NA SAMOBORSKOM Gradskom groblju danas je uz suze i plač pokopan Saša Modrić, policajac koji je poginuo u utorak dok se motorom vraćao s terena.

Na sprovodu su uz obitelj i prijatelje bili njegovi brojni kolege.

"Nas kolega iz Republike Hrvatske Saša Modrić poginuo dok je upravljao službenim motorom iz Slavonije sa radnog zadatka prema bazi. Inače je radio kao pripadnik saobraćajne policije KOBRE u MUP HR.
PORODICI I PRIJATELJIMA ISKRENO SAUČEŠĆE OD POLICIJSKE AKADEMIJE BIH", od Modrića su se oprostile i kolege iz BiH.

Sindikat policije: "Utvrdite što je prethodilo pogibiji"

Sindikat policije Hrvatske uputio je dopis glavnom ravnatelju policije od kojega traže da utvrdi sve okolnosti koje su prethodile tragediji. Zanima ih je li imao odmor tog dana kad je poginuo, koliko je sati proveo na poslu te koliko je prevalio kilometara tog dana te traže odgovor pismenim putem u zakonskom roku.

Njihov dopis prenosimo u cijelosti.

"Poštovani glavni ravnatelju policije, gospodine Milina,

Obraćamo Vam se zbog pogibije Saše Modrića, policijskog službenika – motocikliste Mobilne jedinice prometne policije sa zahtjevom za utvrđivanjem svih okolnosti koje su prethodile i u velikoj vjerojatnosti pridonijele pogibiji kolege.

Zanima nas u konkretnom slučaju, kako je naš pokojni kolega radio tog tjedna, a osobito toga dana kada se tragedija dogodila i da li je kolegi toga dana kada je nastradao osiguran odmor tj. stanka na koju je imao pravo sukladno odredbama KUSN-a te koliko je sati proveo na poslu i prevalio kilometara toga dana, a koliko je sati odradio i prevalio kilometara prethodnih dana u tekućem radnom tjednu.

Naime, općepoznato je da je umor jedan od najvećih neprijatelja sigurne vožnje, a u konkretnom slučaju od policijskih službenika – motociklista, očekuje se, uz upućivanju na izvršenje konkretnih zadaća i vožnja službenog motocikla koja zahtijeva viši stupanj pažnje i opreza od vozača osobnog automobila i drugih građana. Nesporno je da je poginuli policijski službenik u konkretnoj situaciji bio pod određenim pritiskom i da je osjećao odgovornost da povjerenu mu zadaću obavi na vrijeme koje je propisao njegov rukovoditelj, stoga su se u konkretnom slučaju organizacije rada morali uzeti u obzir propisi koji reguliraju maksimalno dozvoljeno trajanje vožnje za profesionalne vozače što je regulirano Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima i uređajima za bilježenje udaljenosti u cestovnom prijevozu.

Bez obzira što se navedeni Zakon ne primjenjuje na osobe koje u okviru neke druge djelatnosti izvan cestovnog prijevoza dolaze u situaciju da unutar svoje službe vozeći prevaljuju veće udaljenosti smatramo da se u situaciji policijskih službenika koji poslove obavljaju službenim vozilima i motociklima mora uzeti u pri organizaciji rada ovaj propis jer su policijski službenici u navedenim situacijama puno bliže situacijama u kojoj se nalaze profesionalni vozači u cestovnom prijevozu nego običan građanin koji svojim vozilom prevaljuje veće udaljenosti. Iz odredbi navedenog Zakona jasno je razvidno što se mjerodavno smatra prekomjernom vožnjom sa stajališta sigurnosti u prometu i upravo je zbog pritiska poslodavaca na profesionalne vozače ovaj Zakon i donesen kako bi se izbjeglo da vozači voze duže nego što je preporučljivo sa stajališta svih sudionika u prometu, a u konkretnom slučaju poginuli policijski službenik je temeljem naloga nadređenog mu policijskog službenika upućen da obavi službenu zadaću koja je u sebi uključivala i vožnju službenog motocikla na većoj udaljenosti i u vremenu duljem od 9 sati. Isto tako Uredba EZ broj: 561/2006. Europskog parlamenta propisuje vremena rada i odmora u cestovnim prijevozu, a prekršajne odredbe navedenog Zakona su izravno vezane za kršenje navedene Uredbe EZ koja u čl. 6. propisuje da maksimalno dnevno vrijeme vožnje ne smije prelaziti 9 sati, odnosno iznimno se dva puta tjedno dopušta vožnja od 10 sati dnevno, kao i neprekidna stanka koja je propisana nakon 6 sati neprekidne vožnje koja se mora koristiti isključivo za odmor.

S obzirom na činjenicu da se nikako ne može reći da je posao vozača u cestovnom prometu složeniji od obavljanja policijskih poslova te da je 10 sati rada policijskog posla po pitanju koncentracije i mentalne potrošenosti barem jednako 10 sati vožnje jasno je da je u konkretnoj situaciji poginuli policijski službenik, obzirom na prijeđenu udaljenost, duljinu rada i neadekvatnosti odmora, vozio u okolnostima koje su ugrozile njegovu sigurnost kao i sigurnost svih sudionika u prometu, što je u konačnici završilo tragičnim događajem pogibije našeg kolege, a da se sve to dogodilo isključivo radi loše organizacije rada koju je propisao i naložio njegov rukovoditelj rasporedom rada.

Stoga, poštovani Glavni ravnatelju policije, od Vas zahtijevamo utvrđivanje odgovornosti zapovjednika Mobilne jedinice prometne policije u konkretnom slučaj, kao i u svim drugim slučajevima kršenja propisa koji reguliraju radno vrijeme i način rada navedene Jedinice koja je ustrojena da bi štitila i brinula o sigurnosti prometa na cestama, a ne da ugrožava živote drugih sudionika u prometu i živote svojih zaposlenika lošom i protuzakonitom organizacijom rada kojim se policijske službenike dovodi do iznemoglosti i konstanto ih se požuruje u izvršenju službenih zadaća kako se ne bi prouzročio prekovremeni rad ili veći iznos dnevnice, dok s druge strane smo svi svjedoci kako pojedini rukovoditelji izmišljaju nepotrebne nadzore, koje mogu obaviti i u redovnom radu, da bi sebi i svojim suradnicima pisali prekovremene sate koji znatno više opterećuju proračun nego prekovremeni sati policijskih službenika na terenu koji ionako rade za mizernu plaću koja i s tim „silnim“ prekovremenim satima ne prelazi davno obećanih 5.000,00 kuna plaće.

Odgovor što šte poduzeli i utvrdili molimo da dostavite pismenim putem u zakonskom roku."