Teologija oslobođenja mogla bi ojačati nakon Papine smrti

TEOLOGIJA oslobođenja koja poziva Katoličku crkvu na obranu siromašnih mogla bi nakon smrti pape Ivana Pavla II. ojačati u zemljama u razvoju poput Brazila, kažu brazilski biskupi bliski tom pokretu.

Papa koji je umro u subotu protivio se marksizmom obojenoj teologiji koja se razvila sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća i koja od Crkve, osobito u Latinskoj Americi, traži da brani sirotinju, često protiv vojnih vlasti.

Zemlje Latinske Amerike danas su uglavnom normalne demokracije, ali pristaše teologije oslobođenja tvrde da određene socijalne nejednakosti, koje su potaknule stvaranje toga pokreta, nisu nestale te je spomenuti pokret potrebniji nego ikad.

Istodobno su i ojačale protestantske skupine zbog kojih erodira petstogodišnja katolička dominacija.

Stručnjaci kažu da se za Papine vladavine više nego udvostručio postotak protestanata u regiji, jer su se evangelički pokreti ukorijenili među sirotinjom od Brazila do Gvatemale.

Kad je Papa 1978. bio izabran, Katolička crkva u Latinskoj Americi, a ondje je gotovo polovica svih katolika svijeta, bila je podijeljena između svećenstva koje je podržavalo vojne režime i onih koji su se opredijelili za pobunu.

Mnogi katolici su se pridružili ljevičarskim pokretima u borbi protiv diktatorskih režima u zemljama poput Argentine, Brazila, Čilea, Nikaragve i El Salvadora.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Papa se protivio takvom aktivizmu i javno je ukorio svećenike koji su se priklonili sandinističkoj vladi koja je 1979. revolucijom preuzela vlast u Nikaragvi. Neki smatraju da se Papa pobojao utjecaja koju bi narodna revolucija mogla imati u ostatku Latinske Amerike dok ga drugi brane i tvrde da je jednostavno htio Crkvu, u turbulentnom vremenu, ostaviti izvan politike.

Bilo kako bilo, Papa je radikalne svećenike zamjenio konzervativnijim osobama.

U Brazilu, zemlji s najvećom katoličkom populacijom, oni koji vjeruju u teoriju oslobođenja tvrde da je pod Ivanom Pavlom II. podjela, koja je nastala rađanjem teologije oslobođenja, ostala.

"Ivan Pavao se, kao Poljak koji je živio pod crvenim carstvom, odlučno protivio svemu što ima naznake marksizma, i to nam je posve razumljivo", kazao je Pedro Casaldaliga, dugogodišnji borac za prava Indijanaca u Amazoni.

"Teologija oslobođenja je sustav gledanja na realnost nepravdi i nejednakosti utemeljen na vjeri", objašnjava biskup Tomas Balduino, predsjednik brazilskog Pastoralnog zemljišnog povjerenstva.

To povjerenstvo brani prava siromašnih na posjedovanje zemlje i jedno je od brojnih socijalnih udruga koje se, uz pomoć Katoličke crkve, razvilo s ciljem zaštite zakinutih slojeva društva.

Stoga se teologija oslobođenja ukorijenila i u siromašnim zajednicama Urugvaja, Perua i Srednje Amerike, osobito u Salvadoru, a jača i u dijelovima Afrike i Azije.

"Sada sve ukazuje da bez pape koji je koncentrirao moć oko sebe, postoji mogućnost... jačanja pluraliteta u izražavanju, uključujući i teologiju oslobođenja", zaključio je Balduino.

Za preminulog Svetog Oca je kazao da je "učinio mnogobrojne korake prema pomirbi općenito, ali da nije s naklonošću gledao na teologiju oslobođenja i progresivnije snage".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara