U HRVATSKOJ su danas potvrđena prva dva slučaja južnoafričkog soja koronavirusa, a sumnja se i na treći. Istovremeno se bilježi rast broja zaraženih britanskim sojem.

Naime, kako je potvrdila epidemiologinja HZJZ-a Goranka Petrović, od 300 uzoraka koji su testirani na britanski soj korone, njih 60 je bilo pozitivno - odnosno 20 posto.

Podsjetimo, u Hrvatskoj je danas zabilježeno 520 novih slučajeva koronavirusa. Testirane su 6002 osobe, a preminulo je osam osoba. Na bolničkom liječenju je 760 pacijenata.

Kako je južnoafrički soj stigao u Hrvatsku?

Stručnjaci tvrde da nema razloga za paniku kada je u pitanju južnoafrički soj. Goranka Petrović, epidemiologinja HZJZ-a, pojasnila je kako su osobe zaražene južnoafričkim sojem u Hrvatskoj u izolaciji te da se virus nije proširio. Objasnila je kako je virus stigao u Hrvatsku.

Petrović je rekla da je riječ o dvije osobe koje su putovale u Zanzibar te su pri povratku, već tijekom putovanja, razvile simptome i sukladno s procedurom na prekograničnom prijelazu upućene su na testiranje.

"Kad je potvrđeno da su covid-pozitivni, s obzirom na to da dolaze iz mjesta za koje znamo da tamo ima tog južnoafričkog soja, poslali smo na sekvenciranje u Europski centar za kontrolu bolesti i jučer smo dobili potvrdu da se radi o tom soju", rekla je Petrović.

Potvrdila je da se očekuju nalazi za treću osobu, koja je također boravila u Zanzibaru i kod koje postoji visoka sumnja na južnoafrički soj.

Južnoafrički soj može dovesti do ponovne zaraze

Za sad nije utvrđeno da bi južnoafrički soj dovodio do teže kliničke slike ili povećane smrtnosti. Međutim, jasno je kako taj soj dosta uspješno izbjegava imunosni odgovor, tvrdi Petrović.

To znači da ako je osoba preboljela koronavirus, može doći do ponovne infekcije ovim sojem. 

"Južnoafrički soj, kao i brazilski, pojavili su se u područjima gdje je prokuženost već visoka. Razvili su se jer se virus prilagodio okruženju gdje dio ljudi ima protutijela. Te mutacije omogućavaju virusu da se razmnaža i širi u stanovništvu koje je bilo zaraženo. To je najozbiljnije za shvatiti. U Hrvatskoj je prokuženost puno niža nego u tim krajevima pa ne bi trebalo biti toliko problema", kazao je za N1 virusni imunolog Luka Čičin-Šain.

Djeluju li cjepiva na južnoafrički soj?

"Još uvijek se smatra da će cjepivo zaštititi od težih oblika bolesti", kaže Petrović i dodaje da se čini da je AstraZenecino cjepivo najslabije, dok su Pfizer i Moderna djelotvorniji.

"Dobra vijest je, premda prirodna imunost nas ne štiti, pogotovo ako smo imali blagi oblik bolesti, ona imunost koja nastaje po cjepivu, naročito nakon druge doze, je više nego dovoljna da zaštiti veliku većinu ljudi od novih sojeva, koji uključuju i južnoafrički", kazao je virusni imunolog Luka Čičin-Šain. 

Britanski soj se ubrzano širi

Istovremeno, kako je danas potvrđeno, britanski soj se ubrzano širi Hrvatskom. Prije dva tjedna zabilježeni su prvi slučajevi, a na najnovijim testiranjima 20 posto uzoraka bilo je pozitivno na britanski soj.

"U NZJZ-u Andrija Štampar, gdje smo mi nasumično pomoću PCR testa, detektirajući dvije karakteristične mutacije koje se kod tih novih varijanti mogu uočiti kao tipične, utvrdili da u Gradu Zagrebu već imamo oko 25 posto učestalost britanske nove varijante", rekla je Vraneš.

"U cijeloj Hrvatskoj britanska nova varijanta na razini je od 20-ak posto, a u Gradu Zagrebu i malo više, oko 25 posto po našoj procjeni", dodala je.

Virusni imunolog Čičin-Šain kaže kako oko te informacije treba biti više zabrinut nego oko pojave južnoafričkog soja.

"To je veći razlog za zabrinutost, to smo vidjeli u drugim europskim zemljama. Širi se brže od drugih sojeva, lakše zaražava ljude, ima češće ozbiljnije kliničke slike. Zato je to razlog za zabrinutost i ako je to jedan od pet s tim sojem, to govori da će se u budućnosti virus širiti brže, što može dovesti do ubrzavanja epidemije", rekao je.

Virus SARS-CoV-2 doživio je na tisuće mutacija

Prirodno je da virusi mutiraju. Kada se repliciraju, u kopiranju njihovih genoma događaju se greške. One im ponekad omogućuju da se prilagođavaju uvjetima u okolišu i evoluiraju u varijante koje su uspješnije u širenju. Nije svaka mutacija korisna. Naprotiv, većina je beskorisna i ne mijenja svojstva virusa ili im čak šteti. To je za očekivati jer je svaka promjena u ključnim mehanizmima kojima virus ulazi u stanice i inficira ih - kao što je protein šiljak S - rizična za virus.

No postoje mutacije koje virusima daju prednost. Oni koji su uspješniji u širenju s vremenom će istisnuti manje uspješne. Primjerice, za viruse mogu biti korisne mutacije koje će im omogućiti da se bolje vežu uz stanice domaćina, da lakše prodiru u njih te da bolje zaobilaze napade protutijela.

Virus SARS-CoV-2 je od izvornog oblika, čiji je genom dekodiran u Wuhanu početkom 2020., doživio već na tisuće mutacija. Njegov genom čini molekula RNK koja je podložnija mutacijama. RNK virusi prilično brzo evoluiraju i u prosjeku stječu po jednu gensku promjenu svakih nekoliko dana do nekoliko tjedana. Međutim, budući da se SARS-CoV-2 s osobe na osobu prenosi brže nego što se u njegovom genomu razvijaju promjene gena, on ipak relativno sporo mutira za RNK virus. Drugim riječima, on stječe svojstva koja mu omogućuju neke prilagodbe (po kojima se soj razlikuje od običnih varijanti) u roku od nekoliko mjeseci, a ne dana ili tjedana.

Naravno, što više ljudi oboli, to će se virus više reproducirati te će imati više prilika za mutiranje i stjecanje korisnih mutacija. To pak podrazumijeva da je jako važno epidemiološkim mjerama onemogućiti covidu-19 da se nekontrolirano širi.

Britanski brzošireći soj pokupio istu mutaciju

Do sada su zabilježena tri soja SARS-CoV-2 koji imaju mutacije na ključnom proteinu šiljku (spike, odnosno S) za koje postoje pokazatelji da im omogućuju brže širenje ili izbjegavanje nekih dijelova obrambenog sustava ili čak oboje.

Na tu njihovu sposobnost ukazala je činjenica da su u nekim zemljama počeli dominirati nad uobičajenim sojem.

Primjerice, sekvenciranje virusa pokazalo je da je britanski soj, koji je prvi put otkriven u prosincu u Londonu i Kentu, posljednjih mjeseci u Engleskoj postupno istiskivao uobičajeni soj i postajao sve prisutniji.

No taj soj je nedavno pokupio još i navedenu mutaciju E484K svojstvenu južnoafričkom i brazilskom soju. Naime, 1. veljače britanski stručnjaci otkrili su da je od oko 214.000 sekvenciranih uzoraka s britanskim sojem 11 uzoraka steklo mutaciju poznatu kao E484K. Postoji određeni strah da bi ta mutacija mogla biti dodatna prednost britanskog soja.

Brazilski soj otkriven nakon neočekivanog širenja

Brazilski soj otkriven je u Manausu nakon što je ondje nedavno ponovno zabilježeno širenje covida-19. Naime, znanstvenici su bili zbunjeni jer se smatralo da je prokuženost stanovnika tog brazilskog grada od oko 75% dovoljna da bi ih trebao štititi kolektivni imunitet. Kada su analizirali uzorke, otkrili su da ondje dominira novi soj.

Kada je riječ o južnoafričkom soju, preliminarna istraživanja pokazala su da jedna mutacija otkrivena na njemu omogućuje značajno veću otpornost na protutijela u konvalescentnoj plazmi darivalaca koji su preboljeli covid-19.

Kako se događaju višestruke mutacije?

Na novim sojevima zabilježene su višestruke mutacije na dijelu koji kodira protein S, ali i u nekim drugim dijelovima genoma. Nameće se pitanje koje okolnosti pogoduju stvaranju takvih mutacija.

Neki znanstvenici smatraju da su one mogle nastati kod prethodno imunokompromitiranih osoba kod kojih je nastupio tzv. produženi covid-19. Produžena infekcija omogućila je virusu da u zaraženom organizmu dovoljno dugo živi, evoluira i sakupi mutacije kojima izbjegava imunosni odgovor. U normalnom, kraćem tijeku bolesti kod osoba s dobrim imunosnim odgovorom virus ima mnogo manje prilika za takvu evoluciju.

Postoji također mogućnost da je virus u nekom trenutku preskočio s ljudi na životinje, kao što je to bio slučaj na farmama nerčeva u Danskoj, te da je ondje neopaženo evoluirao. Konačno se mogao vratiti među ljude u verziji sposobnoj za brže širenje.

Mogu li novi sojevi biti opasniji?

Jedno od pitanja koje sve muči jest mogu li novi sojevi uzrokovati teže kliničke slike. Uzrokovanje težih oblika bolesti nije u nekom osobitom evolucijskom interesu virusa. Za njih će najkorisnije biti one mutacije koje će im omogućiti veću reprodukciju.

Ekstreman primjer je ebola koja je vrlo smrtonosna, no nikada nije predstavljala takvu globalnu prijetnju kao ospice koje su puno zaraznije, ali i puno bezopasnije. Razlog tome je što ebola uglavnom toliko brzo ubija svoje domaćine da oni nemaju puno prilike raširiti virus prije nego što podlegnu bolesti.

No u nekim okolnostima evolucijski pritisci mogu biti takvi da prevlada soj virusa koji je opasniji. To se dogodilo u slučaju španjolske gripe koja se širila među vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Tada su lakše oboljeli vojnici ostali izolirani od većine populacije na frontu, a teže bolesni su transportirani s fronta u zaleđe, kućama ili u bolnice gdje se opasniji virus mogao širiti.

Neke studije znanstvenika s nekoliko britanskih sveučilišta, koje je analizirala New and Emerging Respiratory Virus Threats Advisory Group (Nervtag), skupina koja savjetuje britansku vladu, ukazuju na realnu mogućnost da je britanski soj također smrtonosniji. No to se za sada ne može smatrati potvrđenim jer dokazi za to još uvijek nisu dovoljno jaki.

Hoće li nas cjepiva zaštititi od novih sojeva?

Za sada nema dokaza da proizvedena cjepiva neće pružati dovoljnu zaštitu od novih sojeva, barem ne u smislu zaštite od težih oblika bolesti i smrti. Naprotiv, ispitivanja Pfizera i Moderne pokazuju da su njihova cjepiva još uvijek dovoljno učinkovita protiv novih sojeva.

To je dobra vijest. No vakcinolog Philip Krause, koji predsjeda radnom skupinom WHO-a za cjepiva protiv covida-19, istaknuo je da se nakupljanjem dodatnih mutacija, odnosno daljnjom evolucijom novih sojeva, može dogoditi da oni postanu rezistentni na cjepiva.

"Ne baš dobra vijest je da brza evolucija ovih inačica sugerira da se to može dogoditi prije nego što bismo htjeli, ako se virus razvije u fenotip otporan na cjepiva", kaže Krause.

Takva mogućnost podrazumijeva važnost kvalitetnog praćenja kako bi se moguće rezistentne varijante što ranije otkrile.

Virolog Christian Drosten iz Sveučilišne bolnice Charité u Berlinu ističe da takva mogućnost također pridonosi hitnosti procjepljivanja.

"Sada moramo učiniti sve da cijepimo što više ljudi što je brže moguće, čak i ako to znači rizik selekcije za neke varijante", rekao je nedavno Drosten za časopis Science.

Ako se pojave sojevi otporni na cjepiva protiv SARS-CoV-2, možda će trebati ažurirati cjepiva. Nekoliko cjepiva moglo bi se lako promijeniti kako bi odražavala najnovije promjene, no neka regulatorna tijela mogla bi odbiti da ih prihvate, a da ne vide ažurirane podatke o njihovoj sigurnosti i djelotvornosti, kaže Krause.

Cjepiva za nove sojeve mogu se brzo razviti

Dobra stvar je također to što farmaceutske kompanije koje su razvile cjepiva na temelju dijelova RNK virusa koji kodiraju protein S, na kojem su zabilježene važne mutacije, mogu u roku od nekoliko tjedana razviti nova cjepiva s novim kodovima.

Konačno, ako nove varijante cirkuliraju zajedno sa starijim sojevima, možda će biti potrebna i multivalentna cjepiva, učinkovita protiv nekoliko sojeva, kao što je to redovno slučaj s cjepivima protiv sezonske gripe.