Švedski stručnjak za Index objasnio u čemu je tajna njihovih sjajnih škola

Švedski stručnjak za Index objasnio u čemu je tajna njihovih sjajnih škola
Foto: Index/Orah/123rf

KRAJEM svibnja Hrvatsku je posjetio Gustav Fridolin, nastavnik povijesti i religije koji je bio ministar obrazovanja u lijevoj švedskoj vladi od 2014. do 2019. I dalje je zastupnik Zelenih u švedskom parlamentu, a sudjelovao je u obrazovnoj i kurikularnoj reformi koja je uvela brojne važne promjene u obrazovni sustav te skandinavske zemlje. Krajem godine planira povratak iz saborske fotelje u školsku stolicu.

O nama najzanimljivijim obrazovnim temama – od kurikularne reforme, preko ulaganja u obrazovanje i tretmana nastavnika, do vaučerizacije u financiranju škola i tržišnih načela u obrazovanju, razgovarali smo uoči izbora za Europski parlament u sjedištu stranke ORaH u Zagrebu kojoj je došao dati podršku.

Kako su izbori uslijedili samo dva dana nakon toga, intervju smo odlučili ostaviti za poslije izbora. Zeleni su svojim odličnim uspjehom bili veliko iznenađenje u Europi pa je intervju s Fridolinom postao još zanimljiviji.

ŠVEDSKA - I TRŽIŠNA I SOCIJALNA

Kada ste bili u vladi, bili ste u koaliciji sa socijaldemokratima?

Točno. Još uvijek smo. Koalicijsku vladu u Švedskoj tvore socijaldemokrati i zeleni. Uz to, odnedavno imamo sporazum o podršci dvije liberalne stranke koje ne sudjeluju u vladi.

Tijekom većeg dijela 20. i 21. stoljeća Švedskom su uglavnom vladali socijaldemokrati, zar ne?

Da. Stranke desnog centra najdulje su se zadržale na vlasti u razdoblju od 2006. do 2014.

U SAD-u su posljednjih godina, osobito tijekom njihove posljednje predsjedničke kampanje, skandinavske zemlje predstavljane uz imidž socijalističkih zemalja. Koliko je Švedska kapitalistička zemlja otvorenog tržišta s jakom mrežom socijalne podrške, a koliko ima elemente socijalizma? Kako je vi doživljavate?

Skandinavske zemlje vrlo su liberalne, što uključuje ljudske i građanske slobode te slobode izražavanja, a liberalne su i kada je riječ o rodnoj jednakosti. No također su liberalne u pogledu ekonomskih načela. Primjerice, to su zemlje otvorene ekonomije i tržišta. U Švedskoj, ali i u drugim skandinavskim zemljama, to je za očekivati jer imamo velike kompanije koje želimo da budu važni igrači na svjetskom tržištu. No s druge strane, mi također imamo i vrlo jak sustav podrške općem dobru. U sklopu njega mi kolektivno uplaćujemo za obrazovanje, zdravstvo, mirovine i za podršku nezaposlenima. Mislim da su te dvije stvari usko povezane. Mi uspijevamo biti zemlja okrenuta otvorenom tržištu i tržišnom natjecanju zato što ljudi znaju da će im zajednica, ako izgube posao, pomoći da nađu novi, da neće odmah završiti na ulici. Ta kombinacija principa snažne socijalne podrške i otvorenog tržišta ono je što mi zovemo ''švedski model'', odnosno ''skandinavski model''.

KLJUČNI ZAOKRETI U OBRAZOVNOJ POLITICI

Kada ste počeli s reformom obrazovanja? Pišući o obrazovnim sustavima po zemljama svijeta, često sam nailazio na podatke koji su pokazivali da je Finska među najuspješnijima, dok je Švedska zaostajala. Neki izračuni pokazivali su čak da, kada se u obzir uzmu ulaganja i ishodi, Švedska nije mnogo bolja od Hrvatske.

Švedska je provela neke velike reforme početkom 1990-ih. Obrazovanje je decentralizirano tako da su veće ovlasti dane općinama, sustav je okrenut tržištu tako da su privatne škole mogle dobiti javni novac čak i ako su bile orijentirane na zaradu. Osim toga, Švedska je u to vrijeme prolazila kroz veliku ekonomsku krizu. Zbog toga su školama sredstva drastično srezana. Posljedica se vidjela početkom 2000-ih kada je Švedska pala u svim domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima. Ja sam uglavnom imenovan na poziciju ministra kako bi se taj trend promijenio. Naravno, nisam to mogao napraviti sam; ja sam samo pokušao stvoriti bolje preduvjete za učitelje i učenike. Pokazalo se da je posljednjih godina ulaganje u nastavnike i drugo osoblje koje pomaže nastavnicima stvorilo veliku promjenu nabolje. Švedska se danas penje u rezultatima PISA-e i drugim testiranjima, osobito u čitanju, a ono je izuzetno važno kod najmlađih kako bi kasnije mogli prikupljati ostalo znanje. Danas se Švedska vratila među najbolje zemlje u tom pogledu, što pokazuju i novi rezultati istraživanja.

Zašto su švedska ulaganja u obrazovanje tako visoka? Jesu li plaće nastavnika visoke?

Kada je riječ o ulaganjima, istina je da puno ulažemo u obrazovanje, no tu treba imati na umu specifičnosti Švedske. Naime, naša zemlja je jako velika tako da puno novca ulažemo u prijevoz. Imamo brojna i velika ruralna područja pa puno novca ulažemo u prijevoz djece do škola. Također smo vrlo hladna zemlja, tako da puno ulažemo u grijanje. Konačno, mi smo zemlja s prilično visokim BDP-om pa su prosječne plaće prilično visoke. Kada sve to uzmete u obzir, ispada da Švedska u obrazovanje i zdravlje djece zapravo ulaže manje od prosjeka. Moja misija bila je da se to ispravi – da se više ulaže u samu suštinu obrazovnog sustava, u poboljšanje kvalitete i uvjeta obrazovanja u učionicama.

Što je bilo najvažnije u tim promjenama? Proveli ste i kurikularne reforme?

Istaknuo bih dvije stvari. Povećali smo plaće nastavnika. Neiskusnim nastavnicima povećali smo ih za dvjesto do tristo eura. To je bila velika povišica.

NASTAVNICI SU DOBRO PLAĆENI, NO INŽENJERI JOŠ BOLJE

Kolika je prosječna plaća nastavnika u Švedskoj?

Ona se mijenja s vremenom i u ovisnosti o tome u kojem dijelu zemlje nastavnik živi i radi. Kreće se negdje između 32.000 kruna i 37.000 kruna (između 22.000 i 25.000 kn).

Kakva je ona u usporedbi s plaćama medicinskih sestara ili liječnika?

Mi ih uobičajeno uspoređujemo s plaćama inženjera koji imaju slično obrazovanje. Inženjeri u prosjeku zarađuju oko 10.000 kruna (6880 kn) više mjesečno. Nama manjka nastavnika, kao što manjka u većini europskih zemalja, osobito u područjima kao što su fizika, matematika, znanost i tehnički odgoj.

Kako ste riješili taj problem manjka određenih nastavnika?

Naravno, to je riješeno po tržišnom principu tako da deficitarni dobivaju više plaće. No također smo proveli jedan program koji je pomogao povratku nastavnika u nastavničku profesiju. Naime, pokazalo se da je moguće ljude koji su inženjeri zainteresirati da uz svoju glavnu profesiju također obavljaju nastavnički posao.

KLJUČNE GREŠKE I PROMJENE

Kako tumačite uspjeh finskog obrazovnog sustava u usporedbi sa švedskim?

Tu su važne dvije stvari. Prije svega, Finska početkom 1990-ih nije provela tako drastične reforme kakve smo mi proveli. Do tada su naši sustavi bili vrlo slični. Oni su nastavili s uspjesima, a mi smo pali.

Koje su tu ključne greške napravljene?

Prije svega, mi smo previše ovlasti u kontroli nad školstvom prepustili općinama. Također, u sustav su ušle tisuće privatnih kompanija. Neke od njih bile su dobre, međutim, neke su se pojavile samo s interesom da zarade. To je jako otežalo našu kontrolu kvalitete, državi je nedostajalo kontrole nad sustavom.

Nakon toga ste povećali kontrolu kvalitete u školama? Uključujući i privatne?

Da. Ja bih otišao i korak dalje. Htio bih da se ukinu škole koje su okrenute isključivo profitu. Mislim da je dobro da imamo mogućnost izbora, da imamo ulaganje države u privatne škole, ali ne i da imamo škole koje financiramo javnim novcem, a okrenute su profitu.

Što još treba promijeniti kako bi se unaprijedili rezultati?

Treba unaprijediti obrazovanje djece s posebnim potrebama. Naime, kada se uspoređujemo s Finskom, vidjeli smo da imamo podjednak udio djece koja trebaju neki oblik posebnog pristupa obrazovanju, koja imaju neke poteškoće. Oni su taj problem počeli rješavati u ranim godinama. Njega treba početi rješavati kada je još malen, ne dopustiti da postane velik kada postaje problem za samopouzdanje djece. U Švedskoj je fokus bio na djecu u kasnijim godinama, kada su već napuštala sustav. No za mnogu djecu to je bilo prekasno. Ja sam uveo promjenu i nove zakone prema kojima nastavnici već u ranim godinama trebaju početi djelovati ako uoče da djeca imaju poteškoća s čitanjem, matematikom i sl. Oni trebaju reagirati i osigurati da se uvede obrazovanje za posebne potrebe.

RAD S DJECOM KOJA IMAJU POTEŠKOĆE U UČENJU

Imate li posebne nastavnike za to ili to rade isti nastavnici?

I jedno, i drugo. To ovisi o tome kakve su poteškoće djece. Nastojimo osigurati veći broj nastavnika koji su stručni za rad s takvom djecom, no također nastojimo osigurati da svi nastavnici dobiju potrebnu edukaciju i alate za rad s njima. Finska nema više nastavnika od nas po glavi učenika, međutim, ima više nastavnika za djecu s posebnim potrebama. Također, vode računa o tome da svi nastavnici imaju temeljni trening u radu s djecom s posebnim potrebama. Švedskoj je to nedostajalo, no sada to mijenjamo.

U ŠVEDSKOJ SAMO RADIKALI IMAJU PROBLEMA SA SEKSUALNIM ODGOJEM

Kada ste radili kurikularnu reformu, što vam je bilo u fokusu? Manje bubanja napamet, a više učenja s razumijevanjem?

Veliku kurikularnu reformu provela je vlada prije moje. Ja stoga nisam stavio toliki naglasak na promjene u kurikulumu. U budućnosti bih volio da nastavnici sami imaju veći utjecaj na oblikovanje kurikuluma, načine ocjenjivanja i sl. Dobra stvar u provedenoj kurikularnoj reformi je to što je stavljen naglasak na građanski odgoj, odnosno na mogućnost da se znanje koristi za provođenje promjena u društvu. Također su uvedene dobre promjene u sustavu ocjenjivanja tako da su učenici mogli dobiti osjećaj da su pravedno ocijenjeni i u područjima koja su im teška. Ako učenik dobiva dobre ocjene samo u onome u čemu je dobar, što mu lako polazi za rukom, to ima negativan efekt. To sada nastojim promijeniti zajedno s ljudima iz prijašnje vlade koji su krenuli u tu reformu. Oko toga smo postigli široku suglasnost.

Mi u Hrvatskoj već godinama imamo problema s provođenjem kurikularne reforme jer imamo velike svjetonazorske sukobe između lijevih i desnih oko toga što bi i kako trebalo mijenjati. Primjerice, lijevi i desni žestoko se spore oko toga trebaju li djeci seksualni i građanski odgoj te kako bi oni trebali izgledati. Također je puno sporova oko predstavljanja recentne hrvatske povijesti, među ostalim, zato što je Nezavisna Država Hrvatska u 2. svjetskom ratu bila na strani fašista, a potom je u sklopu Jugoslavije bila socijalistička zemlja. Jeste li vi u Švedskoj imali sličnih svjetonazorskih sukoba ili ste oko takvih stvari davno postigli konsenzus?

Naravno, imali smo nekih sukoba oko kurikularne reforme. Primjerice, oko pitanja koliko bi sadržaja u školama trebalo biti posvećeno estetskim područjima. No nismo imali svjetonazorske sukobe kakve vi spominjete. Sve stranke, osim radikalne desnice, prihvaćaju značaj seksualnog odgoja, spolne jednakosti i građanskog odgoja u školama. Po meni se to svodi na pitanje shvaćanja demokracije u društvu. Demokracija je društvo u kojem postoje snažne individue koje imaju sposobnost oblikovati svoje živote i društvo u kojem žive. Da bi se to dogodilo, potrebno je imati snažne institucije, snažne vođe u društvu, ali i snažan obrazovni sustav sa snažnom nastavničkom profesijom koja se neće priklanjati promjenjivim ideologijama, već će raditi za dobrobit djece kako bi postala slobodne individue. Naravno, to podrazumijeva građanski odgoj na kojem će učiti kako mogu utjecati na društvo te seksualni odgoj koji će im omogućiti da postanu zdrave individue. Kada sam radio u UNESCO-u, osobito s nastavnicima u afričkim zemljama, vidio sam da se ne događaju ideološki sukobi kakvi se mogu događati posvuda - kako u europskim, tako i u afričkim zemljama. Razlog tome je to što su nastavnici u svojem radu bliski učenicima. U takvim pozicijama oni žele dobro učenicima pa, među ostalim, žele da imaju i dobar seksualni odgoj. S druge strane, političari na takvim temama uvijek nastoje zaraditi političke poene, a to znači da njima ne bi trebalo prepustiti obrazovni sustav.

DOBRE I LOŠE STRANE PRIVATIZACIJE I VAUČERIZACIJE

Kakve je rezultate pokazala vaučerizacija u Švedskoj? Što je dobrog, a što lošeg donijela?

Dobra stvar je to što je omogućila više slobode u izboru. Više škola dobilo je priliku promišljati koje bi promjene u pristupu poučavanju mogle biti dobre. Teško je znanstveno dokazati da je neki određeni pristup poučavanju bolji od drugoga. Međutim, može se pokazati da škole imaju bolje rezultate kada nastavnici blisko surađuju nego kada svatko radi po svome i ne surađuje. Vaučerizacija je stoga navela sve škole, uključujući i javne, da promišljaju o tome kako poboljšati poučavanje i to je dobra strana. Loše su bile dvije stvari. Prije svega, prebacivanje moći u odnosima između škola i roditelja. Kada obrazovanje postane tržišno orijentirano, to može imati loše efekte. Naime, znanje nije nešto što se može kupiti, učenje je ponekad teško, ne samo za učenike nego i za obitelj. Kada učenik nije uspješan, kod roditelja se često javlja mišljenje da nešto nije kako treba sa školom. Ako roditelji plaćaju školu, ono će biti posebno izraženo, oni će misliti – mi vas plaćamo za to, vaša je dužnost da to odradite. Međutim, to je nešto što trebaju odraditi sve strane zajedno, uključujući i učenike. Stoga sada nastojimo urediti da zadržimo mogućnost izbora škola, ali da se odabir škole ne može stalno mijenjati, da učenici trebaju provesti barem tri godine u nekoj školi, osim u posebnim okolnostima. Druga stvar koja je bila loša jest to što su u sustav ušle neke loše profitno orijentirane kompanije. Ne tvrdim da su sve profitno orijentirane kompanije nužno loše, neke imaju dobre rezultate. Međutim, bilo je takvih koje su u tržište ušle samo zbog profita, koje nisu imale dovoljne kvalifikacije, a u nekim najgorim slučajevima dogodilo nam se čak da su pokrenule škole i vodile ih nekoliko godina da bi u konačnici vodstvo pobjeglo, odnijelo novac i ostavilo nastavnike i učenike na cjedilu. To sada reguliramo mnogo bolje tako da imamo značajno veći nadzor nad školama. No moj zaključak je da zapravo nije dobro da postoje škole koje mogu izvlačiti javni novac kao svoj profit. Javni novac trebao bi ostati u školama, kao što ostaje u javnim školama.

Vaučerizaciju ste proveli u svim dijelovima po vertikali obrazovnog sustava ili samo u osnovnim i srednjim školama?

U osnovnim i srednjim školama, na sveučilištima imamo drugačiji sustav. Imamo javna sveučilišta koja su besplatna, a studenti također mogu dobiti zajmove za potrebe života tijekom studiranja. Ideja je da Švedska kao mala zemlja jako ovisi o intelektualnom vlasništvu, odnosno o inovacijama, te da trebamo sve talente koje možemo dobiti.

Imate li neke subvencije za privatna sveučilišta?

U Švedskoj nemamo privatnih sveučilišta. Imamo samo neke međunarodne suradnje koje nadilaze državne granice, no i ta sveučilišta spadaju u javna.

Imate li neke subvencije za deficitarna zanimanja, primjerice, za područja važna za istraživanja i razvoj? Imate li neke kvote za određene studije?

Sva sveučilišta imaju određeni broj studenata koje primaju.

Jesu li te kvote oblikovane prema potrebama tržišta?

Ne dovoljno. Trenutno radimo na ulaganjima u studije koji su deficitarni na tržištu rada. Primjerice, za stručnjake u području zdravstva, ali i neke nastavnike. Ideja je da sveučilišta trebaju biti slobodna, da im država ne bi trebala određivati koje će studijske programe imati. No, s druge strane, kada sveučilišta rade ono što je najbolje za njih, a ne za potrebe države, nastaju problemi. Stoga imamo programe kojima financiramo studije za deficitarne nastavnike i medicinske djelatnike. To dobro funkcionira, međutim, problem je u tome što je studiranje u Švedskoj ionako generalno olakšano besplatnim školovanjem i zajmovima za studente pa je teško pronaći metode za dodatnu stimulaciju. Ipak, imamo jednu dobru stvar, a to je da za studente koji već imaju određene kvalifikacije, primjerice za inženjere, imamo poticaje ako su spremni poučavati. Mi im kažemo – ako želite 50% raditi kao inženjeri, a 50% poučavati, dat ćemo vam punu plaću koju biste inače imali kao inženjeri. To su uglavnom ljudi koji već rade neko vrijeme, koji imaju obitelji, pa im takva ponuda može biti interesantna.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara