U HRVATSKOJ htjeli-ne htjeli financiramo političke stranke. Za svakog saborskog zastupnika stranka ili neovisna lista mjesečno dobiva oko 30.500 kuna, dok za zastupnicu dobiva 10% više. Ukupno se godišnje za to izdvaja 56,4 milijuna kuna, a najviše dobiva HDZ jer, naravno, ima najviše zastupnika – 21,3 milijuna kuna.

No kako bi se u reklami reklo – to nije sve. Na svim nižim razinama postoji isto. Dobiva se novac i za županijske i za gradske i za općinske vijećnike. Koliko? U Zagrebu po članu Skupštine Grada stranka, odnosno nezavisna lista dobije 51.000, a za članicu skupštine 56.000 kuna godišnje. Drugdje su naknade manje – no nema pravila. Znaju biti i, primjerice, 100 kuna mjesečno po vijećniku, znaju biti i tisuću. Taj novac ide strankama i listama uz plaće dužnosnika i naknade zastupnika i vijećnika. Formalno podliježe državnoj reviziji, ali stranke ga mogu trošiti manje-više kako hoće: mogu davati donacije, organizirati skupove, ali i platiti dobru večeru ili putovati na skup srodne stranke u Čileu. Bitno da su računi tu, da je svaka kuna formalno pokrivena i sve je čisto.

Živozidaši su jako pazili da i sami ne ostanu bez love iz proračuna

Prije koji dan Živi zid je počeo prikupljati potpise za ukidanje takvog financiranja stranaka, kako stoji na njihovim stranicama: "Predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić rekao je da političari moraju snositi odgovornost za loše odluke. Imamo situaciju gdje se nema novaca za bolesnu djecu, a političkim strankama istovremeno na račun sjeda stotine milijuna kuna, političari trebaju biti zadnji kad se radi o raspodjeli. Stranke bi se trebale financirati od članarina i donacija."

S druge strane, ne možemo ne primijetiti kako su se neki iz Živog zida jako pazili da ne ostanu bez proračunskih sredstava, sjećate se priče od prije nekoliko mjeseci oko gotovo nepoznate stranke Abeceda demokracije?

Zaista, bi li se stranke trebale financirati iz proračuna, kako državnog tako i lokalnih?

Ukinimo financiranje stranaka – neka se financiraju privatnim donacijama

U većem dijelu zapadnih država postoji proračunsko financiranje stranaka, no u, primjerice, Švicarskoj ga nema, već stranke financiraju oni koji stranke podržavaju, financiraju se donacijama pojedinaca i firmi. Znači, sviđa vam se politika neke stranke, toj stranci uplatite novac.

Želite organizirati stranački skup? Može, ali sami riješite financiranje, vaša janjetina i kapulica nije stvar plaćanja poreznih obveznika. No pojavljuje se drugo pitanje – znači li to u hrvatskom slučaju da će stranke tražiti još više mjesta za uhljebljivanje članova kako bi onda od njih tražile postotak naknade ili plaće? Znači li to da će javna nabava biti još više namještena kako bi pinka došla na neki način i do financiranja stranaka? Znači li prestanak državnog financiranja stranaka više korupcije?

Hoće li u tom slučaju dobro proći samo HDZ s hrpom članova i SDP s hrpom nekretnina nekadašnjeg SKH? I u konačnici – činimo li time političku scenu osjetljivom od stranih utjecaja jer kada su stranke bez novca, neka vanjska država, nebitno Amerika, Rusija ili Srbija, može uz skromno ulaganje od par desetaka milijuna eura u "svoje ljude" praktično krojiti političku sliku Hrvatske? Formalno se ne smiju tako primati strane donacije, ali stvarno – propisi se uvijek daju zaobići.

Zadržimo "porez na demokraciju"

Što ako zadržimo financiranje stranaka? ZNA SE – skoro pola ukupnog novca ide HDZ-u. Ali time se omogućava i rad drugim strankama, čak i onim manjima. Uz par vijećničkih i županijskih naknada manja stranka može zaposliti profesionalnog tajnika. Uzmimo primjer stranke Pametno (zgodni kao primjer jer stranka ima skromno financiranje, bez saborskih zastupnika).

Marijana Puljak na ovu temu piše na Fejsu: "Pametno ima prihode od vijećnika u gradskom vijeću i županijskoj skupštini i sitne donatore u kampanjama. Prihode trošimo na dvoje zaposlenih, plaćamo prostore u ST i ZG, knjigovođu, hladni pogon, i ako ostanemo bez tog prihoda vjerojatno ćemo se nastaviti baviti društvenom aktivnošću, ali ćemo biti puno manje vidljivi (i ovako 50% ljudi ne zna za nas, onako će znati još i manje). Dakle, ova halabuka da će se tako uništiti korumpirane oligarhe ne stoji, neće im ništa ili jako malo naškoditi."

Udar na male stranke

Dakle, ako postoji "porez na demokraciju", neke nove stranke koje su se probile na lokalnoj sceni mogu zakupiti prostor, uzeti profesionalca i početi gledati prema saboru. Oni koji su barem jednim zastupnikom u saboru, kao HSLS, mogu također platiti svoje osnovno poslovanje.

Ako im to uzmemo, ako se za stranke novac bude sakupljao samo donacijama, hoće li u konkretnim hrvatskim uvjetima kakav bahati i korumpirani načelnik s obećanjima provizija u javnoj nabavi i radnih mjesta za poslušnike sakupiti novac bez problema? Hoće li onda oni koji se bore za poštenu javnu nabavu i manje ljudi u upravi, koji ne obećavaju narodne novce te ne nude nikakve povlastice ostati samo sa skromnim i nedovoljnim donacijama? Kako vidimo, čini se da "porez na demokraciju" ipak pomaže da određene političke stranke izvan dualizma HDZ-SDP opstanu na političkoj sceni.

A da dajemo novac projektno?

Osim ili financirati ili ukinuti, postoji i treći model: projektno financiranje. Dijelom to postoji kod EU zastupnika. Dio novca za ured dobiju automatski, ali za više moraju pripremiti neki projekt: tribinu, okrugli stol, kakvu političku edukaciju te osigurati trećinu. Ne smiju potrošiti taj novac za plakate i čašćenje. Pravilo je: tko više toga pripremi i odradi, dobije i više novca.

Možda bi ovakav model bio bolji? Da se iznosi smanje, recimo na 10.000 kn po zastupniku, ali da zastupnik dobije više ako nešto organizira pa neka politički život postane zanimljiviji.

Pitanje uopće nije jednostavno

Na pitanje treba li financirati političke stranke – uopće nema jedinstvenog i jednostavnog odgovora, društvena stvarnost je danas toliko složena da ju je nemoguće složiti u jedinstveni odgovor – kao i Brexit, vrlo jednostavno referendumsko pitanje ima stotine mogućih implikacija. Zato i referendumi, koliko god zvučali privlačno, imaju samo ograničen domet – politika danas nije crno-bijela. Odgovori na mnoga pitanja traže duboke analize koje se ne mogu svesti na da ili ne. Još je, naravno, pitanje hoće li Ustavni sud – ako se potpisi i prikupe – dozvoliti ovakav referendum jer zadire u proračun, izravnu ustavnu ovlast sabora.

Ono što bi svakako trebalo je – zabraniti prikupljanje referendumskih potpisa dok traje službena izborna kampanja. Ovako se ne zna prikuplja li netko potpise zbog same inicijative ili kao zgodan način da se dodatno nametne u kampanji. Tih tridesetak dana kampanje pred neke izbore trebaju biti samo za te izbore. Hrvatska treba što prije primjerenim zakonom riješiti pitanje referenduma.

A što se tiče odgovora na pitanje iz naslova – anketa je tu, odlučite sami. Hoćete li zabranom financiranja stranaka napraviti uslugu demokraciji i promijeniti stvari u Hrvatskoj ili samo ojačati postojeći HDZ-SDP dualizam, 29 godišnju vladavinu iste politike s dva imena?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.