HRVATSKA je zemlja paradoksa. Radi se o državi koja demografski odumire i čije se institucije kunu u zaštitu djece i obitelji, ali koja svakim danom pokazuje da je za djecu zapravo uopće nije briga.

Samo ovog vikenda mogli smo se uvjeriti u tri primjera koji savršeno ilustriraju gornju tezu, iako je takvih primjera puno, puno više.

Primjer prvi - šleper ubio dječaka na pješačkom prijelazu, mještani obilaznicu traže već 10 godina

Tragična smrt 10-godišnjeg dječaka kojeg je pregazio šleper u karlovačkom naselju Turanj izazvala je bijes stanovnika Karlovca. Podsjetimo, desetogodišnji dječak poginuo je u petak oko 16:35 kada je podletio pod šleper zagrebačkih registracija. Iako su na mjesto tragedije brzo stigle i hitna i policija, dječaku nije bilo spasa. 

Iako je karlovačka policija danas izvijestila kako za tragičnu nesreću nije kriv vozač šlepera, jer je dječak neoprezno i nepropisno prelazio cestu na biciklu, postavlja se pitanje - zašto kroz Turanj uopće voze šleperi? Zato što obilazna cesta ne postoji, iako je građani traže već više od 10 godina.

Zbog toga se jučer u Turnju okupilo oko 2000 prosvjednika, koji su zahtijevali kamere za nadzor prometa, ležeće policajce i, što je najvažnije, dovršetak gradnje obilaznice.

Butković: Izgradnja obilaznice kreće do 2020.

Problem (pre)gustog prometa u Turnju poznat je godinama, a prometne nesreće nisu rijetkost i na kraju je stradalo desetogodišnje dijete. Hoće li se išta poduzeti nakon smrti dječaka i prosvjeda koji je uslijedio, još se ne zna, ali ovaj primjer zorno pokazuje koliko je Hrvatskoj kao državi stalo do dobrobiti djece.

Dan nakon prosvjeda oglasio se i resorni ministar Oleg Butković, koji je ustvrdio da će se u izgradnju obilaznice "krenuti do 2020. godine", dodavši kako će "vidjeti je li moguće još nešto napraviti za povećanje sigurnosti".

Primjer drugi - školarci tražili sportsku dvoranu, Kolinda im rekla: Imate livadu

Jučer smo mogli svjedočiti gotovo nestvarnoj sceni u Sikirevcima, malom slavonskom mjestu.

Tamo je, naime, u sklopu predizborne kampanje maskirane u "izmještanje ureda" stigla hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Posjetila je osnovnu školu u Sikirevcima, gdje su je dočekala okupljena djeca. Ono što je uslijedilo spadalo bi u domenu vijesti u koje je teško povjerovati da nisu uhvaćene kamerom.

"Je l' vam dobro u školi?" pitala je predsjednica učenike. "Daaaa", odgovorili su uglas.

Dok se još nisu ni utišali, gospođa koja je s njima dočekala Kolindu, vjerojatno ravnateljica škole, pitala ih je: "A što nam nedostaje?"

"Dvorana", zborno su odgovorili učenici. Kolinda se osvrnula oko sebe i učenicima odgovorila: "Zato imate livadu."

Ravnateljica je nakon nekoliko sekundi šutnje ipak prozborila: "Da, veliku livadu."

Najštićenija osoba i najmoćnija političarka u Hrvatskoj, koja vrijeme provodi u velebnoj vili na Pantovčaku, što svi skupa plaćamo desetke milijuna kuna godišnje, rekla je u lice djeci koja traže sportsku dvoranu da - imaju livadu.

Primjer treći - školarce koji ne idu na vjeronauk prisiljavaju na sudjelovanje u vjerskim obredima

Index je jučer objavio nevjerojatnu, ali istinitu priču o tretmanu djece koja ne pohađaju vjeronauk. Naime, prošlog je tjedna u nizu škola održano obilježavanja Dana kruha.

Dan kruha je, barem u normalnim državama, zapravo dan zahvalnosti za plodove zemlje i obilježava se svakog listopada. Datum Dana kruha povezan je sa Svjetskim danom hrane, a sve kako bi se podigla svijest o važnosti zdrave prehrane, ekološke proizvodnje i očuvanja biološke raznolikosti.

Kakve to veze ima s diskriminacijom djece? U Hrvatskoj itekako ima. Naime, Dan kruha u hrvatskim školama obilježava se uz prisutnost katoličkog svećenika, a obvezni su sudjelovati svi učenici, pohađali oni "izborni" vjeronauk ili ne.

Da stvar bude još gora, roditelji djece uopće nisu bili obaviješteni o tome ili su o tome obaviješteni na bizaran način - porukom u informativki djeteta koju je ostavila vjeroučiteljica (iako se radi o djeci koja uopće ne idu na vjeronauk). Naime, iako je vjeronauk nominalno izborni predmet, a Hrvatska je isto tako nominalno sekularna država, djeca nisu imala izbora i morala su sudjelovati u vjerskom obredu - blagoslovu kruha i molitvi.

"Djeca su mojoj kćeri rekla da će me Bog ubiti"

Majka jedne učenice te škole koja ne ide na vjeronauk redakciji Indexa prepričala je strašno iskustvo tog dana kad je njezina kći bila prisiljena sudjelovati u vjerskom ritualu u svojoj školi.

"Navečer istog dana moja me sedmogodišnja curica moli da legnem pored nje. Grli me oko vrata i govori: 'Mama, ne želim da umreš.' Kad sam je pitala zašto tako govori i zašto misli da ću umrijeti, odgovorila mi je da će me ubiti Bog i da sam je ipak trebala upisati na vjeronauk. Naime, na Danima kruha u OŠ Tituš Brezovački, djeca su okupljena i organizirana je molitva. Moja curica nije znala što da radi pa se, citiram, 'sakrila ispod stola'", rekla nam je majka učenice škole Tituša Brezovačkog.

"Za to vrijeme druga su je djeca kritizirala da je zločesta i da će je Bog kazniti jer se to ne radi za vrijeme molitve. Jedna od tih kazni je da će joj Bog ubiti mamu. Moje je dijete sa sedam godina zaspalo s mišlju da ću umrijeti, da će me Bog kazniti i da bi sve bilo u redu samo da sam je upisala na vjeronauk", rekla nam je očajna majka.

Tri strašna primjera koja govore sve o odnosu Hrvatske prema djeci

U Hrvatskoj je na vlasti politička opcija koja samu sebe naziva demokršćanskom. Kunu se u obitelj i zaštitu djece. Imaju čak i zasebno ministarstvo koje se bavi demografijom.

Dok Hrvatsku svake godine napuštaju deseci tisuća ljudi, od kojih mnogi odlaze s cijelim obiteljima i nemaju se nikakvu namjeru vratiti, svakim danom postaje sve jasnije zbog čega ljudi bježe glavom bez obzira iz ove zemlje.

Tri gore navedena primjera odnose se samo na protekli vikend. O nebrizi hrvatskih institucija za dobrobit djece Index je pisao u bezbroj navrata i nastavit će to činiti, ali u jedno nema sumnje - Hrvatsku nije nimalo briga za našu djecu. Dok se to ne promijeni, ne treba očekivati baš nikakvu promjenu u trendu demografske katastrofe.