SUDAC Krešimir Ožanić nije imao zakonske ovlasti spustiti se do sudske prostorije u kojoj su policajci čuvali našeg novinara Gordana Duhačeka i ondje s njim razgovarati, ali zagrebački Općinski sud protiv svoga čovjeka ipak neće pokrenuti stegovni postupak. Uz to, Ožanićevu verziju razgovora s našim novinarom potvrdio je samo jedan policajac, koji je bio u blizini. Baš on bio je predstavnik tužitelja na suđenju našem novinaru. Više o tome na kraju teksta.

Riječ je o novom nastavku priče započete polovicom prošlog mjeseca kada su policajci na zagrebačkom aerodromu uhapsili našeg novinara i odveli ga na prekršajni sud zbog dvije objave na Twitteru. U jednoj, Duhaček je komentirao policijsku brutalnost u Zadru akronimom ACAB ("svi policajci su kopilad"), a u drugoj je nadahnut učestalim fekalnim zagađenjima hrvatskih mora i jezera "Vilu Velebita" preradio u "Govna Velebita".

Sudac priznao da je došao do Duhačekove ćelije uoči suđenja, što je krajnje neuobičajeno

Prema Duhačekovim riječima, dok je pred ćelijom na sudu, okružen policajcima, čekao početak suđenja, prišao mu je Ožanić i rekao da ga smatra krivim, ne samo za ACAB nego i za "Govna Velebita", premda je taj slučaj dodijeljen drugom sucu. Duhaček kaže kako mu je sudac predlagao priznavanje krivnje i rekao da će ga u suprotnom spremiti u Remetinec na 30 dana. "Možda se kod vas u Bosni ili Turskoj može pisati ACAB, ali u Hrvatskoj ne može. Znam da ćete vi i vaša braniteljica govoriti o slobodi govora, ali mene za to nije briga", Ožanićeve su riječi koje pamti Duhaček.

Ožanić, istina, ne poriče da je prije rasprave došao do Duhačeka, ali tvrdi da je to učinio kako bi provjerio ima li naš novinar prebivalište u Republici Hrvatskoj te da dozna tko je njegov odvjetnik. Ovaj više nego zanimljiv postupak suca Ožanića ima, međutim, dva nedostatka: nije uobičajen i nije u skladu sa zakonom. To su nam potvrdili i na Općinskom prekršajnom sudu, ali svejedno neće pokretati nikakav postupak protiv svoga suca.

Fascinantni odgovori suda

Krenuli smo, dakle, od Ožanićeve verzije pa nas je zainteresiralo na kojem se propisu temelji njegovo ćaskanje o prebivalištu i odvjetniku s tuženikom prije rasprave. Pitali smo to Općinski prekršajni sud više puta i uvijek dobivali interesantne odgovore. Na primjer:

"Na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu nije uobičajeno niti je praksa da suci prije početka rasprave odlaze u prostoriju za zadržavanje, pa tako to nije praksa niti suca Ožanića, prema našim saznanjima. Međutim, sudac je iznimno predmetne zgode otišao u prostoriju za zadržavanje, no to je učinio iz razloga navedenih u ranije Vam proslijeđenom 'priopćenju za javnost', što nije protupropisno ili podložno nekoj vrsti sankcije", poručili su sa Suda. U tom ranijem priopćenju vele da se sudac raspitivao o Duhačekovu prebivalištu u Hrvatskoj i o njegovom odvjetniku.

Lijepo, no nas je interesirao zakonski članak na kojem se temelji Ožanićev izlet do Duhačekove ćelije jer, vjerovali smo, čak i u državama poput Hrvatske suci se moraju pridržavati zakona. Slijedi još jedan mail s Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu:

"Ne postoji zakonski propis koji bi navedeno postupanje dopustio ili zabranio, dok nam nije poznato da li je ranije ove godine netko od sudaca ovog Suda učinio takvo nešto. Ono što možemo ponovno istaknuti, navedeno postupanje svakako nije praksa", jasni su na Sudu.

To se jednostavno ne radi

I ovo je ok, ali i dalje nedovoljno za našu znatiželju. Zanimalo nas je tko je i kada po zakonu dužan utvrditi gdje tužena osoba ima prebivalište te tko joj je odvjetnik. I na to smo dobili odgovor Općinskog prekršajnog suda:

"Okrivljenikovo prebivalište utvrđuje policija, a po potrebi sudac može provjeriti gdje okrivljenik ima prebivalište, što je u konkretnom slučaju sudac Ožanić i učinio kada je otišao u prostoriju za zadržavanje da bi provjerio informaciju da okrivljenik nema prebivalište, odnosno boravište u Republici Hrvatskoj. Navedeno je bilo bitno radi utvrđivanja postojanja okolnosti iz čl. 135. s. 1. t. 1. Prekršajnog zakona (što je već ranije navedeno u priopćenju za javnost). Što se tiče Vašeg upita tko utvrđuje identitet okrivljenikovog punomoćnika, naglašavam da isti utvrđuje sudac, prvenstveno putem punomoći koja je potpisana od strane okrivljenika i provjerom podataka iz odvjetničke iskaznice. Kako u konkretnom slučaju odvjetnica nije imala punomoć za zastupanje okrivljenika, sudac je otišao do prostorije gdje se nalazio okrivljenik kako bi provjerio da li je on angažirao kao braniteljicu odvjetnicu koja je došla kod suca Ožanića u referadu prije početka ročišta", rečenice su pristigle na naš mail s Općinskog prekršajnog suda, a koje ne izgledaju posve smisleno. Obzirom da je sucu prije rasprave prišla odvjetnica i rekla da ona brani Duhačeka, a nije imala njegovu punomoć, sudac joj je jednostavno mogao reći da se vrati kada pribavi punomoć ili pričekati raspravu koja je bila zakazana za desetak minuta pa na njoj riješiti tu dilemu, a ne hodati po sudskim hodnicima u potrazi za tuženikom.

To se ne radi.

Sud gubi živce

Ali ni ovdje nije iscrpljena naša ljubopitljivost. Zanimalo nas je, nadalje, u kojem propisu piše da sudac "po potrebi" može provjeriti gdje okrivljenik ima prebivalište, a naročito da to smije raditi izvan sudnice i prije rasprave, ali Sud više nije imao živaca:

"Odgovoreno Vam je na sva relevantna pitanja. Ponavljamo, nema zakonskog članka koji bi dopuštao ili zabranjivao mogućnost da sudac provjerava okrivljenikovo prebivalište, ali sudac to može učiniti", veli Olivia Slade, predsjednica Općinskog prekršajnog suda.

Policajac kao tužitelj i svjedok

Vratimo se još početku teksta. Zanimalo nas je tko je policajac koji je potvrdio Ožanićevu verziju razgovora s Duhačekom. Odgovorio je Gabrijel Jurina, glasnogovornik Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu: "Obavještavam Vas kako je policijski službenik VII. PP, PU zagrebačke, a koji je potvrdio navode suca Ožaniću o sadržaju njegovog razgovora s gospodinom Duhačekom u prostoriji za zadržavanje, kritične zgode bio na ročištu u sudnici tijekom prekršajnog postupka protiv okrivljenika i to u svojstvu predstavnika tužitelja (u konkretnom slučaju predstavnik VII. PP PP, PUZ-a)."

Drugim riječima, poliajac koji svjedoči da je točna Ožanićeva, a ne Duhačekova verzija njihova razgovora, u sudnici je kazao kako ga je Duhačekov ACAB uvrijedio.