VIJEST o tragičnoj smrti dvoipolgodišnje djevojčice koja je preminula nakon što ju je majka pretukla potresla je cijelu zemlju.

Emisija Labirint podsjeća na sličan slučaj u Hrvatskoj s početka devedesetih.

Kada je potkraj studenog 1994. u pratnji tada 23-godišnje majke i njezina partnera primljena na dječji odjel pulske Opće bolnice, iz dvoipolgodišnje Tatjane Velnić istjecao je život. Pulsko je državno odvjetništvo četiri godine poslije podignulo optužnicu protiv majke i njezina partnera, koje se teretilo za zanemarivanje i zlostavljanje djeteta te nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom.

Uzaludni napori oca

Petar Velnić, Tatjanin biološki otac, i godinama nakon tragedije svjedočio je o svojim uzaludnim naporima da upozori da njegova kći treba pomoć.

Kada ga je supruga napustila i otišla s novim partnerom, svojim vršnjakom, sa sobom je povela i Tatjanu. Ispisuju je iz jaslica, a o njoj se, dok je majka bila na poslu u tvornici cipela, brine novi partner. Vlasnica stana u kojem su živjeli kao podstanari u više je navrata na sudu i u medijima opisala što se s malenom događalo.

"Kada je mala došla, imala je modrice po čelu. Rekli su mi da je pala. Nedostajalo joj je i kosice pa sam pitala svoju snahu, koja je medicinska sestra, što bi to moglo biti? Ona mi je rekla kako je mala vjerojatno bolesna i da bi je trebalo odvesti liječniku. To sam odmah rekla Tatjaninoj majci. Ona mi je odgovorila da je to zbog slabokrvnosti", stajalo je tada u iskazu gazdarice.

Za rijetkih susreta ozljede na djevojčici primjećuje i otac.

Petar Velnić mjerodavne je stalno upozoravao na to da se s djetetom ne postupa dobro. No uzalud.

"Na policiji su mi rekli: 'Ako ona nešto napravi, ona će za to i odgovarati'. Kratko i jasno. Socijalna radnica poduzela je to da dijete ide kod doktorice, ali ništa dalje. Doktorica je odlučila da dijete ostane na kućnoj njezi, da to mama zahtijeva, i to je to. Čim sam vidio nešto sumnjivo, ja sam išao prijaviti, ali badava je to", prisjeća se Petar Velnić.

Odlazio u centar više puta

Tih je 90-ih u Centar za socijalnu skrb Pula očajni otac dolazio u nekoliko navrata, posljednji put desetak dana prije Tatjanine smrti. Odvode je na liječnički pregled, ali je, unatoč očevim molbama, puštena na kućnu njegu. Ta je njega nakon desetak dana završila premlaćivanjem i smrću.

"Samo pročitati izjave svjedoka, od patologa, svega, to je muka samo i pročitati", kaže Petar.

Prema nalazima vještaka, Tatjana je umrla od posljedica teških ozljeda unutarnjih organa. Taj je kobni dan provela s majčinim partnerom. U svojoj obrani on je tvrdio da je nikada nije tukao i da je udarce mogla zadobiti dan prije, u prometnoj nesreći. Kako bi izbjegao sudar, naglo je zakočio pa je, tvrdio je, malena sa sjedišta pala na pod automobila.

Majka je poslije oslobođena optužbi, dok je njezin partner nakon suđenja, koje se godinama otezalo, dobio četiri i pol godine zatvora.