MUHAMED ŠAĆIRBEGOVIĆ SACIRBEY, bivši ministar vanjskih poslova BiH i veleposlanik pri Ujedinjenim narodima, u opsežnom intervjuu objavljenom u tjednom prilogu mostarskog Dnevnog lista, rekao je kako je dogovor između Radovana Karadžića i Richarda Holbrookea uistinu postojao te kako je upravo međunarodna zajednica dala Miloševiću, Mladiću i Karadžiću "zeleno svjetlo" za Srebrenicu.

"U ljeto 1996. godine upravo sam bio sletio u Sarajevo i pozvali su me na piće u dom istaknutog američkog diplomata, veleposlanika Roberta Froewicka, koji je u to vrijeme obnašao dužnost voditelja Misije OESS-a u BiH, a koja je nadgledala izbore što su se trebali održati u rujnu 1996. Veleposlanik Froewick izvijestio me kako je veleposlanik Richard Holbrooke uvjerio Radovana Karadžića da se povuče iz čelništva SDS-a te da povuče kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz RS-a. Kad sam upitao što bi Karadžiću bila pobuda da to uradi, veleposlanik Froewick nije odgovorio", ispričao je Šaćirbegović.

"Nakon daljnjeg `podbadanja`,  veleposlanik Froewick s nelagodom je priznao da je Holbrooke Karadžiću obećao da, u zamjenu za povlačenje, on neće biti uhićen. I sam je veleposlanik Holbrooke u nekolicini medijskih i privatnih istupa upotrijebio termin `nagodba` (deal) kad je pojašnjavao kako je isposlovao Karadžićevo povlačenje iz politike. No, niti Holbrooke niti američki State Department nikada nisu javno objasnili što je to  Karadžiću bilo ponuđeno, odnosno čime je potaknut i čime ga se uvjerilo da nestane tako tiho", nastavio je.

"Očito, oni bi htjeli da vjerujemo da je to bila apsolutno jednostrana odluka unatoč dokazima koje su mnogi pružili kako bi nagodbu potkrijepili. Drugi su također pisali o postojanju takve nagodbe, čak i neki pripadnici ICTY-a, od kojih je jedna i Florence Hartmann. Bez obzira na sve, jasno je da su se Karadžić i Mladić osjećali dovoljno komotno da slobodno putuju unutar BiH, čak jako dugo nakon što su optužnice protiv njih podignute i nakon što su se NATO snage stacionirale u BiH", navodi Šaćirbegović.

"Ratni zločinci su imali prešutne partnere kojima bi možda draže bilo da je Karadžić i dalje slobodan poput Mladića ili da je mrtav poput Miloševića"

"Žeđ za pravdom više je nego opravdana. Pa ipak, za mene nije osveta ono što je bitno, već je bitno ono što će još Karadžić izjaviti pred sudom, kako bi bacio svjetlo na one koji su pristali na ili su bili suučesnici u zločinima, tako što su sklapali dogovore sa Slobodanom Miloševićem, Ratkom Mladićem te samim Karadžićem. S mog službenog stajališta i iz perspektive onoga što se zbivalo iza scene, ti su ratni zločinci imali prešutne partnere kojima bi možda draže bilo da je Karadžić i dalje slobodan poput Mladića ili da je mrtav poput Miloševića", izjavio je Šaćirbegović, koji tvrdi kako su upravo njegova saznanja o zakulisnim događanjima na svjetskoj političkoj sceni jedan od razloga zašto su ga optužili za pronevjere novca te zašto ga žele zatvoriti i ušutkati.

I Šaćirbegović smatra kako bi se sad, kad je Karadžić konačno u Haagu, moglo otkriti puno "prljavog rublja" zaostalog iz pregovora s međunarodnom zajednicom - jer, ako tone, neće tonuti sam.

"Radovan Karadžić ne bi mogao ostati na slobodi toliko dugo da je bilo želje da ga se uhiti. On nije uhićen zato što ga se nije željelo vidjeti pred sucem u Haagu kojem bi ispričao o svojim dogovorima s različitim europskim i američkim dužnosnicima. Sjetimo se Karadžićevih posljednjih intervjua iz 1997. ili 1998., dvije godine poslije izdavanja optužnice. On je i nadalje živio relativno slobodan i nimalo zabrinut mogućnošću da će ga NATO snage, koje su u to vrijeme provodile Daytonski sporazum u BiH, uhititi. Ratko Mladić također je uživao slobodu unatoč tome da je i on bio optužen, te je imao slobodno kretanje kao zapovjednik Vojske RS-a", navodi Šaćirbegović.

U spomenutom intervjuu, Karadžića su upitali je li zabrinut da bi mogao biti uhićen na temelju optužnice. Njegov je odgovor glasio: "Ako bi me uhitili, bilo bi to puno gore po njih nego po mene. Sve ću ih sazvati da zajedno sa mnom svjedoče pred Sudom".

Izdaja Srebrenice i Žepe dobila zeleno svjetlo međunarodne zajednice

"Izdaja Srebrenice i Žepe, ali i pregovori o izdaji Goražda, trebali su zadovoljiti zahtjeve Beograda i Pala kako bi pristali na proces koji će se kasnije razviti u Daytonu. Vlada Republike BiH bila je odbila trgovati s ova tri zaštićena područja u istočnoj BiH kako su to tražili iz Srbije. Također smo odolijevali neprestanim pritiscima od strane takozvanih europskih pregovarača, poput Carla Bildta, da pristanemo na trgovinu početkom 1995. Vjerojatno zbog toga što smo i nadalje odolijevali, Holbrooke, Bildt, francuski general Bernard Janvier i predstavnik UN-a Yasushi Akashi odlučili su Miloševiću, Mladiću i Karadžiću dati `zeleno svjetlo` da ova `zaštićena područja` zauzmu vojnom silom unatoč zaštiti koju im pružali NATO i UN", tvrdi Šaćirbegović.

"BiH izaslanstvo i ja, tada na dužnosti ministra vanjskih poslova, nismo znali da je takav dogovor bio postignut. Pa ipak, u Daytonu nam je rečeno da moramo prihvatiti `novo stanje stvari na terenu` u Srebrenici i Žepi. U suprotnom, pregovori će propasti, a BiH predstavnici bit će označeni odgovornima za neuspjeh i za nastavak rata. Možda je u pitanju bio blef - sklon sam vjerovati da jest - no istovremeno je postojao i veliki rizik tražiti povrat Srebrenice i Žepe. Nije bilo u mome stilu igrati pariju pokera s toliko života i budućnošću u pitanju", navodi.
 
"Kad su snage Republike BiH i Hrvatske krenule u ofenzivu kasnije tog ljeta, Holbrooke i ostali američki predstavnici ohrabrivali su nas da slijedimo teritorijalne strategije u određenim smjerovima. I ovo je bio dio korištenja `boraca` u strategiji čiji je cilj bio uspostaviti `činjenice na terenu`. Možda se u to vrijeme činilo kako je spomenuto bilo motivirano željom da se vrate etnički očišćeni prostori. No, nažalost, Holbrookeovo ohrabrivanje bilo je motivirano tek još jednom varijantom karte  `51/49 posto`. Ostali američki čelnici možda su ovo doista shvatili kao dio bitne promjene u konačnici i vrstom mira kojeg bi BiH i Hrvatska uživale. Međutim, u ključnom je trenutku upravo Holbrooke bio taj koji je isprva pokušao diktirati, a zatim prijetiti da se zaustavi bosansko-hrvatska ofenziva", rekao je Šaćirbegović.

Svjetske metropole "posvajaju Karadžićevo dijete"

"Karadžić će imati svoj dan na Sudu. Što je još važnije, imat će ga i istina. Nije dovoljno suditi Karadžiću, već i nagodbama i, možda, spletkama predstavnika euroatlantskih demokracija i balkanskih fašista. Pravedno bi bilo, ako Karadžić bude proglašen ratnim zločincem, da to bude i entitet što ga je on pomogao stvoriti etničkim inženjeringom i genocidom", izjavio je Šaćirbegović u intervjuu za Dnevni list.

"Na kraju krajeva, u čemu je bitna razlika između one RS čiji je predsjednik bio Karadžić i čije je stvaranje pomogao, i ove RS koju sada predvodi novi naraštaj ultranacionalističkog čelništva koje koristi kisele plodove Karadžićevih genocidnih planova i djela. RS ne ustrajava zbog Beograda ili Banja Luke, već stoga što se sadašnje politike u Washingtonu, Bruxellesu, Londonu, Parizu, Moskvi i drugim značajnijim metropolama opredijelila i obvezala da će održati i što održava Republiku Srpsku na životu. Tragično je da one posvajaju Karadžićevo dijete", dodao je.

Hoće li Karadžić odati tajne ili će ih prešutjeti, u nadi da će ga to osloboditi?

Šaćirbegović smatra kako bi "Karadžić možda ipak mogao odlučiti zadržati tajne za sebe, možda vjerujući kako bi ga to ipak moglo osloboditi". Među spomenutim "tajnama" je, prema Šaćirbegovićevim riječima, i ona da se "američke Demokrate povezuje s trgovinom Srebrenicom i Žepom".

"Također smatram kako bi mnogi u predsjedničkoj kampanji Baracka Obame, uključujući one koji su sudjelovali i u Clintonovoj, radije željeli da potencijalno sramna otkrića `procure` sada negoli u listopadu, kad će neposrednost biti odlučujuća za utrku za američkog predsjednika. Zanimljivo, dok su većina onih koji su bili istaknuti članovi Clintonove vlade sada članovi Obamina tima za vanjsku politiku, uključujući Madeline Albright koja je podupirala Hillary, Holbrooke je izostavljen", naveo je Šaćirbegović.

"Neki u Clintonovoj vladi pokušali su blokirati ovaj dogovor o Srebrenici i Žepi sa srbijanskim pristalicama. Nedavno mi je jedan insajder iz administracije ponovno potvrdio kako su se unutar Clintonove vlade vodili razgovori o tome trebaju li SAD i NATO ispoštovati obveze i jamstva `zaštićenim područjima`. Izdaja Srebrenice još je veće prokletstvo s obzirom da je ono ujedno i izdaja multilateralizma, uključujući UN, NATO i američke saveznike, kao što su Nizozemci. Ono se ne podudara s Obaminim porukama o obnovljenom internacionalizmu", rekao je.

I.M.
Foto: AFP / Dnevni list