ODBOR za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji Grada Bjelovara i veteranske udruge su na jučerašnjoj konferenciji za novinare istaknuli kako se protive postavljanju biste generala Petra Stipetića na Spomen-području Barutana. "Na sastanku je donesen jednoglasan zaključak da bisti generala Stipetića nije mjesto na Barutani jer tamo nisu ni biste branitelja koji su tamo položili svoje živote", pojasnio je predsjednik Odbora Igor Crnomarić.

HDZ-ovci protiv Stipetićeve biste

Međutim, jučer to nije bila jedina situacija u kojoj se dio ljudi usprotivio odavanju zaslužene počasti legendarnom generalu. Karlovačka županijska skupština odbila je na jučerašnjoj sjednici u Karlovcu prijedlog da posmrtno dodijeli Nagradu za životno djelo pokojnom generalu Petru Stipetiću. 

SDP-ovi zastupnici su zbog toga napustili sjednicu, a HDZ-ova većina je jednoglasno donijela odluke o tome da se dodijeli Nagrada za životno djelo Pavlu Miljavcu, Mili Peciću i Sanji Hrnjak, a Plaketa Nadiji Špehar, Josipu Graniću i Tomislavu Marinčiću te tvrtki Bukva Commerciumu i Javnoj ustanovi "Baraćeve spilje". 

Postavlja se pitanje zbog čega HDZ-ovcima, ali i dijelu brantelja, smeta general koji je odigrao važnu ulogu u ključnoj operaciji za oslobođenje Republike Hrvatske. Istovremeno, karlovački gradonačelnik Damir Mandić i predsjednik Gradskog vijeća Marin Svetić nemaju ništa protiv toga da ih se fotografira zajedno s Mihaljom Hrastovim, koji je pravomoćno osuđen zbog likvidacije 13 razoružanih neprijateljskih vojnika. 

Došao u Hrvatsku vojsku na Tuđmanov poziv

Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA, a u rujnu 1991. je na poziv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana prešao u Hrvatsku vojsku.

Tijekom svoje karijere u hrvatskoj vojsci je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.

Tijekom Oluje je prvo poslan u Slavoniju

Bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala. Zbog svojih zasluga u Domovinskom ratu i stvaranju Hrvatske vojske primio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.

Dodatno, dobio je medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera. Stipetić je prema prvotnom planu za provedbu Oluje poslan u Slavoniju kako bi spriječio mogući napad iz Srbije i još uvijek okupiranog Podunavlja. Istovremeno, operacije na Baniji bile su povjerene generalu Ivanu Basarcu.

Basarac je odlučio frontalno krenuti na Petrinju, pri čemu je stradao veliki broj hrvatskih vojnika, a neprijatelj je uspio zaustaviti četiri hrvatske brigade. Slična situacija se ponovila i na Kupi. U dva dana je poginuo jednak broj pripadnika HV-a koliko na cijelom ostatku bojišnice od Vrlike do Jasenovca. 

"Bio je kaos"

Satnik Miroslav Vidović, pomoćnik za sigurnost i bliski suradnik generala Stipetića, je 2020. u intervjuu za Index opisao kako je situacija bila kaotična. 

"Stipetić je trebao biti ondje od prvog dana. Kamo sreće da je bio jer da jest, žrtava bi bilo puno manje. Stipetić je prije početka Oluje bio u Zagrebu. Stalno je radio trenažu s ljudima za dan kada će početi oslobođenje. Basarac je pod čudnim okolnostima dobio zapovjedništvo, a ne Stipetić. Toga se sjećam i znam da se radilo o politici", ispričao je Vidović.

Vidović tvrdi da je general Basarac pogriješio u puno toga jer je dan prije promijenio pravce napada. Rekao je kako je postrojba Gromova zamišljena da ide kao cjelina, no prvog i drugog dana veliki dio pričuvnih postrojba nije se našao na mjestu polazišta.

"Bio je kaos. Danas kada gledam na to, neshvatljivo mi je. Bilo je teško. Ušli smo u Knin 5. kolovoza, a s ove strane nismo se pomaknuli. Zapravo, morali smo se braniti", prisjetio se. 

Zaobišao je srpske položaje i okružio neprijatelja

Tuđman je tada smijenio Basarca i naredio Stipetiću da preuzme Baniju. "Bio sam pomoćnik za sigurnost, a Stipetić je došao do mene i rekao mi da moramo primopredaju odraditi maksimalno profesionalno. Da moramo nazvati Basarca, uvjeriti da prema njemu neće biti nikakvog postupanja. Sjećam se da je Stipetić rekao kako ne bi bilo fer prema kolegi, časniku i generalu da prema njemu postupamo na bilo koji drugi način", naglasio je Vidović.

"Stipetić je ušao u ured Basarca i obavio razgovor s njim. Basarcu se to nije svidjelo, naravno, izašao je van, no prihvatio je. Sve je prošlo u redu", dodao je. Stipetić je odlučio da se zaobiđu srpski položaji kako bi se okružilo neprijatelja. 

"Bila je dogovorena predaja. Držali smo ih u okruženju, a unutar okruženja su oni sami držali red. Takav je bio dogovor. No neki naši zapovjednici nisu se mirili s tim. Jedan od onih koji to nije poštovao bio je i Basarac. No razgovarali smo s njim pa je popustio", rekao je Vidović. 

"Stipetić je odbio poziv da uđe u HDZ"

Prilikom predaje je snimljena i jedna od najpoznatijih fotografija iz Domovinskog rata. Pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, potpisao je i predao oko 5000 vojnika, 13 tenkova, 15 teških topova i veliku količinu drugog naoružanje Stipetiću, tadašnjem pomoćniku načelnika Glavnog stožera OS-a RH.

Vidović je prijezir HDZ-ovaca prema Stipetiću objašnjava činjenicom da Stipetić nikada nije ušao u HDZ. "Taj prezir prema Stipetiću seže iz vremena kada je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak pozvao generale i tražio ih da potpišu dokument. Pristupnicu HDZ-u. Stipetić je to odbio. To mu nikad nisu oprostili. Da su mogli, riješili bi se Stipetića davno prije, no Tuđman je znao koliko je Stipetić ne samo sposoban nego i koliko je neophodan hrvatskoj vojsci", zaključio je.

Petar Stipetić je preminuo 14. ožujka 2018. godine u Zagrebu, dok je 20. ožujka održana komemoracija na kojoj su njegovi suborci progovorili o njegovoj profesionalnosti i stručnosti kao vojnika, ali i njegovim iznimnim ljudskim osobinama.