KOMEMORACIJA iznenada umrlom gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću održana u HNK zapravo je bio pokušaj beatifikacije višestrukog Uskokovog optuženika u nizu kaznenih procesa i političara koji je bio sinonim za korupciju u Hrvata.

> VIDEO Održana komemoracija Bandiću u HNK: "Postao je najveći nakon Tuđmana"

Istovremeno je nehotice ta komemoracija razotkrivala bit Bandićeve 21-godišnje vladavine Zagrebom, vladavine koja se prvenstveno temeljila na kupovanju glasova i potpore, svih od raje iz Kozari Boka do rektora sveučilišta, i to novcem građana grada Zagreba, koji i dalje plaćaju najveći prirez u državi. To se pak pokušavalo prikriti Bandićevom spremnošću da se sa svima rukuje i popriča, da svakome preko veze pomogne, što se pak tumačilo kao rad za malog čovjeka.

"O mrtvima sve najbolje" predstavlja suspenziju slobode govora

Kako bi se narativ suradnika pokojnog gradonačelnika Zagreba o Bandiću svecu mogao održati na životu bilo je potrebno pokušati barem privremeno ukinuti slobodu govora. Svi oni apeli Bandićevih apologeta, suradnika i podržavatelja da se o mrtvima smije govoriti samo najbolje ništa su drugo doli pokušaj suspenzije slobode govora u korist glancanja lika i djela Milana Bandića. 

Bandić je bio gradonačelnik glavnog grada, predsjednik stranke i neizbježni dio hrvatske političke scenografije još od 2000. godine, te je posve logično da će se njegova ostavština javno propitivati, definirati, kritizirati itd. Tako se to radi u demokratskim društvima, te je papagajsko ponavljanje malograđana i Bandićeve svite da se o pokojniku ne smije reći ništa ružno još samo jedna muljaža iz Bandićeve korupcijske kuhinje, kuhinje u kojoj je on doista bio vrhunski chef.

Ljuština bi svim Zagrepčanima isporučio račun za Bandića

Najdalje u tome je otišao Bandićev suradnik i prijatelj Duško Ljuština, koji je pred samu komemoraciju izjavio da “tko vrijeđa Bandića, vrijeđa i sve Zagrepčane”. Prvo, ako je reći istinu o Bandiću uvreda, onda je problem u Bandiću, a ne u onome koji istinu govori. Onda je uvreda biti Milan Bandić. Drugo, nema nikakvog smisla tvrditi da je vrijeđanje Bandića vrijeđanje svih Zagrepčana, jer svi Zagrepčani nisu nikad za njega glasali. I treće, ljudi su kroz povijest glasali za razne političare, svojim glasom preuzimajući odgovornost podrške određene politike, te ih se itekako treba prozivati ako ta politika i taj političar proizvedu štetu.

Ljubo Jurčić je pak u izjavi za medije lobirao za to da Zagrepčani kao Bandićevu nasljednicu izaberu Jelenu Pavičić Vukičević, njegovu zamjenicu, i to “zbog kontinuiteta”. Lijepo je vidjeti da Bandićevi fanovi misle da bi Zagreb trebao nastaviti istim putem u propast, no čini se da Zagrepčani ipak nisu spremni zajedno s ostatkom bandićevaca skočiti u tu provaliju.

Bandić jest bio junak svih onih kojima je preko veze sredio poslove, stanove...

U samom HNK sve to je izgledalo pomalo otužno, s obzirom na ograničen broj onih koji su mogli prisustvovati komemoraciji. Cijela je priredba izvedena u skladu s (malo)građanskim uzusima: malo Samuela Barbera, malo Vice Vukova. 

Pravo razotkrivanje se događalo u najavama i govorima. Sve je započeo ravnatelj Lisinskog Dražen Siriščević, koji je bio u ulozi konferansijera, koji je konstatirao da je “život našeg junaka naglo prekinut”. Doista, Bandić jest bio junak onih okupljenih na komemoraciji, njima je omogućio razne pozicije i probitke tražeći zauzvrat “samo” potpunu poslušnost i zatvaranje očiju na masovnu pljačku u organizaciji Bandićevih struktura.

Siriščević je citirao i samog Bandića, koji je svojedobno u jednom intervjuu opisivao svoje “delanje” za Zagreb od jutra do sutra, no opet je došlo do nehotičnog razotkrivanja. Bandić se zapravo hvalio time da je Grad Zagreb pod njegovim vodstvom postao feudalno leno u kojem se ništa nije moglo bez gradonačelnika, u kojem nisu postojali nikakvi dugoročni planovi, već samo ad hoc rješenja i hirovi uz neizbježno pretakanje javnog novca u izabrane privatne džepove.

Bandićev prijatelj tvrdi da je potresom razrušeni Zagreb grad u kojem je lijepo živjeti

Bandićev prijatelj Ratko Maričić je u svojem govoru izjavio da će Bandića “Zagrepčanke i Zagrepčani pamtiti sa sjetom, jer im je ostavio Zagreb u kojem je lijepo živjeti”. Stvarnost je takva da Bandić Zagreb ostavlja u kaosu, razrušenog potresom i poniženog od strane vlade i gradonačelnika, koji je svoje sugrađane krivio za štete od potresa.

Sljedeća je pak, kao izaslanica vlade, govorila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koja je, u svom stilu, sipala floskule monotonim glasom, jedina među govornicima u osnovi potpuno nezainteresirana za život i smrt Milana Bandića.

Razotkrivajući govor Bandićeve zamjenice

Ali zato je istup Bandićeve dugogodišnje pobočnice i aktualne v. d. gradonačelnice Jelene Pavičić Vukičević bio za pamćenje. Ona je Bandića stavila uz bok Tuđmanu, što je odgovarajuće u smislu da je Tuđman bio rodonačelnik institucionalno organizirane i potpomognute pljačke Hrvata, dok je Bandić ono što je Tuđman započeo doveo do vrhunca. Ne čudi što je Bandić nedavno na otkrivanju Spomenika domovini, još jednog sumnjivog projekta, o Tuđmanu govorio kao o “ćaći”, jer on je u promociji i provedbi korupcije doista bio najbolji Tuđmanov sin i to uz žestoku konkurenciju svih lopina iz HDZ-a.

A onda je došao vrhunac govora Pavičić Vukićević, rečenica koja je zapravo rekla sve: “Kad padne hrast u čijoj smo se hladovini krijepili desetljećima, tek tada vidimo kolika praznina ostaje.”

Bandić jest bio hrast za sve one danas u HNK, u njegovoj hladovini su napravili karijere, nakrali se novca, dobili društveni status, sredili stambeno pitanje itd., i sada se s pravom plaše praznine koju je Bandić ostavio, svjesni da je nitko od njih, velikih parazita, a političkih liliputanaca, ne može ispuniti. Bandić je bio svakakav, ali nije bio glup i bez talenta za politiku, a oko sebe je okupljao većinom baš takve, kako bi on uvijek bio neupitni šef.

Naravno da su ga, kao i svakog feudalnog vladara, voljeli hodže, fratri i popovi

Na komemoraciji se i podsjetilo da je Bandić novcem Zagrepčana, primjerice, platio zvona neke crkve u Kninu. To je navedeno kao jedan od njegovih uspjeha, a istovremeno je razotkrivalo da je on nemilice trošio novac Zagrepčana za razne gluposti diljem Hrvatske i BiH, umjesto da se bavi gradom čiji je gradonačelnik. 

Pročitani su i izrazi sućuti od lidera raznih vjerskih zajednica, i njima je Bandić bio dobar. To je predstavljeno kao još jedan njegov politički uspjeh, a zapravo je samo dodatni dokaz feudalnog ustroja Bandićeve vladavine. Crkve su se uvijek znale slizati s feudalcima na istoj misiji pljačkanja naroda, a ta je slizanost skoro uvijek direktno proporcionalna moralnoj truleži s obje strane. Bilo bi iznenađujuće da hodže, fratri i popovi ne plaču za Bandićem, pa on im je doista sve što su htjeli dao, zadovoljavajući nikad male materijalne apetite tzv. vjerskih lidera.

Spot koji slavi Bandića ujedno je i prikaz njegovih afera

Na kraju komemoracije na velikom ekranu u HNK prikazan je video u kojem su se snimke Bandića koji trči izmjenjivale sa slikama projekata koji su napravljeni u gradu za vrijeme njegove 21-godišnje vladavine. Znakovito je da su među njima bili i Arena Zagreb, Domovinski most, "uređenje" Trga žrtava fašizma i sada već notorna žičara - sve redom projekti uz koje su se vezivale brojne afere.

Propagandi unatoč, istina o Bandiću je i u tom glorifikatorskom videouratku pokazala svoje, u Bandićevom slučaju, ružno lice. Tj. pravo lice Milana Bandića, koji u Zagrebu novcem Zagrepčana nije napravio ništa bez skandala i malverzacija.

Sve u svemu, komemoracija Bandiću zamišljena je kao lansiranje njegove političke kanonizacije. Stavljen je uz bok Tuđmanu, tretiran kao svjetovni Stepinac. Ali se u svemu izrečenom ipak stalno probijala istina, koliko god bila zatrpana slojevima laži, sentimenta, manipulacija, malograđanštine i ordinarne gluposti. I ta je istina zapravo izlazila iz usta onih koji su Bandića slavili i za njime žalili.

A istina je da je Bandić uništio Zagreb i da će ovaj grad konačno prodisati kad nitko od onih danas okupljenih u HNK više u njemu ne bude mogao ni o čemu relevantnom odlučivati.