NALAZI USKOK-a o ilegalnim odlagalištima otpada izazvali su zabrinutost u Gospiću i Lici gdje građani traže brzu reakciju nadležnih. U emisiji Otvoreno raspravljalo se o mogućim posljedicama i rješenjima, piše HRT.

HZJZ: Voda je ispravna. Lički zavod: Bunari su onečišćeni

Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je nove rezultate uzorkovanja koji potvrđuju da je voda iz javne vodoopskrbe na području Ličko-senjske županije te na otocima Rabu i Pagu zdravstveno ispravna.

"Svi dosadašnji rezultati pokazuju da je voda sukladna pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju. Imali smo dva slučaja gdje je na slavinama u kućama utvrđena povišena razina olova, ali nakon ispiranja cijevi olovo je bilo u granicama normale", rekao je Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ-a.

Istovremeno, Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije upozorio je na mikrobiološko onečišćenje vode u privatnim bunarima, zdencima i cisternama na širem području. "S obzirom na potencijal da se podzemne vode onečiste procjednim vodama s odlagališta, ponudili smo stanovnicima da prijave svoje bunare kako bismo proveli monitoring. U krškom području bunari su rijetki, a dosad smo zaprimili 90 prijava. Bilo je za očekivati da su ti bunari mikrobiološki onečišćeni i građani su dobili upute što učiniti s tom vodom", pojasnio je Capak i dodao kako se ta voda ne koristi za piće.

Mikroplastika i nepoznate kemikalije

U podzemnim vodama u Gospiću pronađena je mikroplastika, dok su u Varaždinu otpad i mulj onečišćeni mikroplastikom i teškim metalima. Branimir Hackenberger s Odjela za biologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera rekao je da taj nalaz dokazuje ispuštanje tvari iz otpada u okoliš.

"Mikroplastika su polimeri manji od 5 milimetara, a nanoplastika čestice manje od 120 nanometara. Njihova kemijska i biološka svojstva jako su različita. Dok za mikroplastiku nema jednoznačnih dokaza o štetnosti, za nanoplastiku postoje dokazi. Nanočestice manje od 30-40 nanometara mogu prolaziti kroz biološke membrane", objasnio je.

Dodao je da je pojam mikroplastike medijski zanimljiv, ali se ne može sa sigurnošću tvrditi da je štetna. S druge strane, utjecaj nanoplastike može se procijeniti kao rizičan. "Pretpostavljamo da u ovom otpadu postoji cijeli niz opasnijih kemikalija za koje ne znamo jesu li prisutne. Vjerujem da voda za piće zadovoljava sve uvjete, ali mi sada nemamo normalne okolnosti", naglasio je Hackenberger.

On smatra da je ovo stanje jednako požaru. "Problem je što ne znamo što sve u tom otpadu ima. Nemamo instrumente za analizu svih spojeva, a ima ih preko 200 milijuna. Napravili smo bazu podataka od 1100 spojeva koji se očekuju samo u medicinskom otpadu, a znamo da ga u Lici ima. Nalazi su dokazali da otpad ispušta tvari u okoliš. Ne znamo koje su to tvari ni koliko su opasne, i zato treba hitno reagirati", poručio je.

Teški metali u Varaždinu

Ivica Kišić, stalni sudski vještak za procjenu onečišćenja s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, izjavio je da su u krugu tvornice u Varaždinu utvrđene izrazito visoke koncentracije teških metala poput kadmija, cinka, olova i antimona. "Dobro je da nisu nađena organska onečišćenja. Važno je reći da se razina teških metala smanjuje u uzorcima uzetima 5 do 10 metara izvan tvorničkog kruga. Ako je utjecaja i bilo, on je zanemariv i gubi se na toj udaljenosti", rekao je Kišić. Preporučio je uzimanje uzoraka tla i povrtnih kultura izravno iz domaćinstava u blizini kako bi se utvrdilo činjenično stanje i umirili stanovnici.

Capak je potvrdio da je HZJZ prije deset dana uzeo 32 uzorka u blizini odlagališta. "Analiza povrća s udaljenosti od 300 do 1000 metara od odlagališta je u tijeku. Čim rezultati budu gotovi, javno ćemo ih objaviti", rekao je.

Problem krškog terena i sanacije

Jednom kad mikroplastika uđe u podzemne vode, jedini način njezina uklanjanja je ispiranje, ali nikad se ne može isprati u potpunosti, objasnio je profesor Hackenberger. "Područje oko Gospića je specifičan krš, nešto manje propustan od ostatka Like. Transport toksičnih tvari kroz krško podzemlje traje danima i tjednima, za razliku od Slavonije gdje govorimo o desecima godina. Može se dogoditi da su bunari pored otpada čisti, a bunar kilometrima dalje zagađen", upozorio je. Smatra da će i nakon sanacije biti potreban višegodišnji monitoring.

Ivica Kišić je ustvrdio da je ono što je napravljeno u Gospiću primjer kako se sanacija ne radi i nazvao je to tipičnim ekocidom. "Većina tog otpada morat će se izvesti iz Hrvatske. Spaljivanje jeftinijih kemikalija košta od tisuću eura po toni. Za kompleksnije kemikalije cijena raste i do pet tisuća eura po toni. Spalionice su unaprijed zauzete i nitko nas ne čeka s našim otpadom", istaknuo je Kišić i zaključio da nije optimističan u pogledu brzine rješavanja problema.