JOŠ OD POČETKA pandemije ljudi se pitaju što se zbiva sa širenjem virusa nakon masovnih okupljanja kao što je bila proslava 70. rođendana Torcide u Splitu, Kolona sjećanja u Vukovaru, humanitarna akcija pomaganja nastradalima u potresu u Baniji ili pak razni prosvjedi protiv mjera.

Za očekivati je da nakon takvih masovnih okupljanja broj novozaraženih poraste u regijama u kojima su se ona događala. 

U ovom tekstu pozabavit ćemo se trima navedenim događajima jer su to bila najpoznatija okupljanja. No treba imati na umu da su oni različiti, da su se dogodili s vremenskom distancom te da su se odigravali u bitno različitim okolnostima.

Što o epidemiološkim mjerama kaže znanost?

Prije nego što se počnemo baviti pitanjem iz uvoda, važno je vidjeti koja su mjesta najvažnija žarišta širenja virusa SARS-CoV-2.

Znanstvena istraživanja jasno pokazuju da su najrizičnije zatvorene prostorije sa slabom ventilacijom u kojima ljudi provode duže vrijeme u bliskom kontaktu bez maski. Časopisi Science i Nature Human Behaviour, ali i Lancet stoga izdvajaju restorane, kafiće, poslove s bliskim kontaktima, obrazovne ustanove, osobito fakultete i srednje škole i masovnija privatna druženja kao mjesta u kojima se virus najviše širi. Stoga su najučinkovitije mjere one koje zatvaraju ili ograničavaju rad takvih mjesta.

Primjerice, istraživanje objavljeno u časopisu Science, koje je provedeno u 34 europske zemlje te sedam neeuropskih, pokazalo je da su mjere s najvećim učinkom zatvaranje škola i sveučilišta, ograničavanje okupljanja na 10 ljudi ili manje te zatvaranje barova, restorana i noćnih klubova.

Do sličnih zaključaka došlo je i istraživanje objavljeno u časopisu Nature Human Behaviour. Prema toj studiji koja je analizirala još veći broj nefarmaceutskih mjera na uzorku od 79 teritorija, koji je uključivao i zemlje i različite države u SAD-u, najučinkovitije mjere bile su: policijski sat, lockdown, zatvaranje ili ograničavanje rada onih mjesta na kojima se okupljaju ljudi (trgovine, restorani itd.), zatvaranje obrazovnih institucija (i škola i sveučilišta) te uvođenje ograničenja na granicama.

Kontakti na otvorenom ili pak u velikim dvoranama s dobrom ventilacijom mnogo su manje rizični. Na to je, među ostalim, ukazala studija koja je provedena u koncertnoj dvorani Konzerthaus u Dortmundu.

>>Njemački znanstvenici mjerili širenje covida u koncertnoj dvorani: Rizik je zanemariv

>>Velika studija otkrila gdje se korona najviše širi, no nudi i rješenja

Broj novozaraženih u Vukovaru jest rastao, pripisivali su ga svinjokolji

Prije svega treba istaknuti da tvrdnje kako okupljanja u Splitu, Vukovaru i Baniji nisu povećala brojeve novozaraženih nisu sasvim točne.

Poznato je da se broj novozaraženih u Vukovarsko-srijemskoj županiji nakon održavanja Kolone sjećanja povećao, no to je tada pripisano svinjokolji.

> Vukovarska epidemiologinja: Zaraženih je više zbog svinjokolje, a ne Kolone sjećanja

U vrijeme Torcidine obljetnice u Splitsko-dalmatinskoj županiji bilježili su se veliki brojevi zaraženih, no tada je tumačenje bilo da se oni ne mogu povezati s druženjem navijača.

> Karin: Nemamo podataka da je došlo do širenja virusa na proslavi Torcide

Prvi čovjek HZJZ-a Krunoslav Capak je prije desetak dana dana rekao da se u Sisačko moslavačkoj županiji očekuje porast broja novozaraženih, mada se on u tom trenutku nije vidio u statistikama jer nije bilo sustavnog testiranja budući da je fokus bio na procjepljivanju stanovništva.

"Imali smo nekoliko pozitivnih slučajeva u smještaju te u domovima za starije i imali smo slučaj šest vatrogasaca iz Istre koji su bili na intervenciji nakon potresa. Njih 6 od 18 je bilo pozitivno", rekao je Capak. No, ni do danas taj broj nije porastao.

>>U Sisačko-moslavačkoj ne testiraju, cijepljenje stanovnika je u prvom planu

Mi smo davno izgubili mogućnost praćenja kontakata pa ne znamo ni tko je gdje obolio

No, važno je razumjeti da se porast broja novozaraženih u navedenim slučajevima i ne mora odraziti u povećanom broju pozitivnih testova na određenoj lokaciji, i to iz više razloga.

Jedan razlog, ovaj aktualni u Sisačko-moslavačkoj županiji, jasan je – nema testiranja pa nema ni povećanja broja zaraženih.

Brojke novozaraženih generalno su pouzdane onoliko koliko je testiranje dobro organizirano.  U Hrvatskoj smo mjesecima imali prevelik postotak pozitivnih testova i prevelik broj zaraženih da bismo mogli pratiti kontakte. Također, nemamo dovoljno osposobljenih ljudi da bismo ih pratili. A bez praćenja kontakata ne možemo znati tko se kada i gdje zarazio. Upravo zbog toga veća se težina daje drugima, objektivnijim parametrima kao što su broj hospitalizacija, broj ljudi na respiratoru i broj umrlih, što je trenutno u padu.

Polašek: Gotovo je nemoguće uspoređivati događaje u Vukovaru, Splitu i Petrinji

Okupljanja u Splitu, Vukovaru i Baniji teško je uzimati kao ogledne primjere prema kojima možemo razumjeti na koji način masovni kontakti uzrokuju širenje virusa i iz nekih drugih objektivnih razloga.

Prije svega, u svim tim slučajevima uglavnom se radilo o relativno kratkom kontaktu ljudi na otvorenom, kakav manje pogoduje širenju od produženih kontakata u zatvorenom. To je u skladu s nalazima ranije navedenih studija prema kojima se virus najviše prenosi kroz druženje licem u lice duže vrijeme, bez maski u zatvorenim prostorima.

Epidemiolog Ozren Polašek s Medicinskog fakulteta u Splitu ističe da je i međusobno uspoređivanje pojedinih događaja i njihovih rizika za zaražavanje, poput potresa u Zagrebu i Petrinji, proslave Torcide i Kolone sjećanja u Vukovaru, gotovo nemoguće na metodološki ispravnoj osnovi jer se radilo o događajima koji su se odigrali u razna vremena u raznim uvjetima, a u njima su sudjelovale potpuno različite skupine ljudi.

"Na primjer, potres u Zagrebu na proljeće nije doveo do znatnijeg porasta broja zaraženih jer je tada proširenost virusa u populaciji bila vrlo niska. Porast koji je vidljiv nakon Vukovara preklapa se, prema riječima lokalnih epidemiologa, s proširenim kolinjima u tom području. Porast koji danas vidimo na potresom zahvaćenim područjima Petrinje i Siska teško je razlučiti od brojki prije tog razdoblja, koje su znatno varirale i stoga ih je nemoguće jasno razgraničiti i opisati drugačiji obrazac. Proslava Torcide u Splitu dogodila se pak na otvorenom, što je smanjilo rizik zaražavanja", tumači Polašek.

Ljudi koji su se okupili razišli su se unaokolo i sa sobom ponijeli virus

Još jedan problem u navedenim slučajevima je to što su u njima sudjelovali ljudi koji su se okupili s raznih lokacija, iz udaljenih gradova ili čak županija. Nakon okupljanja oni su otišli svojim kućama, što znači da su virus odnijeli iz Splita, Vukovara i Banije u neka druga mjesta. To osobito vrijedi za Vukovar i Baniju u koje su došli ljudi iz najrazličitijih dijelova Hrvatske.

Osim toga, u slučaju Banije čak su se i sami stanovnici tog kraja kojima su kuće uništene razišli unaokolo. Drugim riječima, nema smisla očekivati da će se porast novozaraženih odraziti samo na Baniji iako je jasno da su neki koji su došli u nju također donijeli virus. Virus su sa sobom u oba smjera mogli ponijeti svi vatrogasci, medicinsko osoblje, kuhari, volonteri i drugi koji su na Baniju dolazili pomagati, kao što su ga mogli odnijeti svi stanovnici koji su iz nje nakon potresa iselili.

To pak znači da se širenje virusa na masovnim okupljanjima može odraziti u nekim udaljenim gradovima ili čak drugim županijama, a ne nužno ondje gdje su se dogodili kontakti. Štoviše, u navedenim slučajevima to je za očekivati. Osim toga, ti rijetki, ograničeni događaji nisu morali značajno pridonijeti povećanju zaraze na nacionalnoj razini ako su ostale mjere na snazi bile dovoljno učinkovite, što znači da su lanci infekcija relativno brzo prekinuti. Sasvim sigurno nisu mogli ni približno pridonijeti kao svakodnevno blisko druženje desetaka tisuća ljudi u zatvorenim prostorijama kafića ili restorana.

Polašek: Skok ovisi o epidemiološkoj situaciji prije okupljanja

Nadalje, utjecaj okupljanja na porast broja novozaraženih u velikoj mjeri će ovisiti o tome kakva je bila epidemiološka situacija prije okupljanja te tko dolazi na takva okupljanja. Primjerice, za očekivati je da oni koji su došli pomagati na Baniju nisu imali izražene simptome jer ne bi ni dolazili u teške uvjete ozbiljno bolesni. No, naravno, među okupljenima uvijek može biti značajan udio asimptomatskih.

Polašek kaže da konačan rezultat okupljanja ovisi o nizu faktora u okolišu.

"Primjerice, boravak na otvorenom smanjuje koncentraciju virusa te je povoljniji od boravka u zatvorenom. Također, jako je teško odrediti broj asimptomatskih nositelja na nekom događaju, a zatim je još teže predvidjeti tko je superširitelj, tj. osoba koja može zaraziti neproporcionalno veliki broj drugih. Neki ljudi se nakon dovoljne izloženosti ne zaraze, a neki zaraženi ne otpuštaju dovoljnu količinu virusa u okoliš i samim time nisu zarazni za druge. Iz ovoga slijedi da je individualizirana procjena rizika za zaražavanje određenog događaja gotovo nemoguća te da sve mjere koje provodimo zapravo služe smanjivanju rizika na najmanju prihvatljivu mjeru, a jako malo ih može u potpunosti ukloniti rizik, osim stvarnog fizičkog distanciranja i uklanjanja svih kontakata s drugima kroz duže vrijeme, što je za većinu ljudi nemoguće", kaže Polašek.

Ističe da upravo zbog toga lockdown na nacionalnoj razini nije usmjeren samo na zabrane događaja s više ljudi nego još više na smanjenje rizika za produženi boravak ljudi zajedno. Rezultati se u konačnici vide na nacionalnoj razini.

"Ono što jasno vidimo je da smo imali znatan porast broja slučajeva tijekom listopada i studenog, da bismo nakon uvođenja mjera 28. studenog imali jasno smanjenje broja zaraženih, hospitaliziranih i preminulih, i to s dva, tri ili četiri tjedna kašnjenja za uvođenjem mjera, što odgovara biološkim osobinama ovog virusa i načinu na koji uzrokuje zaražavanje i bolest. Dodatno, pretpostavka da mjere djeluju temelji se na sprječavanju rizičnih kontakata, koje je jasan način prevencije svih zaraznih bolesti, a ne samo covida-19. Na nama je kako to ostvariti u realnoj situaciji", rekao nam je Polašek.

"Ako se ne promijenimo, onda možemo očekivati neki novi val"

"Od samog početka pojave epidemije ja se zalažem za strože osobne mjere, koje mogu dovesti upravo do tog – prekidanja lanca prijenosa uzročnika. Osobne mjere moramo koristiti ne za smanjivanje, nego povećavanje osobnih sloboda. Nitko od nas nije tražio ovu epidemiju. Kada smo se već našli u njoj, onda se moramo zaštitiri kako bismo mogli i dalje ići u kupovinu ili šetnju, a ne ignorirati trenutnu situaciju. Sada imamo kratko vrijeme u kojem moramo osigurati da nam temeljne djelatnosti, poput sigurnih oblika kupovine i proizvodnje, funkcioniraju i u jeku krize. Moramo pokušati stvoriti ekonomiju otpornu na zarazu", navodi Polašek.

"Ovo znači osiguravanje uvjeta rada u kojima odlazak na posao neće predstavljati dodatan rizik za zaražavanje. Potrebne su nam sustavne promjene, digitalizacija i transformacija, kako bismo mogli nastaviti funkcioniranje i u krizi. Nažalost, upravo sada je najteže pokretati ovakve promjene, ali one su jedini način za korak naprijed. Mjere koje su uvedene na razini cijelog sustava samo su znak da nismo uspjeli na osobnoj razini ostvariti dovoljno dobru kontrolu epidemije", kaže naš sugovornik.

"Kada bismo se mogli osobno dovoljno zaštititi, ne bismo trebali zabranu putovanja i lockdown. To znači da se moramo promijeniti i prilagoditi novoj situaciji – ovaj virus nam je već puno puta pokazao kako ga ne smijemo ignorirati. Trenutni kratki predah moramo iskoristiti za osnaživanje osobne zaštite kako bismo mogli provesti otvaranje i ukidanje lockdowna, a da nam nakon toga znatnije ne poraste rizik zaražavanja. Ako se ne promijenimo, nego samo dočekamo kraj siječnja i ukidanje lockdowna, onda ne možemo očekivati ništa drugo, nego neki novi val, u to uopće nema sumnje", poručuje Polašek.