Foto: Getty Images

RUSKI predsjednik Vladimir Putin ima jasan cilj i veliku strategiju, ali oni koji tvrde da je ta strategija racionalna i defenzivna su u krivu, upozorava profesor međunarodnih sigurnosnih studija Paul D. Miller.

Prije četiri godine, Miller je predvidio rusku invaziju Ukrajine. Sada za Foreign Policy piše da je Baltik sljedeći na ruskom nišanu te da će za izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa to biti jedan od najranijih i najvažnijih testova.

Ovaj profesor s National Defense University u Washingtonu smatra da je teorija prema kojoj Rusija samo odgovara na ekspanziju NATO-a glupost. Putin nije vođen racionalnim samointeresom jer nijedan čovjek nije. Naša percepcija samointeresa oblikovana je našim uvjerenjima i idejama- drugim riječima, našom ideologijom.

Rusija NATO vidi kao glavnu prepreku svojoj veličini

Putin vjeruje da je ruska hegemonija nad okolnim državama vitalna za rusku sigurnost. Međutim, Putin ovaj zaključak izvodi iz svojih svojih uvjerenja o ruskoj državnosti. Radi se o neobičnoj verziji ruskog nacionalizma koja je prožeta pravoslavnom religijom, idejom povijesne sudbine i mesijanizmom.

Racionalni ruski državnik ne bi gledao na ekspanziju Europske unije i NATO-a kao na prijetnju jer je liberalni međunarodni poredak otvoren, inkluzivan i ustvari bi povećao sigurnost i prosperitet Rusije, tvrdi Miller. Međutim, za Putina i druge ruske nacionaliste, Zapad je prijetnja zbog svoje dekadencije i globalizma.

NATO tako nije (samo) jamac liberalnog poretka u Europi, već neprijateljski savez i glavna prepreka ruskoj veličini. Stoga se Putinova strategija sastoji u tome da razbije NATO i to tako da obezvrijedi njegovu garanciju o međusobnoj obrani saveznica.

Rusija je već donekle narušila vjerodostojnost NATO-a, koji je Ukrajini i Gruziji 2008. obećao Akcijski plan pridruživanja. Rusija je te godine izvršila invaziju na Gruziju, a 2014. i na Ukrajinu te zadržala teritorije tih zemalja pod ruskom okupacijom: Abhaziju, Južnu Osetiju i Krim. Osim njih, pokrajine Donjeck i Luhansk na istoku Ukrajine pod kontrolom su pro-ruskih separatista. Pridruživanje države NATO-u praktički je nemoguće dok je dio njenog teritorija okupiran.

Okolnosti za rusku ekspanziju nikad od kraja Hladnog rata nisu bolje. Europska unija je razjedinjena, a sljedeći američki predsjednik otvoreno preispituje vrijednost NATO pakta dok u isto vrijeme hvali i opravdava politiku Rusije.

Ruska invazija baltičkih zemalja neće biti otvorena

Ruska invazija baltičkih zemalja, koje su za razliku od Ukrajine i Gruzije NATO članice, neće biti otvorena. Umjesto toga, Putin će vjerojatno isprovocirati vojnu krizu korištenjem posrednika od kojih se može distancirati. To će možda biti etnički ruski građani Latvije i Estonije, koji u ove dvije zemlje čine četvrtinu populacije. Možda će početi nasilno prosvjedovati i tražiti međunarodnu zaštitu.

Na to će se pojaviti sumnjivo dobro naoružan i organiziran "Narodni front za oslobođenje ruskog Baltika". Nekoliko ciljanih atentata i bombaških napada pogurat će ove zemlje prema građanskom ratu.

Rusija će blokirati sve rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, ali će ponuditi unilateralno slanje mirovnih snaga. Vijeće NATO-a će se sastati. Poljska će voditi inicijativu za proglašenje ruske agresije na baltičke zemlje i aktiviranje članka 5 o međusobnoj obrani članica. Njemačka i Francuska će biti protiv. Odluka će ovisiti o Americi.

 Ako ne aktivira članak 5, NATO pakt postaje praktički besmislen, a geopolitički sat će se vratiti u 1939. Neke istočnoeuropske zemlje će se prikloniti Rusiji. Druge poput Poljske će se početi naoružavati do zuba. Putinov san o rastrganom Zapadu i izloženoj Europi postat će stvarnost.

No ako NATO aktivira članak 5, to će biti ravno objavi rata Rusiji. A tada će predsjednik Trump morati odlučiti je li Latvija ili Estonija vrijedna rizika Trećeg svjetskog rata, zaključuje Miller.