splitsko-dalmatinska.

Nalazi obdukcije pokazali su kako je Matijević umro sam i zaboravljen, stravičnom smrću - od gladi i žeđi. Prije no što su ga pronašli, ležao je mrtav najmanje četiri dana.

Za Matijevićevo gladovanje navodno nije krivo siromaštvo, već težak oblik PTSP-a. Živio je samačkim životom, rijetko se družio sa susjedima i nije često izlazio iz stana.

Institucije nisu reagirale jer "nije bio opasan za okolinu"

Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Matijević se priključio bosansko-posavskim jedinicama HOS-a 1991. godine, kao 16-godišnjak. Dvije godine kasnije, prešao je u 7. brigadu Hrvatske vojske (HV), te je nakon brojnih ratišta, ranjavanja i dijagnosticiranog PTSP-a umirovljen kao vojni invalid. U stan, u kojem je pronađen mrtav, uselio se 2002. godine.

Posljednjih mu se godina zdravstveno stanje pogoršalo - bolest se nije manifestirala agresivnošću već osamljivanjem. Iz stana su se navodno povremeno noću čuli krici. Osim što se udaljio od susjeda, udaljio se i od obitelji.

Policiju i vatrogasce, koji su provalili u stan i pronašli Matijevića mrtvog, pozvali su njegovi zabrinuti susjedi, koji su i ranije nadležne institucije upozoravali na teško stanje u kojem se, zbog bolesti, nalazi. No, nitko nije reagirao, jer "nije predstavljao opasnost za okolinu".

Kosor: Nije htio pomoć

Ministrica branitelja Jadranka Kosor poručila nam je da se obratimo Centru za psihosocijalnu pomoć hrvatskim braniteljima i stradalnicima iz Domovinskog rata u Splitu kako bi dobili detalje o ovome slučaju, jer "ti centri i postoje kako bi se braniteljima pomoglo na licu mjesta".

"Ona je odmah nazvala i raspitala se što je na stvari. Nije točno da mu nitko nije htio pomoći, nego je on odbijao pomoć", kazala nam je u ime ministrice, njezina glasnogovornica Martina Banić, dodajući da je nesretni Matijević bio "stambeno zbrinut i dobio je mirovinu".

Kada se uopće može hospitalizirati psihičkog bolesnika?

Nakon slučaja Mirjane Pukanić, koja nije bila opasna ni za sebe ni za druge, pa je završila u umobolnici Vrapče, postavlja se pitanje, kako teški psihički bolesnik koji je postupno gubio kontakt s obitelji, prijateljima i susjedima, i koji je zbog svoje bolesti vjerojatno naočigled i fizički propadao te izbjegavao psihološku pomoć - može biti prepušten sam sebi da umre od gladi i dehidracije u svom stanu.

"Ako odbija, onda ne možete na silu ništa. Ne bih ulazila u zakonske propise, ali ne možete čovjeka na silu hospitalizirati ako on odbija pomoć. Mi čak nismo s njim ni direktno komunicirali, već s njegovim roditeljima", kaže nam Ljiljana Boteri, voditeljica Centra za psihosocijalnu pomoć braniteljima u Splitu.

I ona, kao Kosor, naglašava da je bio materijalno zbrinut, a otkriva nam i da je ostvario sva prava propisana zakonom, od stanarskog prava, mirovine, invalidnine: "Imao je ukupna primanja oko 7000 kuna", kaže nam Boteri. No, ne zna nam reći koliko su puta djelatnici Centra pokušali stupiti u kontakt s njim.

"Ne mogu vam reći je li to bilo pet ili deset puta, znam samo da je u više navrata. Na kućnoj adresi nismo bili uspješni, jer nas nije puštao u stan, a nemamo nadležnost ulaziti u stanove. Njegova obitelj nije bila spremna prihvatiti pomoć koju smo mi nudili, odnosno da ga nagovorimo na liječenje", kazala je Boteri. Dodaje da se "jednostavno radi o teškom psihičkom bolesniku koji je odbio pomoć" i kojega se nije moglo hospitalizirati.

Zakon kaže da se može hospitalizirati teškog psihičkog bolesnika i bez pristanka zakonskog skrbnika, ako sebi predstavlja opasnost

Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama kaže u svome 22. članku da dijete, maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti, (u slučaju Matijevića radi se o treće navedenom slučaju), "može se iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka smjestiti u psihijatrijsku ustanovu i bez pristanka njenoga zakonskog zastupnika po postupku za prisilno zadržavanje ili prisilni smještaj predviđen ovim Zakonom".

To vrijedi za osobu "s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba". Voditeljica Centra za pomoć braniteljima, priznala je da se radi o teškom psihičkom bolesniku.

A.B./I.M.
Foto: Arhiva

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara