Troši li Hrvatska previše na vojsku?
NABAVKA borbenih zrakoplova Rafale (HDZ-ovcima bolje poznati kao Rafaelo) postala je nova prijeporna točka u hrvatskom društvu i politici.
Bila bi i puno žešća rasprava da nije korone, koja još uvijek drži primat kao glavno političko bojno polje, pa su neke stranke opozicije preokupirane tom temom i nemaju vremena baviti se borbenim zrakoplovima.
U pitanju su veliki novci za hrvatske prilike, više od milijardu eura, a u pitanju nisu samo financije nego i cijeli splet političkih, geostrateških i vojnih odluka u budućnosti na koje će nabavka francuskih borbenih aviona utjecati. Sasvim je normalno u takvim situacijama da se pojavljuju razne interesne skupine koje osporavaju ili pozdravljaju odluku, zavisno o političkoj poziciji, osobnoj koristi, ali i manje javnim interesima, tj. tajnim geopolitičkim savezništvima, koji su sigurno bili uključeni u odluku o nabavci novih borbenih zrakoplova vojske RH.
Stvara se dojam da su izdavanja država za vojne potrebe puno veća nego što zaista jesu
Jedna od kritika koja se pojavila je da su se za te novce mogli sagraditi vrtići, škole ili potrošiti na socijalnu zaštitu ranjivih građana. To je standardni argument koji se koristi prilikom osporavanja navodno visokih vojnih troškova, barem u demokratskim državama gdje se takvi troškovi smiju javno osporavati. Zbog toga što su vojni izdaci javna stvar u demokratskim državama, vojna oprema i naoružanje relativno skupi, a nabavke relativno neravnomjerno vremenski raspoređene (ne nabavljaju se novi bojni zrakoplovi svake godine), stvara se dojam da su izdavanja država za vojne potrebe puno veća nego što zaista jesu. Mnogi čak tvrde da države više troše na vojsku nego zdravstvo, socijalu i obrazovanje.
Kako je državni proračun javan, onda je to lako provjerljivo. Koliko Hrvatska troši na vojsku? Još zanimljivije, koliko države svijeta troše na vojsku i je li istina da se na vojsku troši više nego na zdravstvo, obrazovanje i socijalnu državu?
Prema planu proračuna RH za 2021., ukupni rashodi iznose 167.36 milijardi kuna. Od toga na stavku "Obrana", što ustvari označava troškove Ministarstva obrane, spada 4.8 milijardi kuna. Znači obrambeni troškovi iznose 2.87% godišnjeg proračuna RH. Ako maksimalno proširimo pojam "Obrana" i uključimo troškove "RH sigurnosno-obavještajna agencija (SOA)" od 412 milijuna kuna, godišnji obrambeni troškovi RH iznose 3.11% proračuna ili 5.2 milijarde kuna.
Realno bi troškove SOA-e trebalo više klasificirati kao troškove srodne Ministarstvu unutrašnjih poslova, ali u svrhu rasprave možemo ih staviti u isti kontekst kao troškove obrane. Valja naglasiti i da se od 4.8 milijardi kuna Ministarstva obrane 2.75 milijardi odnosi na plaće. Znači, realno Hrvatska godišnje troši tek 2 milijarde kune na materijalne troškove obrane, što je 1.20% godišnjeg proračuna.
Koliko se troši na zdravstvo, obrazovanje i socijalnu zaštitu?
Troškovi pod stavkom "Zdravstvo" su planirani u iznosu od 20.17 milijardi kuna (12.05% godišnjeg proračuna), "Obrazovanje" u iznosu 9.9 milijardi kuna (5.91% proračuna), a "Socijalna zaštita" 60.39 milijardi kuna (36.08% proračuna). Znači na stavku "Zdravstvo" izdvaja se pet puta više nego na stavku "Obrana", "Obrazovanje" dvostruko više, a "Socijalna zaštita" čak dvanaest puta više. Ta tri troška skupno iznose skoro 55% godišnjih rashoda proračuna.
Stanje je isto u cijelom razvijenom svijetu. Vojni troškovi čine puno manji udio državnih proračuna od troškova zdravstva, obrazovanja i socijalne države. Trend smanjivanja udjela vojnih troškova kao udjela u BDP-u odvija se desetljećima. Prema podacima Svjetske banke, prosječni vojni troškovi 1960. svih država na svijetu iznosili su 6.35% BDP-a, da bi se do 2019. smanjili na 2.19% BDP-a.
Čak i SAD, najmoćnija svjetska sila, je smanjila vojne troškove s 9% BDP-a 1960. na 3.43% BDP-a 2019. Prosječni vojni izdaci država svijeta stabilizirali su se sredinom 90-ih na nešto više od 2% BDP-a bez većih pomaka, s iznimkom 2009., kada su blago narasli na 2.6%, no tu se radi o statističkoj iluziji jer je zbog svjetske gospodarske krize pao ukupni BDP. Čak i SAD je do 2001. smanjivao vojne izdatke (izraženo udjelom u BDP-u), a do 2011. su se povećavali zbog ratova u Afganistanu i Iraku. Te godine su bili gotovo 5% BDP-a, kada opet padaju na 3.5% 2019.
Mnogi misle da države sve više troše na vojsku. Istina je drugačija
Iako puno ljudi misli da države troše sve više na vojsku, istina je drugačija. Proteklih desetljeća događa se veliko razoružavanje. To ne znači da vojni troškovi ne rastu u apsolutnom iznosu, ali sve ostalo raste brže od vojnih izdataka. Posebno se to odnosi na socijalne usluge države. Iznimka bi mogli biti izdaci za obrazovanje, koji stagniraju.
Danas gotovo da ne postoji država na svijetu koja troši više na vojsku nego na obrazovanje, socijalnu zaštitu ili zdravstvo. Pogotovo ne u Europi, pa tako to nije slučaj ni u Hrvatskoj. Ipak, obrana je jedna od temeljnih funkcija svake države i tu činjenicu ne osporava gotovo nijedna politička pozicija. Izuzetak su eventualno anarhisti, no oni negiraju državu kao takvu.
Problem s percepcijom vojnih troškova je da se naizgled čine kao nepotrebni, jer većina država ne ratuje, a živimo u najmirnijem razdoblju u povijesti. To ne znači da ratova u svijetu nema, ali su daleko rjeđi nego u prošlosti.
To je i poanta vojnog naoružavanja, nadamo se da se neće trebati koristiti, ali rizik uvijek postoji. Ali vojni troškovi nisu ni izbliza toliko veliki kolika je percepcija u javnosti, bilo da se radilo o Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati