U HRVATSKOJ ne postoji važnija gospodarska grana od turizma, a nova studija otkrila je zabrinjavajuće trendove.

Naime, naš turizam oslanja se uglavnom na privatne iznajmljivače, što utječe na njegovu konkurentnost u odnosu na druge zemlje. Dok u drugim zemljama dominira hotelski smještaj, u Hrvatskoj na njega otpada tek 15 posto kapaciteta. Podaci su to iz studije "Ključna pitanja održivosti hrvatskog turizma", autora Nevena Ivandića, Hrvoja Šimovića, Emanuela Tuteka i Siniše Topalovića, koja je nastala na inicijativu think-tanka Polazišta i perspektive.

Samo 15 posto smještaja je u hotelima - najlošije u Europi

Smještajni kapaciteti su uz turističke atrakcije glavni nositelji naše turističke ponude. No, kako se upozorava u studiji, u Hrvatskoj privatni smještaj čini preko 60 posto smještajnih kapaciteta, dok su glavni kapaciteti u konkurentskim zemljama Europe oni u hotelima i to od 45 do 65 posto.

"U kontekstu turističke ponude, smještajni kapaciteti uz turističke atrakcije, ključni su nositelji turističke ponude te izravno utječu na razinu konkurentnosti ukupnog turističkog iskustva. Naime, kvalitetnija smještajna struktura pozitivno se reflektira kroz cijeli niz učinaka poput smanjenja sezonalnosti, rasta prepoznatosti destinacije, veće potrošnje u destinaciji te kvalitetniju potporu u razvoju proizvoda. Hrvatski turizam trenutno raspolaže s preko 1,24 milijuna registriranih ležajeva koji su u vremenskom kontekstu rasli u skladu s rastom turističke potražnje od osamostaljenja Hrvatske.

Međutim, ulazeći u samu strukturu kapaciteta dolazimo do zaključka kako se radi o jednoj o najnekonkurentnijih smještajnih struktura na razini cijele Europe. Naime, sa svega 15% kapaciteta u hotelima i sličnim objektima (čistih hotelskih kapaciteta ima svega 11%, a slične objekte predstavljaju aparthoteli, hotelska naselja i ostali oblici hotelima sličnog smještaja), Hrvatska je najnekonkurentnija država u odnosu na najjače europske i mediteranske rivale, koji redom raspolažu udjelima hotelskog smještaja u ukupnom smještajnom kapacitetu od 45% do 65%. Privatni smještaj tako čini 61% a kampovi 21% ukupnih smještajnih kapaciteta Republike Hrvatske", navodi se u studiji.

Situacija je lošija nego osamdesetih godina

Vrlo je zanimljivo i da se ta struktura pogoršava jer je hotelski smještaj tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća imao veći udio nego danas, dok se udio privatnog smještaja kretao do 35 posto. Dominacija privatnog smještaja i kampova utječe i na visoku sezonalnost turizma u Hrvatskoj.

"Posebice zabrinjava dugoročni i stabilan trend pada konkurentnosti smještajne ponude mjereno strukturom smještajnih kapaciteta. Naime, hrvatska smještajna ponuda je 80.-ih godina prošlog stoljeća ima konkurentniju smještajnu strukturu nego što je to slučaj danas. Naime, hotelski i sličan smještaj 80-ih je godina održavao udjel od preko 20% dok se udio privatnog smještaja kretao od 30% do 35%. U međuvremenu je udio privatnog smještaja porastao za gotovo dvostruko, a udio hotelskog smještaja pao za trećinu. Pritom, valja uočiti da ukoliko postojećem udjelu privatnog smještaja od 61% dodamo kampove koji čine 21% smještajnih kapaciteta, dolazimo do činjenice kako čak 82% hrvatskog smještajnog kapaciteta čine uglavnom kapaciteti vrlo visoke sezonalnosti poslovanja, niske do srednje kvalitete, a kampovi k tome i iznimno ovisni o vremenskim uvjetima, čak i u periodu glavne sezone, gdje je vidljiva vrlo visoka elastičnost potražnje u slučaju loših vremenskih uvjeta", navodi se u studiji.

Nije pronađen model privlačenja investicija u turizam

Od sredine devedesetih godina, praktički cijeli rast smještajnih kapaciteta u turizmu - čak 98 posto - odvio se u privatnom smještaju, a izostale su investicije u gradnju novih hotela.

"Činjenica je da Hrvatska nije unazad 25 godina uspjela pronaći uspješan model privlačenja novih investicija u turističkom sektoru. Pa tako dodatno zabrinjava nalaz kako je u period od 1996. godine do 2017. godine od ukupnog rasta smještajnih kapaciteta mjereno brojem ležajeva, čak 98% činio rast privatnog smještaja, dok je broj ležajeva u hotelima opao, isto kao i broj ležajeva u kamp smještaju. Valja pritom pojasniti kako je do apsolutnog pada broja hotelskih ležajeva došlo dominantno uslijed podizanja kvalitete hotelskog smještaja, gdje se od dominantno hotela s 2 i 3 zvjezdice brownfield investicijskim ciklusom podizala kategorija na 4 i 5 zvjezdica, pa se unutar postojećih hotelskih gabarita smanjivao broj soba i ležajeva zbog povećanja jediničnih površina hotelskih soba. Međutim, i dalje ostaje činjenica da su u tom periodu sustavno izostale greenfield investicije", navodi se u studiji.

Omogućuje se nekontroliran rast apartmana, a u isto vrijeme se guši otvaranje hotela

Autori studije smatraju da je tako nepovoljna struktura turističkog smještaja nastala zbog pogrešne politike koja je omogućila nekontrolirani rast privatnog smještaja, dok se istovremeno koči razvoj hotela. Ukratko, većim iznajmljivačima se više isplati ostati u segmentu privatnih iznajmljivača nego kretati prema stvaranju hotela.

"Trenutačna, visoko nekonkurentna smještajna struktura rezultat je upravljačkog modela koji je nepromišljenom, kratkoročnom i populističkom politikom omogućio nekontroliran prirast privatnog smještaja temeljenog na rentnom modelu uz istovremen nedostatak razvojnih poluga u segmentu stvaranja nove hotelske ponude. Pritom je jedan od značajnih propusta činjenica da zakonodavstvo nije osiguralo poticaj da privatni smještaj organski preraste u kvalitetnije oblike smještaja, poput pansiona i malih obiteljskih hotela. Razloge tome nalazimo uglavnom u niskoj poreznoj opterećenosti privatnog smještaja i gotovo nepostojećih formalno pravnih barijera za pružanje usluga u privatnom smještaju s jedne strane te restriktivnom i zahtjevnom zakonodavnom okviru kojim se regulira djelatnost malih obiteljskih hotela i hotela općenito s druge strane uz značajno viši fiskalni teret. U takvim uvjetima, jasno je da postojeći privatni iznajmljivači, posebice oni veći, nemaju interes prerastanja iz jednostavnog privatnog smještaja. I to je jedna od ključnih nedostajućih karika kojom bi se omogućilo organsko prerastanje iz privatnog smještaja u konkurentnije smještajne kategorije uz neizbježno podizanje kvalitete, po uzoru na razvojnu evoluciju koja se u ovom segmentu dogodila u zemljama poput Austrije ili Italije", upozoravaju autori studije.

Pogledajte cijelu studiju!
 

Studija o turizmu by on Scribd