NOVI ZELAND, Island, Velika Britanija, Tasmanija i Irska najbolja su mjesta za preživljavanje globalnog kolapsa društva, pokazuje nova studija. Istraživači su zaključili da je ljudska civilizacija u pogibeljnom stanju zbog visoko povezanog i energetski intenzivnog društva i ekološke štete koju je to prouzročilo. Kolaps bi mogao nastati zbog različitih šokova, poput teške financijske krize, utjecaja klimatske krize, uništavanja prirode, još gore pandemije nego što je covid-19 ili njihove kombinacije, istaknuli su znanstvenici, čiju studiju prenosi The Guardian.

Kako bi procijenili koje bi nacije bile najspremnije za takav kolaps, znanstvenici su ih rangirali prema njihovoj sposobnosti da uzgajaju hranu za svoje stanovništvo, štite svoje granice od neželjenih masovnih migracija i održavaju električnu mrežu i neke proizvodne sposobnosti. Otoci u umjerenim regijama i uglavnom s niskom gustoćom naseljenosti izbili su na vrh ljestvice.

Istraživači su rekli da je njihova studija ukazala na čimbenike koje nacije moraju poboljšati kako bi povećale otpornost. Naglasili su da je globalizirano društvo u kojem je ekonomska učinkovitost bila na cijeni oštetilo svoju otpornost i elastičnost te da rezervni kapaciteti trebaju postojati u hrani i drugim vitalnim sektorima.

Milijarderi kupuju zemlju za bunkere

U studiji stoji da milijarderi kupuju zemlju za bunkere na Novom Zelandu pripremajući se za apokalipsu. "Nismo bili iznenađeni što se Novi Zeland našao na našem popisu", rekao je profesor Aled Jones s Instituta za globalnu održivost Sveučilišta Anglia Ruskin u Velikoj Britaniji te nastavio:

"Neophodna je mogućnost zaštite granica, a podneblja moraju biti umjerena. Dakle, sasvim je očito da će veliki otoci sa složenim društvima biti visoko na ljestvici. Bili smo prilično iznenađeni što je Velika Britanija tako dobro plasirana. Gusto je naseljena, tradicionalno je zanemarila proizvodnju, nije najbrže razvijala obnovljivu tehnologiju i trenutačno proizvodi samo 50 posto vlastite hrane. Ali ima potencijal podnijeti šokove."

Studija objavljena u časopisu Sustainability ističe: "Energetski intenzivna industrijska civilizacija, koja karakterizira moderno doba i proteže se globalno, predstavlja anomaliju kada se promatra veći dio ljudske povijesti." Studija također ukazuje da zbog uništavanja okoliša, ograničenih resursa i porasta stanovništva akademska literatura daje sliku ljudske civilizacije koja je u opasnom stanju, s velikim i rastućim rizicima koji se razvijaju u više sfera ljudskog djelovanja.

Novi Zeland ima najveći potencijal za preživljavanje

Područja koja nisu pretrpjela najgrublje posljedice društvenih kolapsa i koja su stoga sposobna održavati značajnu populaciju opisana su u studiji kao "čamci za spašavanje". Pokazalo se da Novi Zeland ima najveći potencijal za preživljavanje jer je relativno sačuvan zbog svoje geotermalne i hidroelektrične energije, obilnog poljoprivrednog zemljišta i male gustoće ljudske populacije.
Jones je rekao kako su se velike globalne nestašice hrane, financijska kriza i pandemija dogodili posljednjih godina, kako smo imali sreće da se sve nije dogodilo istodobno i da nema razloga da se sve spomenuto jednom ne dogodi iste godine.

"Kad sagledam ove događaje, postajem sve zabrinutiji, ali nadam se i da ćemo brže nego dosad naučiti da je otpornost važna. Budući da svi govore kako iz pandemije moramo izaći bolji i jači, možda ću ipak biti optimističniji nego prije", ističe Jones za The Guardian.

Rekao je kako je pandemija koronavirusa pokazala da vlade mogu brzo djelovati kada je to potrebno: "Zanimljivo je koliko brzo možemo zatvoriti granice i koliko brzo vlade mogu donijeti odluke o promjeni. Ova težnja za pravovremenim, sve učinkovitijim ekonomijama nije nešto što će poboljšati elastičnost. Moramo ugraditi malo zastoja u sustav, tako da u slučaju šoka imamo mogućnost reagiranja jer imamo rezervni kapacitet."

"U globalnom planiraju moramo puno više razmišljati o otpornosti i elastičnosti. Naravno, idealno bi bilo da se ne dogodi brzi kolaps", zaključuje Jones.