PREMA svim anketama, kandidat platforme Možemo! Tomislav Tomašević sigurno ulazi u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba.

Taj zastupnik u Gradskoj skupštini i saboru poznat je kao dugogodišnji aktivist, nekadašnji predsjednik Zelene akcije te kao jedan od najupućenijih kritičara bivšeg gradonačelnika Milana Bandića.

Index je pred Uskrs imao priliku sjesti s Tomaševićem na dva sata, a rezultat toga je ovaj veliki intervju, koji smo zbog dužine morali malo skratiti.

Krenimo od potresa i činjenice da obnova Zagreba još nije započela. Platforma Možemo! je u saboru podržala zakon o obnovi…

Mi i skoro svi drugi klubovi.

Ipak, čini se da je HDZ bio otvoren za vaše prijedloge i da su neke vaše ideje prihvatili i ugradili u zakon. 

Jesu, ali kao i neke amandmane SDP-a i drugih klubova. Prihvaćen je amandman našeg Kluba zastupnika lijevog bloka vezan za socijalne kriterije, između ostaloga da se onima koji su socijalno ugroženi u potpunosti iz javnog proračuna financira obnova. Neki od naših amandmana su usvojeni, a neki nisu, i to su upravo oni koji se odnose na način provedbe zakona. Na to smo upozoravali i kada smo glasali za zakon, možete pogledati naše izjave. Predugo je trajalo donošenje cijelog zakona, trebalo je šest mjeseci, no već tada smo isticali da se zakonom mora urediti institucionalni ustroj, koji će osigurati brzu i transparentnu provedbu. Inzistirali smo da se osnuje jedna posebna institucija, u koju bi se slili stručnjaci iz različitih državnih i gradskih institucija te koja bi imala javne ovlasti, kako bi u potpunosti mogla upravljati obnovom. HDZ se odlučio za Fond, koji postoji kao tijelo bez ovlasti i koji čeka naloge i odluke Ministarstva graditeljstva, pa očekivano dolazi do predbacivanja odgovornosti među previše institucija koje su uključene u provedbu.

Je li zakon razlog zašto obnova još nije počela?

Dva su glavna razloga zašto obnova nije počela. Prvi je program mjera koje je u vezi s obnovom usvojila vlada nakon usvajanja Zakona o obnovi. Propisali su dokumentaciju za koju bi građanima trebalo do godinu dana da je sami nabave. Čak je i Grad Zagreb organizirao pravnu pomoć građanima, kojima su oštećene kuće, oko tumačenja Zakona o obnovi i sve potrebne dokumentacije mjesecima prije nego što je Ministarstvo graditeljstva otvorilo informacijski centar za građane, i to čak godinu dana nakon potresa. Taj vladin program mjera je stvari nepotrebno birokratski zakomplicirao. 

Drugi razlog je novac. Bio sam šokiran iznosom koji su predstavili u saboru kod izglasavanja državnog proračuna za 2021. godinu, govorio sam da je to tek 240 milijuna kuna. To je oko jedan posto ukupnog troška obnove samo privatnih zgrada.

Koliko je trebalo biti izdvojeno?

Deset puta više. Na moje kritike je HDZ rekao da se to može povećati kasnije u rebalansu proračuna. Uz vladin program mjera i nedostatak državnog novca za obnovu, postoje i drugi problemi oko obnove, koji su se taložili tri desetljeća. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi, građevinski propisi koji se stalno mijenjaju, neriješeno pitanje zaštićenih najmoprimaca, troma birokracija, digitalizacija javne uprave, koja još nije provedena itd. Sve to jako usporava bilo kakvu obnovu.

Rekli ste da je većina sabora bila za Zakon o obnovi. Manjina je bila protiv, uz argument da se obnova primarno prepusti tržištu i da država u to uloži što manje javnog novca, uz napomenu da bi se najsiromašnijima ipak trebalo nekako pomoći. Kako odgovarate na tezu da bi se Zagreb već obnavljao da smo u saboru izabrali tržišni pristup?

Tu je puno šuma u kanalu. Razlozi nekih zastupnika koji su glasali protiv su bili ti da ništa ne treba financirati iz proračuna i da privatni vlasnici nekretnina trebaju sami plaćati obnovu. Sada vidim da kažu da su predlagali kredite. Pa to smo i mi tada predlagali, i to ne isključuje i potrebu da se sufinancira obnova iz proračuna. Postoji u zakonu model da već sada krenete u obnovu sa svojim novcem i da onda tražite da vam ga država refundira. Problem je što komercijalne banke ne daju kreditne linije za to, pa neka se onda ide preko HBOR-a. Za što HBOR služi? Ali to nije bio ključan ideološki argument nekolicine zastupnika koji su glasali protiv, već je to bilo pitanje zašto bi porezni obveznici sufinancirali obnovu nečijeg privatnog doma.

Zašto bi?

Zbog solidarnosti. Kako postaviti pitanje individualne odgovornosti oko osiguranja njihovih domova od potresa kada ni Grad Zagreb nije osigurao svoju imovinu? Kada je pokojni gradonačelnik dao izjavu da su sami građani krivi za štetu od potresa jer se nisu osigurali, išao sam saznati kakvo je stanje oko toga. Nijedna zgrada gradske uprave nije osigurana od potresa, saznao sam tada. Gradsko poduzeće GSKG, koje upravlja velikom većinom svih višestambenih zgrada u Zagrebu, stanare nije upozorilo da njihova standardna polica osiguranja ne pokriva potres i da bi bilo dobro to ispraviti, jer je Grad Zagreb platio studije simulacije štete koja bi nastala u slučaju onakvog potresa. Desna ruka ne zna što radi lijeva ruka. Ključna je solidarnost, jer je Hrvatska po Ustavu socijalna država i ako netko nije kriv, a nije kriv, jer domovi su uništeni u prirodnoj nepogodi, onda je red da mu država pomogne. I to nitko nije sporio za Baniju devet mjeseci kasnije.

Kako ćete surađivati s HDZ-om kao gradska uprava, s istim HDZ-om kojem ste žestoka opozicija u saboru?

Bez obzira na to što smo oporba, možemo surađivati na nekim zajedničkim ciljevima u interesu građana. No ako HDZ bude nastavio ovako zanemarivati obnovu Zagreba, vjerujem da će za to biti žestoko kažnjen na sljedećim parlamentarnim izborima.

Ali građanima se ne da čekati tri godine…

Ne vjerujem da će se to dogoditi. Pa i u drugim gradovima, poput Rijeke, nije HDZ na vlasti pa se svejedno događaju državni infrastrukturni projekti. Mi ćemo surađivati, Grad Zagreb je u Upravnom vijeću Fonda za obnovu, i tu ćemo isto vršiti utjecaj. U saboru svakako nećemo biti manje žestoka opozicija.

Znate li koga ćete staviti ispred Grada Zagreba u to Upravno vijeće?

Ne, sad se ne bavim kadroviranjem. Ni s kim nisam pričao oko kadroviranja nakon izbora. Nema niti jedne osobe u ovom gradu koja može reći da sam joj obećao da će nakon izbora biti pročelnik ili direktor gradskog poduzeća ili upravitelj neke ustanove. Imat ćemo javne natječaje za to.

Koliko onda procjenjujete da će vam nakon izbora trebati da posložite ekipu?

Brzo.

Brzo u smislu mjesec dana?

Nekoliko mjeseci će trebati da se potpuno ekipiramo i da kroz Gradsku skupštinu prođe novi ustroj gradske uprave. Nema šanse da će ostati 27 gradskih ureda, to je iracionalno iz perspektive troškova, a još više iz perspektive koordinacije. Bit će ih upola manje.

Ako budete izabrani za gradonačelnika, što će se promijeniti za građane Zagreba što se tiče obnove?

Osnovat ćemo Ured za obnovu, čiji će zadatak biti pripremiti svu dokumentaciju za građane čiji su domovi oštećeni u potresu, tako da oni ne trebaju obilaziti različite institucije. Sve će se raditi preko tog jednog ureda. U Fondu za obnovu radi samo 18 zaposlenih, a gradska uprava ima dovoljno radnika koji mogu obavljati takve administrativne poslove. To ćemo osigurati kroz preustroj gradskih ureda. Isto tako ćemo predfinancirati iz gradskog proračuna svu projektnu dokumentaciju za obnovu, tako da građani dobiju ponuđene modele na kojima bi im jasno pisalo tko snosi koliki financijski teret i da lakše mogu donijeti odluku. Mi postpotresnu obnovu vidimo kao fizičku, gospodarsku, društvenu i zelenu. Pod društvenom obnovom mislim na stvaranje novih javnih prostora i revitalizaciju centra grada, koji postaje sve prazniji, to je možda i najveći izazov. Za sve to se mogu dobiti sredstva iz EU fondova, kao što je Fond za oporavak i otpornost, ali i ITU mehanizam. Dosad Grad Zagreb za EU fondove baš i nije bio zainteresiran iz, jasno, razumljivih razloga, jer ne možete muljati i svaki euro morate opravdati. Uskoro ćemo predstaviti i model za samofinanciranje obnove, koji bi naročito bio funkcionalan u donjogradskim blokovima.

Zamislimo situaciju da je Ured za obnovu već osnovan. I što sada treba učiniti građanin kojem je dom nastradao u potresu? Doći do tog ureda na neki šalter...?

Neće to biti samo na šalteru, već ćemo imati i mobilne timove koji će ići, primjerice, u obiteljske kuće podsljemenskih naselja. Bio sam tamo na terenu i poznajem situaciju. To se ne može rješavati sa šaltera. Gradska uprava će imati mobilne timove koji će vidjeti svaku nekretninu kako bi bolje razumjela svu kompleksnost obnove, jer je svaka nekretnina specifičan slučaj. Da je gradska uprava dosad uopće bila na terenu, vidjela bi da u podsljemenskoj zoni imamo kuće predviđene za rušenje, koje ni godinu dana od potresa još nisu srušene. One su pored kontejnera u kojima ljudi žive i opasne su po život. Ne daj Bože da bude novi potres. I da ni grad ni država sa svom mehanizacijom koju imaju ne mogu godinu dana organizirati to rušenje, a građanima je to trošak u prosjeku od oko 100.000 kuna po kući?! To je trebalo učiniti. 

Hajde još jednom pojasnite što mislite pod tim mobilnim timovima.

To će biti timovi od nekoliko ljudi koji će obilaziti kuće i zgrade oštećene potresom, da vide kakav je status i koji su sve problemi vezani za obnovu i ispunjavanje sve potrebne dokumentacije.

I ljudi će za obnovu sve moći prijaviti i administrativno to obaviti na pragu svoje kuće?

Da.

To još nismo imali.

Meni je to zdravorazumski, i to zato što sam bio na terenu i pričao s tim ljudima. Mnogi su mi rekli da se nisu znali prijaviti kako treba i u kojem roku. Ministarstvo je tu potpuno zakazalo. Imamo šumu propisa i zakona u kojima se doista jako teško snaći te tu građanima jednostavno treba pomoći, jer ljudi često ne znaju svoja prava i koja je procedura da ih ostvare. Ključno je doći na teren i ljudima dati pravu informaciju, a najbolje možete shvatiti problem na licu mjesta, a ne iz ureda gradske ili državne uprave.

U ovo vrijeme sljedeće godine kakvu situaciju očekujete u vezi s obnovom Zagreba?

Očekujem da će biti srušeno sve što treba biti srušeno. I očekujem da su obnove počele, da se krećemo u nekom smjeru. To je proces koji će trajati. Ali nema šanse da će biti ovakva situacija kakva je danas, bez ikakvog pomaka.

Spomenuli ste da želite revitalizirati gradski život. Vaša protukandidatkinja Vesna Škare-Ožbolt je nedavno u Nedjeljom u 2 izjavila da je Zagreb dosadan grad, da ne nudi dovoljno mladima. Treba više živosti u gradu. Mislite li da je Zagreb dosadan i što treba učiniti da se atmosfera u gradu popravi?

Želio bih da Zagreb bude dinamičniji i uzbudljiviji. Imamo nekoliko bitnih politika koje se bave time. Jedna je kulturna politika, u kojoj vidim da je potreban ravnomjerniji pristup institucionalnoj i neovisnoj kulturi, koju je prošla gradska vlast uništavala i pokoravala. Druga bitna politika je stambena politika. Sve više si mladih ne može priuštiti stanovanje u Zagrebu jer tržište najma stanova divlja. Problematično je i to što će onaj koji iznajmljuje apartman turistima prosječno platiti deset puta manje poreza od onoga tko iznajmljuje stan građanima za stanovanje. To utječe na broj mladih koji žive u gradu i kako u njemu žive. U Beču je čak 60 posto stanova za najam u vlasništvu grada i/ili neprofitnih zaklada i zadruga, čime se utječe na to da cijene budu prihvatljive i u ovih 40 posto stanova u komercijalnom najmu.

Želite li da ovi koji iznajmljuju građanima plaćaju manji porez ili da ovi koji svoje stanove iznajmljuju kao Airbnb plaćaju veći porez?

Želim za početak različitim poticajima, koji uopće nisu porezni, stimulirati vlasnike stanova da ih iznajmljuju stanovnicima grada, a ne turistima. U programu, osim takvih poticaja, imamo i poticaje te gradsku pomoć za trenutno neiskorištene i neuseljene stanove da ih se stavi privremeno na tržište najma i tako poveća ponuda. Isto tako, imamo u programu poticaje za najmodavce da prijave najmoprimce i s njima potpišu ugovor. Kad govorimo o kratkoročnom najmu za turiste, smatram da je potrebno napraviti razliku između ljudi koji popunjavaju kućni budžet i povremeno iznajmljuju sobu ili stan te ljudi koji iznajmljuju i po deset stanova kao apartmane. Oni svi plaćaju isti godišnji paušalni porez od 300 kuna po krevetu, a to bi se trebalo porezno različito tretirati, no to je stvar državne, a ne gradske regulative. 

No ključna gradska politika za revitalizaciju i pitanje stanovanja bit će gradnja gradskih stanova za najam, i to točkasto po cijelom gradu, a ne da izgradimo ogromna naselja izolirana od ostatka grada. Grad Zagreb ima samo dva posto javnih stanova za najam, Beč ima 60 posto. Prosjek Europske unije je 15 posto, tako da mi jako kaskamo.

Javni stanovi neće, naravno, biti samo za najam socijalno ugroženih skupina, jer si i ljudi s prosječnim primanjima sve teže mogu priuštiti život u gradu. Sve to će utjecati na osjećaj u gradu, na broj mladih u centru, na kulturne sadržaje, umjetnike.

Hoćete li na kraju mandata moći pokazati neke novoizgrađene gradske stanove?

Da. Četiri godine su dovoljne da se s takvim projektom počne i da se nešto već realizira. Ne moramo izmišljati toplu vodu, modeli postoje u drugim europskim gradovima.

Koliko biste gradskog novca uložili u prvom mandatu u gradnju gradskih stanova?

Jako sam oprezan s takvim brojkama, jer ne znamo kakvo je stvarno stanje duga. Ne usudim se davati takve procjene i olaka obećanja. To mogu moji konkurenti koji se ne bore da postanu gradonačelnici, već da uđu u Gradsku skupštinu, ali ja to ne mogu raditi. Čekam da u Gradsku skupštinu dođe izvješće o izvršenju proračuna za 2020. godinu, što po zakonu trebamo dobiti do lipnja. Teško je predvidjeti koliki će biti dug. 2019. godine je akumulirani gubitak bio milijardu i 300 milijuna kuna. Ova 2020. godina je bila teža za punjenje proračuna zbog korone i potresa, pa tek treba i to vidjeti te snimiti cijelo financijsko stanje, kao i utvrditi koji su prikriveni dugovi zbog raznih dugoročnih ugovora. Tek kada sve to napravimo, idemo u uštede koje ćemo ostvariti kroz bolju, kompetitivnu javnu nabavu, gdje očekujemo 600 milijuna kuna ušteda, refinanciranje dugova i korištenje gradskih kapaciteta za prekidanje outsourcinga nekih usluga. 

Smatrate da poslove koje Grad Zagreb sada obavlja outsourcingom možete obavljati bolje i jeftinije ako ih obavljaju gradske službe?

Mi već imamo dovoljno radnika u gradskim tvrtkama, kao i materijalnih kapaciteta i opreme. Imamo brojne primjere. Septičke jame prazne privatne firme, koje to skupo naplaćuju građanima. Javnu rasvjetu vrlo skupo održava privatna firma, a primjerice u Rijeci to radi gradska firma. Imamo primjere strategija koje za Grad Zagreb pišu vanjske firme, a u gradskoj upravi sjede ljudi s doktoratima koji se bave time. Samo za glomazni otpad ćemo privatnoj firmi platiti 100 milijuna kuna za dvije godine, a možemo to u budućnosti sami obraditi. Grad Zagreb plaća cijelo bogatstvo privatnoj firmi da uzme biootpad koji građani u kućanstvu odvoje jer nema svoju kompostanu. To je suludo. Da, smatram da se mogu napraviti razne uštede, jer imamo puno loših ugovora i puno neiskorištenih resursa u gradskoj administraciji i poduzećima.

Što mislite o Mietbremseu, tj. zakonskom ograničenju cijene najamnine stana u Zagrebu, kao što ima u Berlinu?

Sva ta rješenja iz drugih europskih gradova treba razmotriti. Sva su na stolu ako dođe takva situacija s cijenama najma, no gradnja javnih stanova za najam i poticaji za vlasnike stanova koji se odluče za dugoročan najam su potezi koji sad imaju najviše smisla. Isto tako se treba bolje zakonski regulirati odnos najmoprimca i najmodavca te kontrolirati provedbu zakona.

Iz svega što ste dosad rekli izgleda da želite i da Zagreb ima drugačiju turističku politiku. 

Zagreb ima turistički potencijal, koji treba koristiti. No koncept u kojem se centar grada pretvara u apartmansko naselje nam neće donijeti sreću ni turistički. Vidimo to na primjerima drugih europskih i hrvatskih gradova. Turisti sve manje žele dolaziti u prazne gradove, u kojima nema dinamike na ulici. Ljudi žele doći u grad koji živi, a ne grad koji je samo kulisa. Ne želimo pretjeranu turistifikaciju Donjeg grada, a ni Gornjeg. Na Gornjem gradu nema nijednog liječnika opće prakse, a radi samo jedna trgovina. U Donjem gradu stanovnici muku muče s bukom nereguliranih terasa ili tramvaja zbog tračnica koje je oštetio potres. Ljudi ne žele tako živjeti, odlaze jer je pala kvaliteta života. Koncept da se sve podredi turizmu na kraju dovede do propasti turizma. Pričao sam s gradonačelnicom Barcelone o tome, ne trebamo ponavljati tuđe pogreške.

Hoće li gradski prostori moći postati klubovi mladih ili startupovi? 

Stavit ćemo sve gradske prostore u funkciju, mnoge i po cijenama ispod komercijalnih, ako će to dovesti do nekih novih društveno korisnih sadržaja. Stanje da imamo puno praznih lokala u gradskom vlasništvu je suludo. S druge strane, neki se gradski prostori koriste ilegalno, daju se u podnajam, ljudi to rade kao mešetari. Želim da se maksimalno iskoristi potencijal gradske imovine i prostora. Primjerice, imamo 253 prostora mjesne samouprave koji se nalaze u svakom kvartu i mogli bi biti centri kvartovskog života i prostori za različite zanimljive sadržaje za stanovnike. Prema gradskoj Strategiji upravljanja imovinom, na kojoj smo inzistirali od početka mandata, ti prostori mjesne samouprave se koriste samo 4.5 sati tjedno tj. manje od sat vremena dnevno. To ćemo promijeniti.

Možemo li, dakle, od vaše administracije očekivati nekakav natječaj za korištenje javnih prostora na koji se mogu javiti udruge, firme itd.?

Naravno. I sve će biti transparentno, po jasnim kriterijima. A ne da brat Miljana Brkića dobije u zakup desetke gradskih prostora.

I što će biti s prostorima brata Milijana Brkića ako postanete gradonačelnik?

Revizija. Da vidimo kako ih je dobio i je li ih priveo ugovorenoj namjeni.

Hoće li on nakon te revizije imati jednak ili manji broj gradskih prostora?

Ne mogu prejudicirati, ali ne vidim da je te prostore stavio u funkciju. Kad netko prijavi više svojih poduzeća na isti javni natječaj, meni je to u najmanju ruku sumnjivo. Primjer oko problematičnog upravljanja gradskom imovinom su i kućice za Advent i način na koji su se one iznajmljivale. Bez raspisivanja natječaja i ispod cijene, uz 50% posto popusta koji im je odobravala gradska uprava, kućice su dodjeljivane tvrtkama koje su onda pod svojim uvjetima i po višestruko višim cijenama te kućice davale u podnajam ugostiteljima. Mnogi su na njima zaradili golem novac, a Zagreb s više od 200 kućica ima manji prihod od Splita koji ima deset puta manje kućica za Advent. Kako je to moguće?

Što mislite o Adventu?

Ne želim o tim stvarima odlučiti iz malog prsta, spreman sam čuti sva mišljenja i onda donijeti odluku, ali mi se čini da Adventom ne treba stvarati pritisak samo na najuži centar grada. Treba ga više raširiti po gradu, da ne bude samo u centru. Kao što je u Beču. 

Što s Gredeljem, Paromlinom i Zagrepčankom? To su tri preostale velike površine u vlasništvu grada Zagreba u samom centru. Organizacija prostora u nešto ili prodaja za krpanje proračunske rupe?

Mi kao grad plaćamo robne kredite za ta zemljišta s kamatama od gotovo sedam posto. Grad ih je vrlo skupo platio prije 15 godina i od onda ih držao na ledu. Trošak kupovine se uz kamate i održavanje popeo na oko 1.3 milijarde kuna, a sad ih žele prodati za iznos upola manji od ukupnog troška. 

I ne samo to, već sad kad ih prodaju, Grad Zagreb je ta zemljišta procijenio na iznos manji nego prije 15 godina, uz svu inflaciju i porast cijene nekretnina?! Može li neodgovornije upravljanje imovinom od toga? 

Žele, primjerice, prodati Paromlin za samo 75 milijuna kuna, koliko smo ga otprilike i platili prije 15 godina, a već su potrošili 17.5 milijuna kuna na dokumentaciju za izgradnju gradske knjižnice na toj lokaciji. Za razliku od ove gradske uprave mi te nekretnine nećemo prodati, već ćemo ih razvijati, kroz stručnu i javnu raspravu u koju će biti uključeni građani u programiranje sadržaja. Gredelj vidim kao novo središte grada, u kojem ima mjesta i za javne stanove za najam i za komercijalne stanove za najam i za poslovne prostore, društvene i kulturne sadržaje. Ključno je da izbalansiramo javni i privatni interes, što je stvar koju Grad Zagreb ne radi aktivno u urbanističkoj politici, već urbanistički planovi investitora prolaze bez planiranja društvene infrastrukture koja treba pratiti porast stanova... Takve prostore, kao što su Gredelj i Zagrepčanka, koji propadaju, trebamo razvijati, a ne ukidati zelenu površinu uz Savu, kako se htjelo s tzv. zagrebačkim Manhattanom.

Iznimno nam je važan i projekt kampusa na Borongaju, koji je bacila u ladicu prvenstveno aktualna uprava Zagrebačkog sveučilišta, ali mislim da će se to mijenjati. Grad Zagreb i država trebali bi partnerski sa Sveučilištem iz europskih fondova povući sredstva za borongajski kampus, gdje će biti nova željeznička stanica i povući će se do njega tramvaj i sa sjevera i s juga. Tamo bi bili laboratoriji, fakulteti, studentski domovi i stanovi za doktorande, istraživački centri, a sve projektirano na zelen i inovativan način. Kampus bi bio otvorenog tipa i pružao bi i brojne rekreativne sadržaje za stanovnike obližnjih kvartova te zabavne sadržaje za mlade. Zagreb se treba nastaviti razvijati i kao sveučilišni grad koji surađuje s poslovnom, startup zajednicom, te tako treba privlačiti strane studente da kod nas studiraju.

I sve to u suradnji s rektorom Borasom?

S njim ne očekujem to, ali očekujem da će na Sveučilištu doći ubrzo do promjene uprave i smjera razvoja. 

Ne obećajete smanjenje prireza?

U ovoj situaciji, kada ne znamo pravo stanje gradskih financija, bilo bi neodgovorno obećati smanjenje prireza. No moj dugoročni cilj je učiniti gradske i komunalne usluge efikasnijima i jeftinijima, pa to može otvoriti prostor i za smanjenje prireza, no prioritet su kvalitetnije usluge.

Bandić je rekao da će se spaliti na Jakuševcu ako ga ne sanira. Što ćete vi uraditi?

Pitanjem otpada u Zagrebu bavim se od 2006. godine i zatvaranje Jakuševca mi je jedan od glavnih ciljeva. 

Što znači zatvaranje Jakuševca? Gdje će otići svo to smeće?

Prvo se treba promijeniti način naplate odvoza otpada, i to tako da se plaća po količini nerazvrstanog otpada u kućanstvu. To se zakompliciralo. Neki dan je Ustavni sud ukinuo vladinu uredbu. Druga stvar su centri za prevenciju nastanka otpada po kvartovima, što se financira iz europskih fondova. Izgradit ćemo i sortirnice, jer je cilj smanjiti broj kanti tako da suhe reciklante, tj. plastiku, metal i papir, odvajamo u jednu kantu, i da se to onda kasnije razdvaja. Ogroman Centar za gospodarenje otpadom u Resniku je izglasala ova vladajuća većina u Gradskoj skupštini. Ja ne mislim graditi megacentar, nikako spalionicu, već manji centar za reciklažu kao privremeno rješenje dok se dovoljno ne poveća kućno odvajanje otpada. Preispitat ćemo za takav centar u prostornom planu, a u njega će ulaziti miješani komunalni otpad koji se nije razdvojio u kućanstvu, a različitim mehaničkim postupcima će se iz njega izdvojiti vrijedne sirovine, a ostatak će se učiniti inertnim i, kao bezopasan materijal, koristiti za saniranje odlagališta Jakuševec.

I što onda vidimo na tom prostoru? Smeća nema, može li se tu sada živjeti?

Naravno. Odlagalište Jakuševec se može zatvoriti i kvaliteta života će se u Novom Zagrebu nakon toga dramatično popraviti. To možemo napraviti do kraja mandata.

U jednom intervjuu ste rekli da nije bitno na koji način je netko zaposlen u Holdingu, već kako radi svoj posao…

Nisam baš to tako rekao, već da ako je netko zakonito zaposlen, da me ne zanima u kojoj je stranci, već da je jedini kriterij kako će nakon izbora raditi svoj posao za koji je zaposlen.

Čuli smo snimke na suđenju Bandiću, znamo kako se zapošljava u Gradu Zagrebu. Imamo izmišljene odjele, ured za špenadle i ravnala ili nešto slično. Tu ima npr. 30 ljudi, nekakav pročelnik, zamjenik. To možda je sve po zakonu, ali ti ljudi očito ništa ne rade.

Trebat će nam puno ljudi u Uredu za obnovu koji će obilaziti podsljemenska naselja i donjogradske zgrade. Nakon preustroja gradske uprave će uslijediti prava promjena i više neće biti šanse da netko prima plaću, a ništa ne radi. Provest ćemo detaljnu sistematizaciju radnih mjesta, neće se više izmišljati radna mjesta u srednjem menadžmentu zbog političkih usluga.

Vi dakle planirate naći svima posla, a otpustiti - nikoga?

Postoje kolektivni ugovori. Ako želimo napraviti uštede koje mislimo s insourcingom, onda trebamo maksimalno iskoristiti ljudske kapacitete koje imamo u gradskim poduzećima i upravi. Svi će stvarno morati raditi svoj posao, a oni koji se tome neće htjeti prilagoditi s njima ćemo znati izaći nakraj. Isto tako, sve nepravilnosti zaposlenih od prije ili nakon promjene vlasti nećemo uopće tolerirati. 

Hoće li rad u gradskoj upravi ubuduće značiti mnogo više izlaženja na teren nego sjedenja u uredu?

Da, i tu će uslijediti prave promjene. Ne samo više izlazaka na teren nego i mnogo više rada. Gradska uprava bi trebala biti servis građana. Želim uvesti red, da primjerice mjesna samouprava bude mjesto interakcija građana i gradske uprave. Želim da je od predsjednika mjesnog odbora do vrha točno posložen sustav. Ako građanin predsjedniku mjesnog odbora kaže neki problem, da se točno zna gdje to dalje ide, da taj problem ima svoj broj. Građani trebaju dobivati povratnu informaciju, znati što se s tim problemom događa. Ja stvarno želim promijeniti percepciju rada u gradskoj upravi, da to ljudima bude na ponos. Tamo ima mnogo izvrsnih ljudi i dobit će priliku realizirati projekte koji podižu kvalitetu života za građane.

Kojim stilom vodstva planirate ljude u gradskoj upravi inspirirati da podrže sve te promjene? Oni su već desetljećima naučeni na drugačije.

Svojim primjerom. Oni što vrijedi za mene, vrijedit će i za njih. Ja sigurno neću zapošljavati preko veze niti ću tolerirati da to čine drugi. Cijenit ću znanje, sposobnost i integritet, a to očekujem i od drugih. Isto tako, počevši od ureda gradonačelnika, bit ću i sam štedljiv u materijalnim troškovima.

Očekujete li sabotažu starih Bandićevih struktura? Ada Colau, gradonačelnica Barcelone koju često spominjete, izjavila je da joj je trebalo oko dvije godine da posve preuzme kontrolu nad svim gradskim službama.

Sve što otkrijemo, prijavit ćemo USKOK-u i DORH-u.

Znači li to da će početak vašeg gradonačelničkog mandata biti period straha, obilježen svojevrsnim istragama i čistkama? Ljudi će se pitati hoće li oni nastradati.

Oni koji se nisu ogriješili o zakon, nemaju se razloga bojati. Oni koji jesu, trebaju se bojati. Jasno mi je da sve to neće ići lako, ali postoje mehanizmi. Gradonačelnik je skupština svih gradskih poduzeća, može promijeniti upravu. Moj cilj je da sve što više funkcionira demokratski. Da objasnim: javna poduzeća su tu da ostvaruju neki javni interes. Koji javni interes ostvaruje, recimo, Zrinjevac? Po kojim se kriterijima to procjenjuje? Nemamo ih. Želim da kroz javnu raspravu definiramo kriterije javnih interesa po kojima ja kao gradonačelnik mogu procjenjivati rad uprave gradskih poduzeća. U nadzorne odbore gradskih firmi ne mislim stavljati samo političare. Tamo mogu biti i predstavnici korisnika komunalnih usluga, tj. fizički i poslovni korisnici, neovisni stručnjaci itd. Želim da se što prije definiraju kriteriji uspješnosti poslovanja javnih poduzeća s ciljem ostvarivanja javnog interesa, jer zato javna poduzeća i jesu javna. To nije science fiction, to već postoji u francuskim, španjolskim i drugim gradovima. 

Da raščistimo pitanje provedbe. Prema postojećem modelu, vi kao gradonačelnik i jedini član skupštine gradskih poduzeća obavite smjene u tim poduzećima da biste kasnije postavili model u kojemu vi više i ne odlučujete o tome tko vodi gradsko poduzeće?

Točno. Raspišemo javni natječaj i na njemu odaberemo upravu koja će trebati ispuniti te ciljeve javnog interesa, no bez da se ja miješam i radim mikromenadžment. Trebaju postojati drugi mehanizmi javnog nadzora nad radom uprava, osim gradonačelnika. Tim poduzećima se može dobro upravljati po kriterijima javnog interesa, njima profit nije prvi cilj, već trebamo s javnošću nadgledati ispunjava li poduzeće svoju javnu funkciju.

Spomenuli ste reorganizaciju gradske uprave. Je li Zagrebu potreban Ured za hitne situacije?

Taj je ured izmišljen za jednog čovjeka, Pavla Kalinića, i ne treba Zagrebu. No, Zagrebu trebaju neke aktivnosti kojima se sada taj ured bavi. Pokazalo se da su loše realizirane, ali to ne znači npr. da ustroj civilne zaštite nije bitna tema. Grad treba biti puno otporniji na prirodne nepogode, kakve su potres ili poplave, koje će zbog klimatskih promjena u budućnosti biti još veća prijetnja.

Tko su kandidati za pročelnička mjesta, i to pet najbitnijih: Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Gradski ured za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Gradski ured za upravljanje imovinom Grada, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Gradski ured za financije i Gradski ured za kulturu? 

Nema ih.

Baš nijednog?

Nijednog. Doista će biti javni natječaj. 

Ali kako će to funkcionirati? Uzmimo kulturu. Vi ćete za izbore predstaviti neki program za kulturu, koji bi trebao realizirati pročelnik za kulturu. Na javni natječaj će se onda morati javiti netko tko će provoditi vaš program ili može i onaj tko ima svoj neki program?

Zagreb će imati svoju kulturnu strategiju. Na natječaju me zanima kako kandidati vide razvoj kulture u Zagrebu, i na temelju toga te dosadašnjeg iskustva, znanja i sposobnosti će biti odabrana osoba koja će voditi kulturu. Doista nema nikoga u ovom gradu kome sam rekao da će biti pročelnik za kulturu ili za bilo koju funkciju. Nema takve osobe.

Ni Urša Raukar?

Nema takve osobe.

No zar ljudima ne bi bilo lakše glasati za vas ako znaju koji je vaš tim?

Tako je po zakonu, javni natječaji su propisani za pročelnike.

Ja bih kao glasač volio prije izbora znati tko će biti pročelnici.

Zašto prejudicirati? Možda će se javiti bolji kandidati nego neki koji bi meni mogli biti na pameti. Pri tome im bilo koja stranačka iskaznica neće biti ni prednost ni teret, a naravno da ne moraju biti članovi nijedne stranke da bi dobili bilo koji posao u gradskoj upravi, gradskom poduzeću ili ustanovi. Želim iskoristiti ljudske potencijale koje ima ovaj grad na najbolji mogući način. Ljudi će se javiti na te javne natječaje ako vide da će imati priliku učiniti pravu promjenu, izgraditi nešto novo, sudjelovati u iskorištavanju povijesne šanse koju Zagreb sada ima za razvojni zaokret. 

Vi se nadate novom modelu politike u Zagrebu, koja se više neće temeljiti na dogovoru iza zatvorenih vrata, već će ljudi odjednom početi djelovati u javnom interesu iz dobrote svog srca?

Ne iz dobrote srca, već iz situacije sustava koji je tako posložen. Ja tako vidim gradsku politiku i ušao sam u politiku mijenjati stvari u javnom interesu. Cijeli život se bavim javnim interesom. U Zürichu sam upoznao direktora najvećeg gradskog poduzeća, koji je prije imao veliku karijeru u privatnom sektoru. Pitao sam ga što tu radi za puno manju plaću, kaže da je želio nešto vratiti svojoj zajednici. Ja želim stvoriti uvjete za takvu politiku.

Izjavili ste da smatrate da je najbolja opcija srušiti postojeći Dinamov stadion, svima poznat kao ruglo, i na istoj lokaciji izgraditi novi. 

To je najjeftinije. Novi stadion se može izgraditi za oko 400 milijuna kuna. Ja ne mislim iz proračuna financirati gradnju stadiona, no Dinamo to ni ne traži, već traže dugoročnu koncesiju na zemljište, kako bi mogli dići kredit i sami financirati gradnju stadiona. 
Spreman sam im to dati, uz uvjet transparentnog poslovanja i demokratske kontrole upravljanja, da se opet ne dogode presude kao ova braći Mamić. To je dobro i za Grad Zagreb, jer unatoč tome što Grad iz gradskog proračuna financira Dinamo, plaća i velik iznos za održavanje takvog stadiona. Ako će Dinamo sam financirati gradnju i održavanje stadiona, mi taj novac možemo usmjeriti u druge sportove, a posebice programe dječjeg sporta. Ako ne ulažemo u tu bazu, nećemo ni imati vrhunske sportske rezultate. 

Što ćete učiniti sa žičarom?

Ne mislim požurivati testove sigurnosti i sve što je potrebno da žičara dobije uporabnu dozvolu kako bi se mogla otvoriti. Inzistirat ću na utvrđivanju odgovornosti za poskupljenje projekta, u gradskoj upravi i u firmama koje su projektirale, nadzirale i izvodile projekt. Tu mora netko snositi odgovornost. Krenuli su u projekt žičare tako da nisu znali ni kakvu žičaru žele, a ni kako je platiti, a nisu imali ni studiju izvodljivosti ni novac. Počeli su je graditi bez novca, a kad su već bili pri kraju s radovima, tek su tada tražili od Gradske skupštine da im odobrimo kredit od čak pola milijarde kuna. Nije ni čudo što je ovako završila, jer je tako i počela. Ja ne bih lift u svojoj zgradi tako šlampavo radio, a ne najskuplji infrastrukturni projekt u gradu.

Ako želite provesti ono što najavljujete, morat ćete se zamjeriti nekim moćnim ljudima. Plašite li se odmazde?

U politiku sam ušao da bih mijenjao stvari i one se ne mogu mijenjati bez da se nekome ne zamjeriš. Uvijek netko ima koristi od statusa quo. Davno sam presjekao s time. Ničega se ne bojim, nikoga se ne bojim, radit ću stvari za koje mislim da su na korist građana. Prijetnje me neće spriječiti da učinim ono što mislim da je dobro za Zagreb.

Je li uvođenje građanskog odgoja, poput onoga koji je uveden u Rijeci, dobro za građane?

Jest. Brojna istraživanja pokazuju da bi bilo dobro da se uvede takva nastava u škole. 

Uvest ćete građanski odgoj i unatoč protivljenju desnih udruga?

Da, u konzultacijama sa stručnjacima i školama. Važno je da mladi nauče kako funkcioniraju institucije u demokraciji i koja su njihova prava, i to bi trebalo biti u interesu svakome bez obzira na svjetonazor.

Neki govore da će glasati za vas jer ste "pravi zagrebački dečko koji je rođen u Zagrebu", za razliku od bivšeg gradonačelnika Bandića...

Ima i onih koji, unatoč tome što sam rođen u Zagrebu, kažu da sam dotepenac jer mi je otac iz Bosanske Posavine, a majka iz Hrvatskog zagorja. Mene ničije porijeklo ne zanima, jedini kriterij mi je odgovor na pitanje što je svatko od stanovnika Zagreba spreman učiniti kako bismo svi u ovom gradu živjeli bolje. 

Hoće li na kraju vašeg prvog gradonačelničkog mandata biti više kilometara tramvajske pruge u Zagrebu?

Hoće. To su zahvati koji nisu jako skupi, a jako unapređuju javni prijevoz. Konkretne pruge u prvoj fazi su u našem programu.

Što mislite o ideji metroa u Zagrebu?

Volio bih vidjeti studiju isplativosti i koliko bi sve to trajalo, kao i koliko se može financirati sredstvima Europske unije. Odvajanjem tramvajskih koridora od automobilskog prometa i proširenjem tramvajske mreže moguća su neka kratkoročna i srednjoročna rješenja, a uvijek gledam i koja su dugoročna rješenja.

Koliko gradonačelničkih mandata želite?

Smatram da je osam godina dovoljno da se naprave potrebni iskoraci. Više od toga nije fer za poštenu demokratsku utakmicu. Mnoge stvari koje zastupam trenutno nisu u zakonima, dapače zakoni maksimalno koncentriraju moć u rukama gradonačelnika, no ja ne želim biti lokalni šerif. Želim građane uključiti u donošenje odluka, kroz mjesne odbore i referendume. Ne mislim da je dobra koncentrirana moć, već da se ona kapilarno raširi. Želim koristiti moć da osnažim druge.

Možemo li očekivati referendume koje ćete vi kao gradonačelnik inicirati?

Da.

Biste li u tim kampanjama zauzeli stranu ili biste samo proveli odluku građana nakon glasanja?

Namjeravam grad voditi i ne bježim od odgovornosti, dakle ne mislim biti neutralan. Ali želim čuti i koje je o tome mišljenje građana te im, u slučaju referenduma, prepustiti završnu odluku. Koristit ćemo i druge metode direktnog odlučivanja građana, kao što su mjesni zborovi građana o nekim komunalnim temama. U Istri imamo gradove koji već godinama imaju participativni proračun u kojem građani direktno odlučuju na koje će se komunalne projekte trošiti dio kvartovskog proračuna. Zašto ne bismo tako i u Zagrebu?

Jeste li sigurni da će sustav koji želite stvoriti biti otporan na nekog novog Bandića?

Prilično sam siguran, jer je ključni element sustava otvorenost koja se ostvaruje kroz demokratsko uključivanje građana. Jednom kad građani steknu neka prava, neće ih puštati tako lako. Tko god dođe poslije toga, teško će to ukinuti.

Najavljeno je otvaranje spornog spomenika holokaustu…

Glasali smo protiv tog rješenja u Gradskoj skupštini, kojem se usprotivila i Židovska zajednica.

Ostaju vam i spomenici Franji Tuđmanu, domovini… Hoće li oni ostati na svojim lokacijama?

Pogledajte kakvo je stanje u gradu. Promet je krvotok gradskog organizma, a u Zagrebu svako malo ima neko začepljenje, neki infarkt. Pogledajte problem obnove nakon potresa. I što ću ja? Čim preuzmem vlast, baviti se spomenicima? Nije mi to prioritet, nego je prioritet riješiti problem vode, koje gubimo 50 posto u cijevima. Inzistirat ću na takvim temama. Prioritet je lokalne politike unapređivanje kvalitete života građana, i zato mi je lokalna politika draža od nacionalne jer je bliža građanima. Najdraži dio kampanje su mi susreti s ljudima na terenu. Oni preciznije od studija znaju probleme na terenu, a često imaju i genijalne ideje kako ih riješiti. Bit ću gradonačelnik koji će biti na terenu, ali ne da se slikam, već da znam kakvo je stanje i kako se sustavno generiraju problemi, da bih mogao posložiti sustav koji će te probleme sustavno rješavati. 

S kime sigurno nećete koalirati u Gradskoj skupštini?

Sigurno neću s HDZ-om i Bandićevom strankom.

Domovinski pokret, Most?

Koalicijske partnere tražimo među progresivnim strankama od centra prema lijevo, iako vjerujem da će neke naše projekte koji su dobri za građane podržati i konzervativne te desne opcije u Gradskoj skupštini, poput Mosta i Domovinskog pokreta.

S desnice se čuje da ste Sorosev plaćenik. Koji je vaš odgovor na to?

To su klasične teorije krajnje desnice. Ja sam zaposlenik građana Hrvatske. Izabran sam u sabor s najviše glasova od svih trenutnih zastupnika. Takav ću biti i gradonačelnik, račune ću kao njihov zaposlenik i "plaćenik" polagati građanima Zagreba.

Što će vas spriječiti da ne postanete novi Bandić? Sad ste spomenuli da ste dobili najviše glasova… 

Najbolji način sprečavanja zlouporabe moći je demokratsko uključivanje građana. Svoje ovlasti ću upotrijebiti da podijelim moć sa Zagrepčanima. Borio sam se protiv Lex Šerifa i mislim da je grozan, želim da se taj zakon ukine kako bi se vratila veća moć na predstavnička tijela, a želim i da se gradonačelnicima uvede ograničenje broja mandata na najviše dva.

Jeste li bili na Zagreb Prideu?

Jesam, i dolazit ću i dalje.

Možete li za kraj čitateljima Indexa predstaviti kakva će atmosfera biti u Zagrebu nakon četiri godine vašeg mandata, ako vas Zagrepčani izaberu?

Zagreb će biti opet optimističan grad u kojem svi vide perspektivu. Već to se osjeća, vidim to hodajući po gradu. Ljudima malo treba za nadu i više ih pokreće nego strah. Zagrepčani će se na svakom koraku ponositi svojim gradom i gledat će kako doprinijeti zajednici u kojoj žive, a mi u gradskoj upravi ćemo im u tome biti partneri kojima mogu vjerovati.