NEDAVNO je u znanstvenom časopisu Politička misao objavljen znanstveni rad pod naslovom "Stavovi stručnjaka/inja o politici regulacije prostitucije u Hrvatskoj".

Autorice Rašeljka Krnić i Ivana Radačić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar te Mirjana Adamović s Instituta za društvena istraživanja ističu da različite ideološke pozicije 15 ispitanih stručnjaka određuju modele, odnosno politike usmjerene prema reguliranju prostitucije, ali i da svi oni prostituciju najčešće smještaju ili u odnose nasilja i eksploatacije ili u odnose seksualnog rada.

>> U Hrvatskoj je prostitucija zabranjena. Objavljeno je veliko istraživanje o tome

Hrvatski stručnjaci za promjenu modela zakonske regulacije prostitucije

U ovom znanstvenom radu obrađeni stručnjaci zagovaraju promjenu modela regulacije prostitucije i ističu da treba donijeti politike koje bi bile usmjerene prema lakšem izlasku iz prostitucije, a predstavnici civilnog društva se češće opredjeljuju za liberalne modele reguliranja prostitucije.

"Prostitucija i njezina regulacija još uvijek su tabu teme u hrvatskom društvu. Temelj zakonskih odredbi kojima se regulira prostitucija donesen je još u vrijeme kad je Republika Hrvatska bila dio bivše SFR Jugoslavije, u zakonu koji određuje prekršaje protiv javnog reda i mira, koji je prostituciju definirao kao društveno zlo, a osobe koje se bave prostitucijom kao delinkvente/ice", navodi se u radu.

Unatoč zastarjelosti takvog rješenja i nekompatibilnosti s načelom ravnopravnosti spolova i standardima zaštite ljudskih prava, u Republici Hrvatskoj nije bilo većih (političkih) rasprava o modelima regulacije prostitucije, ističe se. 

"Nadalje, malo je znanstvenih istraživanja u tom području, a ne postoje ni organizacije za zaštitu prava osoba koje se bave prostitucijom (seksualnih radnica/ka). Takvo je stanje u suprotnosti s trendovima u zemljama Europske unije, koje u posljednjih dvadesetak godina karakteriziraju promjene politika i zakonodavstva utemeljene na žustrim raspravama, u kojima ulogu osim političkih aktera imaju i feminističke organizacije i organizacije za zaštitu prava seksualnih radnica/ka", navodi se.

Ivana Radačić: Dobrovoljnu prostituciju odraslih osoba treba dekriminalizirati

Pravnica Ivana Radačić već se godinama bavi ovom tematikom te vodi projekt Regulacija prostitucije u Hrvatskoj Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ).

S obzirom na to da je prostitucija u hrvatskoj javnosti tabu tema, a ne bi trebala biti, odlučili smo joj posvetiti prostora na Indexu.

Razgovarali smo s dr. Radačić o njenom radu i o tome treba li prostituciju legalizirati.

"Kako biste uopće definirali prostituciju?" pitali smo je na početku.

"Prostitucija se uobičajeno definira kao prodaja seksualnih usluga za novac ili druge materijalne koristi, a jedna je od vrsta seksualnog rada, koja među ostalim uključuje striptiz i online usluge bez kontakta. Seksualni rad termin je koji je skovan 1970-ih kako bi se makla stigma povezana s riječju prostitucija odnosno prostitutka i fokus sa seksualnosti usmjerio na rad", odgovara ona.

Radačić ističe da su ona i njene kolegice u istraživanju naišle na situacije prodaje seksualnih usluga koje same osobe definiraju kao rad od kojeg žive, do situacija prodaje seksualnih usluga za drogu ili za hranu, što više možemo definirati kao ‘survival sex’.

"Prostitucija je u širem smislu, dakle, kompleksni fenomen", dodaje.

Kako bi se prostitucija trebala tretirati u zakonskom i društvenom kontekstu?

"Dobrovoljnu prostituciju odraslih osoba trebalo bi dekriminalizirati", kaže Radačić.

Kriminalizacija proizvodi nasilje nad ljudima koji se bave seksualnim radom

"Naime, pokazalo se da kriminalizacija ima negativne učinke na prava seksualnih radnica/ka odnosno da facilitira institucionalno nasilje prema njima. Istraživanja pokazuju da u jurisdikcijama gdje je prostitucija kriminalizirana najveći problem osobama koje prodaju seksualne usluge predstavlja policija u kontekstu (arbitrarnih) uhićenja i pritvaranja, pri čemu se često događaju razni oblici nasilja, od verbalnog do seksualnog i fizičkog", objašnjava.

Postoji i problem kada se osobe koje se bave prostitucijom obrate policiji za pomoć.

"U takvim sustavima također je problem nedostatna zaštita od nasilnih klijenata ili organizatora. Tako smo i mi u analizi sudskih spisa u Hrvatskoj naišli na situacije u kojim je osoba koja prodaje seksualne usluge prekršajno gonjena nakon što je zatražila pomoć od policije. Iz tih razloga većina osoba s kojima smo razgovarale izbjegava tražiti zaštitu od policije", kaže Radačić.

Međunarodni konsenzus

Ona dodaje da u međunarodnom pravu postoji konsenzus da se osobe koje prodaju seksualne usluge ne smiju kriminalizirati i kažnjavati, na bilo koji način, uključujući novčanim kaznama. 

"Radna skupina UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica, čija sam članica, smatra da su zakonske odredbe kojima se kriminaliziraju osobe koje prodaju seksualne usluge (a koje su i dalje većinom žene) oblik rodne diskriminacije te nalaže državama da ih ukinu. To je svakako prvi neophodan korak", kaže.

No, to nije ni približno dovoljno, jer je uz dekriminalizaciju potrebno uspostaviti sustav podrške, kao i sustav izlaza za one koje žele iz prostitucije izaći te treba raditi na destigmatizaciji.

Argumenti za legalizaciju prostitucije

"Zagovornici legalizacije prostitucije kažu da će ona tako postati sigurnija za žene, da će ih se maknuti iz ralja makroa, da će dobiti zaštitu države itd. Kako gledate na te argumente?" pitamo Ivanu Radačić.

"To su neki od argumenata za legalizaciju, koji svakako imaju smisla, budući da kriminalizacija čini osobe koje prodaju seksualne usluge ranjivijima na eksploataciju, dok legalizacija omogućava zaštitu nekih prava", odgovara.

"No, naši sugovornici također su navodili kontrolu javnog zdravlja, protoka novca i kriminala kao argumente, koji mogu postati problematični. Naime, s tim ciljem neke su zemlje uvele ili pokušale uvesti obavezna testiranja ili registracije osoba koje prodaju seksualne usluge, što je problematično iz aspekta zaštite ljudskih prava koja počivaju na načelu autonomije. Nadalje, kad je regulacija prostitucije restriktivna, događa se to da veliki spektar prostitucije ostaje u sivoj zoni, npr. prostitucija koju obavljaju migrantkinje u Nizozemskoj, a dolaze iz trećih zemalja", kaže Radačić.

Potrebna je reakcija vlade

"Što govori u korist toga da prostitucija ostane ilegalna?" pitamo je.

"Ja ne vidim koristi od toga. Čak i službenici pravosudnog i policijskog sustava s kojima smo razgovarale smatraju da je kriminalizacija štetna i neučinkovita, a to smatra i većina stručnjaka iz ministarstva i drugih državnih tijela s kojima smo razgovarale", odgovara ova stručnjakinja.

Radačić smatra da je potrebno propitivanje dominantnih postavki odnosno okvira na kojima počiva naše zakonodavstvo kada je riječ o prostituciji. 

"Hrvatski pravni okvir karakterizira istovremeno i kažnjavanje osoba koje prodaju seksualne usluge, opravdano zaštitom javnog reda i mira, i njihova pretjerana zaštita od bilo kojih organizatora i kad nema eksploatacije, što je opravdano zaštitom spolnih sloboda. Kad smo analizirale sudske spise, nailazile smo na takve situacije – da je osoba koja prodaje seksualne usluge istovremeno okrivljena u prekršajnom postupku i žrtva u kaznenom postupku, ukoliko radi s nekom osobom koja preuzima neku organizatorsku ulogu, koja pak postaje okrivljena u kaznenom", objašnjava.

"Dakle, noviji diskurs o prostituciji kao obliku seksualnog nasilja (za koje su odgovorni organizatori) nalijepio se na stari diskurs o prostituciji kao društvenom zlu (za koje su odgovorne žene odnosno osobe koje se time bave), a bez da je bilo neke veće rasprave o manjkavostima tih diskursa ili o uključivanju diskursa zaštite prava seksualnih radnika/ca u kreiranju politike. Taj je diskurs ljudskih prava seksualnih radnica/ka još nepoznat osim u uskim krugovima udruga koje imaju iskustvo direktnog rada na smanjenju štete s osobama koje prodaju seksualne usluge. No čini mi se da ga podržava dobar dio javnosti, što ukazuje na to da je situacija sazrela za promjenu", optimistična je Radačić.

Apelira da to osvijesti i vlada te da se pokrene javna rasprava sa širokim krugom dionika, koji bi uključio i osobe koje se bave prodajom seksualnih usluga. 

Novozelandski primjer

Zanimalo nas je i može li navesti primjer neke države koja je ovu tematiku odgovarajuće zakonski regulirala.

"Teško mi je decidirano odgovoriti na to pitanje budući da imam ograničena iskustva, no iz onog što znam iz literature, a i iz iskustva terenskog istraživanja na Novom Zelandu, taj mi se model potpune dekriminalizacije dobrovoljne prostitucije odraslih osoba čini najboljim iz perspektive smanjenja štete i zaštite prava osoba koje prodaju seksualne usluge", kaže Radačić.

"Naime, taj model, koji je usvojen na inicijativu organizacije seksualnih radnica/ka - New Zealand Prostitute Collective - utemeljen je prvenstveno na zaštiti njihovih prava (a ne toliko na zaštiti javnog interesa, kao neki modeli legalizacije) pa uključuje pravo odbiti uslugu u svakom trenutku, obavezu klijenata da koriste zaštitu te mogućnost da osobe koje rade skupa ako su u kolektivu koji nije veći od četiri, a nitko nema ulogu nadređene, nemaju obvezu registracije. Istraživanja pokazuju da se nakon uvođenja tog modela odnos policije prema osobama koje prodaju seksualne usluge promijenio od represivnog prema protektivnom. Model potpune dekriminalizacije dobrovoljne prostitucije odraslih osoba zagovaraju organizacije za zaštitu prava seksualnih radnica, kao i neke agencije UN-a, npr. UNAIDS", zaključuje Ivana Radačić.

>> Postoje 4 pristupa prostituciji u Europi. Hrvatska ima najgori, kao Srbija i Rusija

Nada Topić Peratović: Prostitucija je muško porobljavanje i iskorištavanje ženskog tijela

Postoje i drugačiji pogledi na ovu tematiku, uključujući i razmimoilaženja u feminističkim krugovima.

Nada Topić Peratović je pravnica, feministička aktivistkinja i predsjednica Centra za građansku hrabrost, udruge koja se zalaže za aboliciju prostitucije.

I nju smo na početku razgovora za Index pitali da definira prostituciju, a iz definicije koju je ponudila odmah se vidi razlika u perspektivi.

"Prostitucija je muško porobljavanje i iskorištavanje ženskog tijela – bilo kao svodnici, kupci ili (politički) podržavatelji tog sustava", smatra Topić Peratović.

Ona ne drži mnogo do toga da se ova tematika uokviri u kontekstu seksualnog rada.

Je li problematično o prostituciji govoriti kao o seksualnom radu?

"Preimenovanjem prostitucije u eufemizam "seksualni rad" potpuno niječemo činjenicu da je prostitucija jedan od najtežih oblika muškog nasilja nad ženama ‒ najstarije opresije, a ne najstarije profesije", kaže.

"Prihvaćamo tako zabludu da žene biraju prostituciju, a ne prostitucija njih, da žene imaju slobodu izbora u prostituciji, pa i ako kojom srećom nemaju svodnika, ako svakodnevno moraju platiti barem 150 eura za sobu u bordelu, onda nemaju veliki izbor birati kupce ili si uzeti "slobodno" i da mogu, kad god požele, neokrznute i zdrave, izaći iz nje i naći si drugi posao. Zanemarujemo činjenicu da se radi o jako ranjivoj skupini žena, koje prostitucija ugrabi već kao maloljetnice, mnoge su već u mladim godinama doživjele fizičko ili seksualno nasilje u obitelji ili ih je kao tinejdžerice partner "uvjerio" da se, za njegovu ljubav, prodaju", nastavlja.

Zdravstvene posljedice prostitucije

Tu je i pitanje zdravlja.

"Uopće ne razmišljamo o zdravstvenim poteškoćama žena u prostituciji, da navedem samo neke: kronična upala mjehura, gljivična infekcija vagine, ozljede i pukotine uslijed prekomjernog rastezanja, posebno u anusu i u rektumu, cistitis, poteškoće sa zadržavanjem mokraće ili stolice, upala jajovoda - što posebno često dovodi do neplodnosti, potpuno upaljeni gastrointestinalni sustav, bolesti zuba, usta i čeljusti, opadanje kose, kronični složeni posttraumatski stresni poremećaj, panični napadi, stalna obamrlost uzrokovana alkoholom i drogama, samopovrede, nesanica, noćne more, bol, zapravo uvijek i svugdje – bol", ističe Topić Peratović.

Ona ističe da su u zapadnim europskim zemljama u prosjeku više od 70-80 posto žena u prostituciji strankinje, bez dokumenata, bez znanja jezika, sve mlađe, tj. maloljetne djevojke, iz istočne Europe ili sve češće iz sjeverne Afrike. 

"Muškarci su problem"

Za nju je zato pojam "seksualni rad" samo slogan za, kako kaže, legitimiziranje tog izrabljivačkog sustava, povećanje potražnje i uklanjanje nedoumica, tj. smirivanje savjesti među onima koji ionako previše ne razmišljaju o sudbini žena u prostituciji. 

"Današnji svodnici se profiliraju kao poslovni ljudi, umreženi, sposobni za PR i dominiraju u raspravi preko svojih kanala, oni su rado viđeni gosti, uvaženi članovi društva. A iskrivljena medijska slika o sretnim prostitutkama je čisti otrov za stotine tisuća žena koje propadaju od prostitucije", smatra Topić Peratović.

"Koristeći izraz "seksualni rad" i raspravljajući o tome koliko je prostitucija dobrovoljna ili prisilna potpuno brišemo odgovornost muškaraca koji kupuju ženska tijela i koji su itekako svjesni da plaćaju da nekažnjeno mogu činiti sa ženama što im je volja. Pa, platili su. Oni su ti koji o ženama govore kao o komadu mesa, o "rupama za jebanje", oni se po forumima hvale kako nisu prestali dok nisu dobili to što su htjeli. Oni su ti kojima je u biti svejedno ako je žena žrtva trgovine ljudima, svejedno im je ako će ju zaraziti ili povrijediti. Oni su ti koji se nakon odlaska kod prostitutke vraćaju svojoj ženi i djeci. U konačnici, oni su ti, barem u Njemačkoj, koji većinom ubijaju prostitutke", nabraja ova aktivistkinja.

"Fokus treba usmjeriti prema kupcima"

"Kako bi se prostitucija trebala tretirati u zakonskom i društvenom kontekstu?" pitamo je.

"Dekriminalizacija žena u prostituciji je prvi korak. Fokus treba usmjeriti prema kupcima. Država treba educirati muškarce i cijelo društvo da je kupovina žena i djevojčica, i mladića i dječaka etički neprihvatljiva. I ne postoji (muško) pravo na seks, a tjelesne nesavršenosti ili mentalni poremećaji također ne sprečavaju ljude širom svijeta da imaju ispunjen seksualni ili ljubavni život", navodi.

Topić Peratović dodaje da treba smanjiti potražnju kroz zabranu kupovanja žena, tj. kažnjavanje kupaca. 

"Nadalje, uspostaviti mehanizme podrške i izlaza iz prostitucije. Stvarati mogućnosti u kojima žene ne moraju birati između prostitucije i opstanka i u kome nasilje nad ženama nije zakonski omogućeno i društveno poduprto. Borba za žene u prostituciji podrazumijeva i borbu protiv moralne osude i omalovažavanja prostituiranih žena. Prostituirane žene nisu žene lakog morala, one nisu dame noći, kurve. One su žene koje, kao i sve mi, imaju pravo na seksualne odnose bez emotivne, fizičke ili ekonomske prisile", ističe.

Njemački primjer

"Zagovornici legalizacije prostitucije kažu da će ona tako postati sigurnija za žene, da će ih se maknuti iz ralja makroa, da će dobiti zaštitu države itd. Kako gledate na te argumente?" pitali smo je.

"Stvarnost je odavno demantirala te argumente. Primjer Njemačke, koja je 2002. legalizirala prostituciju, pokazuje da legalizacija ne štiti ni život ni zdravlje prostitutki, ne pruža im sigurnost niti ih štiti od traffickinga. Legalna prostitucija uvijek vodi i do prisilne prostitucije. Ostatak žena, koje trebaju zadovoljiti potražnju, nabavljaju svodnici i krijumčari ljudima", odgovara Topić Peratović.

Ona napominje da treba odbaciti retoriku po kojoj je prostitucija "posao kao svaki drugi".

"Koliko (ni)je prostitucija "posao kao svaki drugi" pokazuje činjenica da je jedan od najvećih njemačkih bordela imao manjak ženske "radne snage" pa su se "snašli" preko Rumunjske, a red su u tom mega-bordelu osiguravale dvije motorističke bande, koje su, između ostalog, i tetovirale žene kako bi se znalo kojem svodniku pripadaju. Radi se o bordelu Paradise, čiji je vlasnik Jürgen Rudloff, stariji biznismen, koji se u medijima uvijek hvalio kako se drži zakona i vodi "čistu prostituciju", kasnije je osuđen na pet godina zatvora radi trgovine ženama i prisiljavanja žena na prostituciju. Inače, on je jedan od rijetkih koji je dobio zatvorsku kaznu, jer svodnici većinom dobivaju novčanu ili uvjetnu kaznu (njih oko 60 posto)", navodi Topić Peratović.

Ne treba zaboraviti da je prostitucija biznis u kojem se vrte milijarde

Topić Peratović ističe da je Njemačka najbolji primjer kako ne treba voditi politiku u ovom kontekstu.

"Prema raznim procjenama u Njemačkoj se prostituira oko 400.000 žena. Prema statističkim podacima iz 2018., 32.800 žena se prema njihovom zakonu prijavilo, tj. registriralo. Jedna petina prijavljenih ima njemačko državljanstvo. Inače, prema podacima, samo 19 posto prostitutki dolazi iz Njemačke. 35 posto prijavljenih žena dolazi iz istočne Europe", kaže.

Ima tu još interesantnih podataka, koje navodi Topić Peratović.

"89.500 žena se prostituira u bordelima (5.48 milijardi eura prometa), 71.600 žena se prostituira na ulici (2.74 milijarde eura prometa), 60.000 kao hostese (3.65 milijardi eura prometa). Tako da – prostitucija nije posao kao svaki drugi, ali jest biznis – težak milijardu eura", zaključuje ova aktivistkinja.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.