U Jadranu otkriven prvi veliki koraljni greben

U Jadranu otkriven prvi veliki koraljni greben
Foto: YouTube/Petar Kružić

U JADRANU, s talijanske strane, nedaleko od grada Monopolija, nedavno je otkriven veliki koraljni greben.

Prema studiji objavljenoj u časopisu Scientific Reports, proteže se na dužini od oko dva i pol kilometra. No njegove boje nisu onako raznolike kakve smo navikli vidjeti po tropskim morima Maldiva ili Australije, puno su suptilnije. To je zbog toga što je riječ o koraljnom grebenu koji se nalazi na dubinama od 35 do 50 metara, do kojeg prodire vrlo malo sunčevog svjetla nužnog za fotosintezu raznobojnih alga koje u plitkim vodama žive u simbiozi s koraljima.

Takvi mezofotični koralji, koji mogu preživjeti na dubinama do 200 metara vrlo su rijetki.

Talijanski znanstvenici oduševljeni su otkrićem jer je to prva poznata nakupina koralja uz talijanske obale koja se može nazvati grebenom. Neke manje znale su se pronaći i ranije, no one se nikako nisu mogle nazvati koraljnim grebenom.

„Ranih 1990-ih radio sam s morskim biolozima na Maldivima, rekao je za Guardian voditelj istraživanja Giuseppe Corriero, sa Sveučilišta Aldo Moro u Bariju.

„No nikada nisam očekivao da ću 30 godina kasnije otkriti koraljni greben nadomak svoje kuće“, dodao je.

Koraljni grebeni su prebogate oaze života

Većina koraljnih grebena u svijetu mlađa je od 10.000 godina. Svi zajedno pokrivaju manje od 0,1% oceanskih površina, međutim staništa su više od 25% svih morskih vrsta, među ostalim, riba, mekušaca i spužava.

Klimatske promjene koje rezultiraju podizanjem temperatura, kiselosti i razina mora, posljednjih godina ugrožavaju brojne grebene, osobito one koji žive u plitkim vodama. Oni se uglavnom nisu navikli na takve nagle promjene, sporo se oporavljaju i rijetko uspijevaju uhvatiti korak s globalnim zagrijavanjem.

Koraljni grebeni nekada su davno, prije više od 10.000 godina, bili puno učestaliji u Mediteranu, no s vremenom su izumrli. Njihovi ostaci danas se još uvijek mogu vidjeti, među ostalim, i u Velikom jezeru na otoku Mljetu (fotografije dolje). Površina mljetskog grebena procjenjuje se na oko 650 četvornih metara, a nalazi se na dubini između 5 i 18 metara. Nažalost, danas je i on ugrožen, ponajviše zbog zatopljenja.

Nekima odgovara biološko onečišćenje

Morski biolog dr. sc. Petar Kružić s PMF-a u Zagrebu, kaže da takvih nakupina koralja kakve čine greben otkriven kraj Monopolija, ima nekoliko i u hrvatskim vodama.

„To su vrste Polycyathus muellerae i Phyllangia americana mouchezii, koje mogu stvarati veće nakupine. Očito su se kod njih na toj lokaciji podudarili ekološki čimbenici koji im odgovaraju. Naime, zapadna obala Jadrana pjeskovitija je od naše, a uz nju je također jak utjecaj rijeke Po i ima dosta hranjivih soli i zooplanktona. Sve to može pogodovati nekim vrstama koralja jer se mogu hraniti i graditi grebene“, objasnio je Kružić. 

U tropskim morima koralji žive u simbiozi s algama zooksantelama koje koraljima daju karakterističnu zelenosmeđu boju. Koralji se uglavnom hrane zooplanktonom i otopljenom organskom tvari. No dio hrane, uglavnom lipide i šećere, dobivaju od simbionskih algi. Kada govorimo o tropskim morima najčešće mislimo upravo na takve simbionske koralje. Međutim, i u tropskim morima postoje koralji koji žive na većim dubinama od 30, 40, pa i više metara. Oni ne žive u simbiozi s algama jer algama treba svjetlo za fotosintezu.

Kružić ističe da i među takvim koraljima, iako nisu tako lijepi i raznobojni kao simbionski, postoji velika bioraznolikost.

„Mediteran je nekada davno bio toplije more pa je imao dosta raznolikih tropskih koralja. Neki su se uspjeli prilagoditi nižim temperaturama, primjerice iz vrste Cladocora caespitosa, koji se kod nas zovu busenasti koralji. Takav je naš na Mljetu. Talijani ga još zovu špageti koralj jer ima duge koralite, odnosno čaške. U sredozemnom moru nalazimo još dvije vrste, Balanophyllia europaea i Madracis pharensis - koralj je dobio ime po Hvaru gdje je prvi put nađen - koje također spadaju u simbionske koralje. U Jadranu postoji preko 120 vrsta koralja koji žive na manjim ili većim dubinama. To nije malo, no ako usporedimo s ostalim morima i oceanima, riječ je o manje od 10% vrsta. Neke od tih vrsta mogu graditi grebene. Kod nas postoje i dubinski koralji, međutim, oni nisu dovoljno istraženi. Takva su istraživanja dosta skupa jer treba imati autonomne ronilice i veće istraživačke brodove“, kaže Kružić.

Jadran se brzo zagrijava čak i na velikim dubinama

Koralj Cladocora caespitosa koji je zastupljen na Mljetu prilagodio se hladnijim vodama. No, nije otporan na nagle promjene temperature, pa visoke temperature mora koje potraju kroz nekoliko tjedana, a ponekad i više od mjesec dana, mogu uzrokovati njegovo odumiranje.

„Povremeno, kada puše jugo, a nema bure, površinska temperatura mora zna se kretati oko 30 ºC. Koliko god Trump negirao klimatske promjene, klima se evidentno mijenja, što prirodno, a što pod utjecajem čovjeka. Prije 20-30 godina termoklina, granica između toplog i hladnog mora, nalazila se na dubinama od 20-ak metara. Danas se ona spušta do dubine od 50-ak metara. Vrste koralja koje uobičajeno žive na dubinama od 30-ak metara na temperaturama do oko 12 ºC, stoga postaju izložene temperaturama od oko 24 ºC pa dolazi do nekroze tkiva i ugibanja koralja. Slično se događa s koraljima u plićim vodama. Plići koralji u zagrijanom moru gube simbionske zooksantele. Polipi se mogu oporaviti, no u većini slučajeva, osobito ako je more duže zagrijano, dolazi do nekroze tkiva i oni ugibaju. Istraživanja su pokazala da temperature iznad 28 ºC pogoduju razvoju bakterija. Stoga, ako postoje neka oštećenja na organizmima, bakterije ih napadaju i oni ugibaju. Nije problem samo u koraljima, nego stradavaju i druge vrste“, kaže Kružić.

Problem nisu samo klimatske promjene

U hrvatskom dijelu mora do sada još nisu pronađene velike nakupine koralja koje bi tvorile grebene dužine od više kilometara. Na Mljetu se na ulazu u Veliko jezero izgradio jedan veći greben jer ondje, zbog izmjene plime i oseke, postoje strujanja mora što pogoduje njihovom hranjenju. Na mljetskom grebenu međutim, ima samo nekoliko vrsta simbionskih koralja, dok grebene tropskih mora tvore na stotine vrsta.

„U hrvatskom dijelu mora postoji nekoliko nakupina koralja Cladocora caespitosa, kod Prvića, kod Paškog mosta, u Istri na nekoliko lokacija, te u Limskom kanalu, koji je, nažalost, gotovo sasvim izumro zbog jake sedimentacije“, kaže Kružić.

„Njihov najveći neprijatelj su svakako klimatske promjene, no one nisu jedini. Tu su i drugi antropogeni utjecaji poput ribarstva, kočarenja, dredžanja, zagađenja mora i sl. Za crvene koralje najveći neprijatelj je ilegalno vađenje koraljara. Nažalost, država koraljarstvo tretira kao tradicionalnu gospodarsku granu iako od svih koraljara zajedno godišnje od poreza uprihodi nekoliko desetaka tisuća kuna. U Hrvatskoj nam nedostaje i jača zaštita morskih parkova, no to je neka druga priča za sebe“, zaključuje Kružić. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara